Zašto je đurđevačko grožđe zlatno?

Na pitomim obroncima Bilogore i brežuljkastim, pjeskovitim terenima Maloga Kostanja, iznad đurđevačkoga prigradskog naselja Mičetinac, nalazi se vinograd Nade i Marijana Matočeca iz Đurđevca. Čak i da duž nekoliko kilometara uređenoga klanca nisu postavljeni putokazi, njihov vinograd bi teško mogli promašiti. Jer kad vidite gotovo 2,5 hektara na kojima raste 18 tisuća trsova, jednostavno znate da ste došli do vinograda jednog od najnagrađivanijih vinara u našoj zemlji.

"Vinogradarstvom su se, još tamo, 60-ih godina prošloga stoljeća, počeli baviti moji roditelji, no nije to bilo ništa posebno ni veliko. Jer, u ovome đurđevačkom dijelu Podravine bio je običaj da svaka obitelj ima barem jedan manji vinograd, čisto da imaju vina za svoje potrebe. No, supruga Nada i ja smo se prije dvadeset godina odlučili ozbiljnije početi baviti vinogradarstvom" priča nam Marijan Matočec.

Posao nije bio lak, prisjeća se, no vođen ljubavlju prema vinogradarstvu i prirodi, posebno prelijepim brežuljcima đurđevačkoga dijela Podravine, kao i željom da napravi vino koje će zadovoljiti i najveće ljubitelje i poznavatelje vinske kapljice, posao je polako i sigurno priveo kraju.

Od hobija do ozbiljnoga posla

"Na početku smo radili vino samo za obitelj i prijatelje. No, zahvaljujući višegodišnjoj edukaciji i suradnji s mnogim stručnjacima enolozima, danas s ponosom možemo reći da imamo vina koja izlažemo na najvećim i najpoznatijim hrvatskim izložbama. Grožđe proizvodimo na vlastitim površinama, a vinima koja od njega nastaju, a uglavnom je riječ o Chardonnayu, Graševini, Pinotu sivom, Sauvignonu i Pinotu crnom, posebnost odnosno eleganciju, mekoću i prepoznatljivost, daje ovaj teren, ovo specifično područje Đurđevačkih peski" kaže ovaj poznati podravski vinogradar.

Unutrašnjost klijeti Matočecovih zapravo je jedna velika galerija s policama, vitrinama i zidovima punih osvojenih nagrada, medalja i priznanja s domaćih i stranih izložbi. Čak 152 puta njihova su vina proglašena zlatnima, dva puta, uključujući i ovu godinu, imala su status Županovog vina, a četiri puta ponijela su i titulu Gradonačelnikovog vina. Pomalo u šali, a pomalo u zbilji, možemo zaključiti da se župani i gradonačelnici mijenjaju, no kvaliteta Matočecovih vina ostaje.

Nagrade vesele, ali vino je kvalitetno tek kad i kupci tako kažu

"Teško je izdvojti najdraže nagrade, jer iza svake stoji puno rada i truda. Ipak, spomenut ću 2008. godinu, jer tada smo dobili prvu markicu kvalitete Koprivničko-križevačke županije, dok nam je vino Pinot sivi proglašen najboljim vinom grada Đurđevca. U 2012. osvojili smo 18 zlatnih medalja, od kojih pet na Festivalu Souvignona na Vinodaru, jednu za Chardonnay na zelinskoj izložbi Vina kontinentalne hrvatske, dok je Zlatni Chardonnay proglašen najboljim mirnim vinom sjeverozapadne Hrvatske. Prošle godine zbirku nagrada upotpunili smo s još 30 zlatnih medalja, od kojih izdvajam dvije zlatne na Festivalu graševine u Kutjevu, kao i najbolje ocjenjenu Polusuhu graševinu. Što se ove godine tiče, osim Županovog i Gradonačelnikovog vina koje imamo, prije nekoliko dana doznali smo kako smo i na izložbi Kontinentalnih vina u Zelini osvojili zlatne medalje za Pinot sivi i Chardonnay, a na izložbi regije Alpe Adria zlatnu medalju za Chardonnay. Ponosni smo i što smo u Zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, zaštitili brendirani naziv i oznaku izvornosti Vina s peskov", priča nam Marijan Matočec dok razgledavamo vinariju opremljenu najsuvremenijom opremom i strojevima.

Litra vina po trsu je najoptimalniji omjer

U vinogradu Matočecovih najviše ima Pinota sivog i Graševine, čak po pet tisuća trseva svake sorte, potom tri tisuće Sauvignona, 1.700 komada Chardonnaya, pet stotina Pinota crnog i manje količine drugih sorata.

