Kalcizaciju kiselih tala treba izvoditi istovremeno s humizacijom, odnosno unošenjem odgovarajuće količine stajnjaka i fertilizacijom, a acidifikacija ili zakiseljavanje alkalnih tla radi se rasipanjem i zaoravanjem fiziološki kiselih gnojiva.
Pod agromelioracijama slabo produktivnih zemljišta najčešće se podrazumijeva prije svega - popravak pH vrijednosti, zatim povećanje sadržaja humusa i povećanje lako pristupačnog fosfora i kalija.
Kisela i jako kisela tla čije su pH vrijednosti manje od 4,5 zahtijevaju meliorativni tretman u cilju smanjenja kiselosti. U tom cilju vrši se unošenje vapna u tlo u sklopu njegove pripreme za podizanje voćnjaka. Njegovim unosom poboljšava se struktura i plodnost.
Kao materijal za ovu radnju obično se koristi mljeveni vapnenac (kalcijev karbonat) ili dolomit (kalcij-magnezijev karbonat). Može se koristiti i negašeno vapno (kalcijev oksid) i gašeno vapno (kalcijev hidroksid), ali s upola manjim dozama. Količina koja se unosi ovisi o njegovoj čistoći, sadržaju mehaničkih primjesa, a utvrđuje se pedološkom analizom tla.
Predviđena doza unosi se u zemljište u fazi njegove pripreme u dva navrata. Preporučuje se da se 2/3 predviđene doze rasprši po cijeloj površini budućeg voćnjaka i zaore na dubinu od 50 cm u prvoj godini pripreme, a 1/3 da se zaore na dubinu od 20 do 25 cm u godini koja prethodi sadnji voćaka.
Prije rigolanja vrlo kiselih tala (pH 4,0 do 4,5) treba primijeniti 800 kg kalcijevog karbonata, a kasnije svake druge ili treće godine unijeti odgovarajuće količine, najčešće do tri tone po hektaru, a maksimalno do četiri. Ovo obaviti tijekom mirovanja vegetacije.
Provedite je istovremeno s humizacijom, odnosno unošenjem odgovarajuće količine stajnjaka i fertilizacijom, koja se sastoji u dodavanju odgovarajućih količina fosfornih i kalijevih gnojiva.
Na alkalnim tlima, posebno na onim s visokim sadržajem ukupnih i fiziološki aktivnih karbonata, dolazi do fizioloških poremećaja, koji se ogledaju u većoj ili manjoj klorozi lista. To je rezultat blokade pojedinih mikroelemenata značajnih za metabolizam voćke, posebno željeza. Popravak pH vrijednosti radi se njegovom acidifikacijom ili zakiseljavanjem, pri čemu se koriste kisela gnojiva u fazi pripreme i održavanja voćnjaka.
Ona se izvodi rasipanjem i zaoravanjem fiziološki kiselih (sulfatnih) gnojiva: željezovim sulfatom, amonijevim sulfatom ili elementarnim sumporom u obliku praha.
Količine ovise o visini kiselosti i mehaničkom sastavu. Maksimalna količina sumpora koja se može dodati u jednoj dozi je dvije tone po hektaru. Ukoliko je pH između 7,0 i 7,5, zakiseljavanje se izvodi u okviru redovne ishrane voćaka, kontinuiranom upotrebom fiziološki kiselog, dušičnog gnojiva - UREE.
Tagovi
Autor