Pretraga tekstova
Vremenske neprilike uzele danak na mnogim dalmatinskim poljima posebno u Ravnim Kotarima i Bukovici
U želji da saznam kako danas žive težaci na području posebno pogođeno ovogodišnjim lošim klimatskim prilikama, posjetio sam selo Nadin u Zadarskoj Županiji. Nakon nekoliko godina posjetio sam ponovno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo gospodina Dinka Vrsaljko. Nikada Dinko nije sjedio skrštenih ruku. Radio je i stvarao, svaki dan sa sve više ljubavi, podizao plantaže raznog voća i vinograda. Plantaža od preko 400 bresaka, nasadi marelice, trešnje i šljive, kao i vinograd na oko tri hektara, kojega je na zahtjev vinarije Benkovac potpuno pomladio, pokrivaju svaki pedalj njegove zemlje.
Pored toga, uzgaja i određeno sezonsko povrće, a posebno luk - kapulu s godišnjom proizvodnjom i po nekoliko tisuća kilograma. Poseban problem mu je navodnjavanje jer selo nema vodovod, a niti bilo kakav drugi izvor navodnjavanja. Problem donekle rješava svakodnevnim dovozom vode u traktorskoj cisterni, s oko pet kilometara daljine. Poseban je problem ako je godina sušna, a plantažu treba zalijevati redovito, jer klimatski uvjeti kakvi su ove godine pogodili Dalmaciju, a posebno Ravne kotare i Bukovicu doista se ne pamte. Ove godine su mu vinogradi jako podbacili tako da je berba bila izrazito loša. Drugi problem je distribucija proizvoda jer to područje nema nikakvu zadrugu ili otkupnu stanicu gdje bi mogao plasirati proizvedeno. Sve mora prodavati sam na zadarskom području. S voćem koje dospijeva za vrijeme turističke sezone nema problema, ali velik je problem ono prije i poslije sezone. Stoga je Dinko osuđen uzgajati samo takve sorte koje dospijevaju u vrijeme sezone, kako bi mu proizvodnja bila profitabilna.
No, bilo kako bilo, Dinko sa suprugom Ankom i dvoje djece marljivo radi i širi svoje gospodarstvo. Problema ima na pretek, ali kako sam kaže “Što mi je teže ja sam uporniji i tvrdoglaviji“. I u ovom slučaju se pokazalo koliko nedostaje program navodnjavanja obradivih površina, radi kojega smo posljednji među svim zemljama članicama EU. Jedino što bi pomoglo poljoprivrednicima je zadružno poduzetništvo, ali kao i na većini područja, ni ovdje od toga nema niti traga. Nakon ovog razgovora, postao sam bogatiji za još jedno iskustvo i spoznaju da su doista čudni putovi "dalmatinskog dišpeta, kojega ni sve sile i haribde ne mogu zaustaviti u nakani da ostvari ono što je naumio".
Tagovi
Vremenske Neprilike Uzele Danak Na mnogim Dalmatinskim Poljima
Autor
Više [+]
Dugogodišnji suradnik brojnih časopisa kao što su: Nova Zemlja, Zadrugar, glasilo Zadružnog Saveza Dalmacije, Glas slavonije - Agro Glas, Gospodarski list, Nova zadruga. Novinarstvom se bavi od 1989. godine.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tunel dingač Pola stoljeća tunela Dingač: simbol pelješke upornosti i vrhunskih vina Od kozjih staza do svjetski poznatog vina - tunel dug samo 400 metara skratio je put vinogradarima i vinarima Potomja i postao turistička atrakcija Bila je... Više [+]
Tunel dingač
Pola stoljeća tunela Dingač: simbol pelješke upornosti i vrhunskih vina
Od kozjih staza do svjetski poznatog vina - tunel dug samo 400 metara skratio je put vinogradarima i vinarima Potomja i postao turistička atrakcija
Bila je subota, 29. studenog, kada je prije 50 godina u sjeni brda Toma u Potomju otvoren tunel Dingač. .
Samo 400 metara dug, tunel je skratio gotovo 20 kilometara puta vinogradarima i vinarima na svega četiri kilometra. Do njegova otvorenja jedini mogući put bio je iz Trstenika, a grožđe se prenosilo na magarcima i mazgama kozjim stazama više od sat vremena.
Idejni začetnik ovog projekta bio je Vice Miličić, a prije početka radova vodila se duga rasprava – cesta ili tunel. Kad je odluka konačno pala, njegovu izgradnju financirali su vlasnici vinograda na padinama Dingača preko zadruge koja je bila nositeljica kredita.
Splitskom Konstruktoru trebalo je devet mjeseci za probijanje tunela.
Zahvaljujući izgradnji tunela površine pod vinogradima na Dingaču su se proširile, povećala proizvodnja tog moćnog vina od sorte plavac mali, koje je još 1964. certifikatom Međunarodnog ureda za zaštitu industrijskoga književnoga i umjetničkog vlasništva iz Ženeve (Bureaux Internationaux réunis pour la protection de la propriété industrielle, littéraire et artistique Geneve), zaštićeno u najvišoj kategoriji kvalitete, kao čuveno vino.
Ukupna površina ZOI Dingača danas se prostire na 758 hektara, dok je vinovom lozom zasađeno oko 78,5 hektara. Vina su kompleksna, moćna, trpka, rubin boje, snažnog tijela i visokog alkohola, nota zrelog voća, punog, toplog i bogatog okusa, s dugim aftertasteom.
Osim gospodarskog značenja za vinogradara i vinare, tunel Dingač posebna je turistička atrakcija. Kroz uzak tunel promet je moguć jednostrano, pa ide li se automobilom treba zastati i provjeriti ima li vozila u suprotnom smjeru. Vole ga i biciklisti, često biraju biciklističku stazu koja vodi kroz tunel na Dingač.
Zbog temperaturnih inverzija u njemu se tijekom zime ponekad formiraju ledene sige, Pelješčani ih nazivaju skandaleti. Ništa čudno, kažu mještani Potomja, koje je često i najhladnije mjesto u zimskim mjesecima u ovom dijelu Dalmacije. Kad je vrijeme kiša, voda se slijeva prema Dingaču, teren je kraški pa su ovakve pojave normalne. Brigu o tunelu vodi općina Orebić koja je prije nekoliko godina postavila novu rasvjetu i novi asfalt.
Iz unutrašnjosti poluotoka za čas ste na strmim padinama Dingača koje gotovo uranjaju u more, a pogled puca na pučinu, otoke Mljet i Korčulu.
Podno padina Dingača naselja Borak i Potočine, sve su atraktivnija odredišta za ljubitelje iskonske Dalmacije, kristalno čistog mora i naravno – vrhunskog Dingača.
Foto: TZ općine Orebić
Pripremio: Tomislav Radić