112 različitih sorata u jednom voćnjaku!

Umirovljeni strojarskih tehničar Đorđe Dokmanović iz Moravica u Gorskom Kotaru veliki je zaljubljenik u voćarstvo, osobito u stare sorte jabuka, krušaka i drugoga voća koje uspijeva u tom dijelu Hrvatske. Kaže, ti prelijepi goranski tereni na nadmorskoj visini između 500 i 750 metara sa oštrom planinskom klimom, idealni su za uzgoj starih sorti jabuka i krušaka i bobičastog voća.

Trenutačno u svom kolekcijskom voćnjaku površine 1,5 hektar Dokmanovići imaju više od 200 voćaka, 112 različitih sorata. Najviše jabuka i krušaka, ali i šljiva, trešanja i drugog voća koje su cijepljene na različitm podlogama i posađene na različite razmake. Stare sorte su ga privukle ponajviše zbog njihove otpornosti, o čemu svjedoče još mnoga stoljetna, nažalost, zapuštena stabla jabuka i krušaka, ali zdravi i plodovi raznih boja, mirisa i okusa.

Razmjena plemki s kolegama iz cijele Hrvatske

"Prije petnaestak godina počeo sam prikupljati cijepove starih sorata iz cijelog Gorskog kotara i osnivati vlastiti kolekcijski voćnjak. U početku sam najveći broj starih sorata nabavio iz bivšeg rasadnika instituta u Staroj Sušici kod Ravne Gore koji je nažalost zatvoren. Inače, razmjenjujem plemke sa mnogobrojnim kolegama iz cijele Hrvatske", kaže Đorđe.

Jedan je od najaktivnijih članova facebook grupe Sačuvajmo stare sorte jabuka (okuplja blizu četiri tisuće članova) preko koje s prijateljima do sada razmijenio više od 800 plemki, uglavom starih sorata voća. Kao adminstrator te grupe, posebno ističem njegove izvrsne fotografije kojima gotovo svakodnevno ilustrira ono što i radi i tako potiče i druge na sadnju i uzgoj voća i povrća i ljubav prema prirodi.

Obnoviti tradiciju goranskog voćarstva

Ovaj vrijedni invalid rada, bivši djelatnik Hrvatskih željeznica koji je nekada radio na obnovi lokomotiva, stradao je 1988. godine na radnom mjestu kada mu je vagon prešao preko lijeve ruke. Nije veliki komercijalni proizvođač, ali ono što i kako radi u svom voćjaku i vrtu, radi sa srcem i dušom. U tomu mu ponekad, koliko mogu, pomognu supruga Desa i kći Natalija.

Velika mu je želja pomoći u obnovi tradicije voćarstva u tom dijelu Gorskog kotara koja se veže uz proizvodnju šljive bistrice. Kaže da je do 1960. na području općine Vrbovsko bilo 12 tisuća stabala te izvrsne stare sorte, a u zadružnom voćnjaku bilo je oko 4 tisuće stabala jabuka. Nažalost, zbog virusne bolesti šarke većina tradicijskih šljivika je iskrčena, a propali su i drugi voćnjaci, jer nema to tko raditi ili se ne isplati.

Propali voćnjaci šljive bristrice

"Zanimljivo je da su Moravice smještene na Lujzijanskoj cesti kojom su putovali razni osvajači i ostavljali neke sorte jabuke i kruške tako da imamo mnogo francukih sorti, npr. kruške Napoleonke i kajzerice, jabuke francuske kožare i druge. Nažalost, sada se na ovom području malo ljudi bavi voćarstvom, ali evo u posljednje vrijeme sam pomogao trojici prijatelja da podignu voćnjake upravo sa starim sortama", kaže Đorđe.

Bijeli luk, zelje, bundeve i šumski plodovi

Sa obitelji u posljednje vrijeme širi i površine pod povrćem. Obilaskom zapuštenih sela u kraju oko Drežnice i Jasenka prikupili su nekoliko starih sorti češnjaka koje, kaže, odlično uspijevaju u tom kraju, pa šire površine i pod tim povrćem. Na tradicionalnoj Bundevijadi u Vrbovskom, gdje su ove godine izložili plodove više od 50 sorti jabuka i krušaka, ranijih godina nabavili su sjeme desetak sorti bundeva i poznatog ogulinskog zelja.

"Sve smo ovo pokrenuli radi vlastitih potreba, to nam pomaže u svakodnevnom preživljavanju. Osim toga znamo da jedemo zdrave neprskane plodove našeg rada. Između ostalog, bavimo se i branjem ljekovitog bilja i šumskih plodova, a posjedujemo i male nasade aronije, maline i kupine koje prerađujemo u sokove i pekmeze. Od jabuka i krušaka pravimo guste sokove bez ikakvih dodataka, ali proizvodimo i druge prerađevine od voća i povrća», kaže Đorđe.

Promoviraju prirodne ljepote i bogatstvo Gorskog kotara

Svjestan je, kaže, teškog stanja u poljoprivredi u većini oblasti, ali žao mu je da u tim krajevima Gorskog kotara sa lijepom, čistom i nezagađenom prirodom puno toga propada. Od sela koja izumiru, do velikih zapuštenih površina koje se pretvaraju u šikare. Za pokretanje i manje proizvodnje potrebna su ulaganja, puno volje, znanja i nadasve vrijedne ruke. Zaljubljenika i entuzijasta poput njega za očuvanje prelijepih ruralnih krajeva sve je manje. Primjerom svoje obitelji koja se na ovaj način kroz voćarstvo, povrtlarstvo i skupljanje plodova prirode bori za stvaranje uvjeta za samoodrživ opstanak, može potaknuti i druge na razmišljanje, ali i na akciju.

Đorđe i njegova kći Natalija, dobitnica nagrada na državnoj razini za fotografiju, i svojim slikama koje svakodnevno objavljuju, nastoje, kažu, promovirati prirodna bogatstva, ljepotu i tradiciju Gorskog kotara.

Foto: Natalija i Đorđe Dokmanović