"Supruga i ja smo zaposleni u našoj privatnoj tvrtki koja nema veze s vinarijom pa nekako uspijevamo balansirati između toga posla i rada u vinogradu. Ipak, kad sve ne stignemo sami, uskoče nam prijatelji i članovi obitelji. Kćerka Nikolina se nakon udaje preselila u Križevce, a i majka je četveromjesečnog Lovre pa nam više ne može pomagati. Sin Dario još studira pa pomogne koliko stigne između učenja i ispita, kao i sin Marko koji je osnovnoškolac. Želimo da im fakultet i škola budu na prvome mjestu pa makar to znači da ćemo mi ostali malo više povući. Jer, želimo da nam vinograd i vinarija budu uvijek uredni" ističe Marijan Matočec.

Po jednome trsu, priča nam, dobiju litru vina i smatraju da je to najoptimalniji omjer koji garantira kvalitetu u koju su se dosada mnogi uvjerili.

Proizvodnja vina je sve - samo ne jeftina

"Za hektar vinograda dobiju se poticaji, kao i za hektar kukuruza ili pšenice, što je puno manje od novca koji u taj hektar uložimo. Stoga je važno raditi kvalitetno vino koje će ljudi htjeti kupiti. Prodajemo ga, uglavnom, onako, iz prve ruke, našim dugogodišnjim kupcima. Na naše, a vjerujem i njihovo zadovoljstvo. Proizvođači vina rijetko govore o nekim troškovima, o kojima većina ljudi niti ne razmišlja. Primjerice, bocama. Ta stavka nas jako puno košta. U Hrvatskoj ih proizvodi samo jedna tvornica pa ih u njoj i mi naručujemo. A kako ljudi vole vidjeti lijepu ambalažu, pokušavamo naše vino prodavati u bocama koje će se ljudima dopasti. Iako je moj stav, da kod pravoga vinara, vino mora biti bolje i od najljepše boce. Jer ambalažom možda možete jednom privući kupca, no zadržati ga možete samo kvalitetom koja je u njoj" ističe suvlasnik ove đurđevačke vinarije.

Matočecovi svoja vina nisu do sada izvozili, no sve više razmišljaju i o toj mogućnosti.

Kinezi su zainteresirani za naša vina, ali još razmišljamo

"Planiramo se javiti na natječaj za mjeru Promidžbe na tržištima trećih zemalja, koji je raspisan u sklopu Nacionalnoga programa pomoći sektoru vina. Najvjerojatnije ćemo se pokušati probiti na tržište Kine. Ali, prije konačne odluke moramo vidjeti što i koliko toga mi njima moramo pružiti, da bi nam posao bio isplativ. Jer, primjerice samo izrada etiketa i drugog popratnog materijala na kineskom jeziku, puno košta. No, kako sve ove godine radim vjerujući da je svaki cilj ostvariv pod uvjetom da ga imate, možda će i naša vina put dalekog istoka", kaže Marijan Matočec.

U vinogradu nemaju problema s bolestima vinove loze pa obavljaju samo osnovnu zaštitu. Nadaju se da će tako biti i ove godine, jer lako je razlikovati vina u kojima ima kemije od onih prirodnih, zdravih i kvalitetnih. A upravo ova druga su želja svakoga vinara. Stoga u posjet Vinariji Matočec u Mičetinac, nerijetko dođu članovi Udruga vinara iz svih krajeva zemlje pa Marijan s njima rado izmijeni iskustva i da im savjete. Njihov Sauvignon je, za prošlogodišnjeg boravka u Koprivnici, pila i danska kraljica Elizabeta II, kao i princ Henrik.

U vinogradu sjedimo samo u pauzi od napornog posla

"Turistička zajednica nam je ponudila da vikendom primamo u razgled vinograda i vinarije izletnike i turiste, no nismo pristali na to. Jednostavno, ne bi stigli. Dani su nam i ovako pretrpani obavezama od jutra do večeri. Jer s glavnim poslom je kao i s vinom. Ukoliko ga previše počnete razvodnjavati, to više nije to. A mi želimo naš vinograd i dalje držati u redu i raditi kvalitena vina" zaključuje đurđevački vinar Marijan Matočec.

Oko klijeti i vinograda, ne možete ne primjetiti brojne klopoce, kako u Podravini zovu bučna plašila koja lupanjem daščice o daščicu, proizvode zvuk koji tjera ptice. U tu svrhu Matočecovi imaju i drvene, no osim njih tu je i nekoliko suvremenijih, tihih. Njihova svrha, pojašnjava nam na kraju Marijan, nije tjeranje ptica, već označavanje vinograda u kojima nastaju kvalitetna, nagrađivana vina. I dobivaju se na natjecanjima. Drugim riječima, kad u nekom vinogradu vidite tihi klopotec, znači da je riječ o dobrome vinogradaru. A oko Vinarije Matočec ima ih nekoliko.