Dolazi nam vino iz Čilea koje u velikim trgovačkim lancima naši mještani kupuju po cijenama od 10 do 12 kn. Potrošači, znate li da gotovo toliko koštaju etiketa, markica i boca?, kaže vinar Zoltan Pinkert.
Za Zoltana Pinkerta nema ograničenja kada je riječ o djelovanju u korist pronalaska tržišta vina, a da je tome tako, svjedoči i prošlogodišnja Sabatina na kojoj se, zahvaljujući prijateljskom krugu, i sam našao. Upravo tako, odradio je i zadovoljavajuću promidžbu svog blaga u čaši s plodnog tla Suze.
Pitate se, možda, tko je, dakle, Zoltan Pinkert? Čuvar obiteljske tradicije i nositelj treće generacije Pinkreta koji u ovo vrijeme ljubav prema vinu prenosi i na kćer, nekoć malenu djevojčicu, a danas, marljivu podrumarku, te uporan vinogradar kojemu ništa ne pada s neba, a koji prilikom berbe sluša savjete enologa zahvaljujući čemu skraćuje rod za 35% kako bi dobio što bolju kvalitetu grožđa, te tako i vina. No, prije svega, Pinkert je borac za hrvatski proizvod koji vidi spas u udruživanju.
"Poljoprivrednici, ako se želimo spasiti, moramo se udružiti i izvoziti, no, na žalost, mi smo u Baranji dosta razjedinjeni, a zbog nesretnih okolnosti, ne pojavljuje se nitko tko bi nas mogao udružiti i staviti u krovnu udrugu ili zadrugu kako bi naša blaga prodavali pod istom etiketom. Znate li da su se naša domišljata četiri susjedna proizvođača iz Mađarske udružila, a zahvaljujući čemu se u ovo vrijeme mogu podičiti s etiketom 4 asa, te probojem na domaćem i stranom tržištu.
Na žalost, osim naše tvrdoglavosti, podbacile su i naše vlade jer 20 godina nemamo dobru poljoprivrednu strategiju, zbog čega za naše stanje krivim i politiku koja je našu poljoprivredu dovela na marginu, a poglavito vinogradarstvo kojeg kao da i nema u ovoj državi. Mišljenja sam stoga, da mi možemo samo sanjati o ujedinjenju, poput, primjerice, Istarske malvazije koja danas ima fenomenalni marketing, što je vrlo rijedak slučaj u Hrvatskoj“, priča on.
U tom smislu, kad sustav ne daje potpune odgovore ili ih u potpunosti skriva, potrebno je puno unutarnje motivacije za uspjeh, a Zoltan je ima, i Zoltan će uspjeti.
"Vinogradari, živimo u dobu gdje je uvoz vina bez kontrole, a mi, mnogobrojnih kočnica radi, ne uspijevamo se probiti do izvoza. Dolazi nam vino iz Čilea koje u velikim trgovačkim lancima naši mještani kupuju po cijenama od 10 do 12 kn. Potrošači, znate li da gotovo toliko koštaju etiketa, markica i boca? Kako je, ako li ikako, moguće da nam vino čija je cijena neprihvatljivo neopravdana stvara nepoštenu konkurenciju? Na žalost, odgovor na to znaju samo naši političari koji takav odnos ne suzbijaju, nego pozdravljaju.
U tom smislu, a kako smo i sami ne tako mali vinogradari, od 15 ha pod vinogradima s kojima se dičimo, čak 8 zauzima graševina koju ne možemo dati ispod 16 kn/l ispod slavine. Samim time, dokazujemo da imamo visoko kvalitetno koje pijemo i sami, no, kao i u svemu drugom, cijene uvoznih vina nam zadaju veliki problem.“, priča Pinkert koji zahvaljujući opremi iz Europskih fondova planira zakoraknuti u proširenje podruma.
Foto: Zoltan Pinkert Facebook
Tagovi
Autorica