• Vinova loza
  • 01.11.2021. 12:00

Vinogradarstvo: Kako se izboriti s visokim temperaturama i sušom?

Korištenje više mjera s manjim obimom utjecaja, kumulativno može doprinijeti značajnijoj prilagodbi vinograda na klimatske promjene, savjetuje dr. sc. Marijan Bubola.

Foto: Depositphotos/perseomedusa
  • 783
  • 52
  • 0

Povećanje temperature i globalno zatopljenje povećava se zadnjih sto godina, ovisno o regiji, a izraženiji porast se bilježi od '80-ih godina 20. stoljeća na ovamo. Trend porasta na globalnoj razini je i dalje prisutan, a slično se predviđa u budućnosti, ovisno o modelima prognoza. 

Kako će ova promjena klime utjecati na vinogradarstvo, hoće li od nje možda netko imati koristi, što vinogradari pogođeni negativnim utjecajem mogu napraviti kako bi bili uspješni u uzgoju vinove loze i proizvodnji vina, samo su neka od pitanja na koja nam je odgovore dao dr. sc. Marijan Bubola s Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču. 

Određena su istraživanja pokazala da bi više od polovice svjetskih vinograda moglo nestati poveća li se temperatura za 2°C, a nestalo bi čak 85 posto u slučaju povećanja od 4°C. Kako to komentirate? 

Ta bi tvrdnja stajala kada vinogradari ne bi poduzeli nikakve mjere da se prilagode ovim promjenama. Međutim, gubitak će biti neusporedivo manji jer ipak postoje prilagodbe.

Kada govorimo o promjeni klime, najveća promjena je u temperaturi. S druge strane, količina padalina je ostala približno ista na godišnjoj razini, što varira od regije do regije. Govorimo li o poljoprivredi, iste količine padalina uz više temperature dovode do rasta evapotranspiracije, odnosno gubitka vode iz tla i iz biljke, a što dovodi do povećane potrošnje vode. Također treba naglasiti da je zadnjih desetljeća prisutan trend njihove nepravilne zastupljenosti tijekom godine. Tako imamo periode s jako puno padalina u kratkom vremenskom razdoblju ili duga razdoblja bez ili s vrlo malo padalina. Kada se na kraju godine zbroji količina, ona bude prosječna, ali raspored tijekom čitave godine nije bio povoljan za poljoprivredu. Nedostatak je većinom zabilježen u tri ljetna mjeseca što dovodi do problema sa sušom, posebno u južnim, mediteranskim regijama. Također, dolazi i do porasta UVB zračenja kao i koncentracije CO2. 

Pozitivan utjecaj na proizvodnju crnih vina

Kako sve ovo djeluje na vinovu lozu?

Promjene s jedne strane djeluje na fenofaze biljke. Na globalnoj razini, uspoređujući fenofaze danas u odnosu na one prije 30-40 godina, sve su pomaknute za 2 do 3 tjedna, odnosno kreću ranije, a što ovisi o sorti i regiji. Dakle, nije samo riječ o trenutku berbe, nego i o bubrenju pupova u rano proljeće, ulasku u cvatnju, šaru te postizanja pune dozrelosti. 

Sve ovo dovodi do kumulativnog učinka jer grožđe dozrijeva tri tjedna ranije i to u toplijem dijelu godine, pri znatno toplijim uvjetima. To utječe i na šećere koji su generalno porasli, ukupna kiselost je manja nego prije, a u prvom se redu odnosi na jabučnu kiselinu koja je pod utjecajem vanjskih faktora. Također, pH vrijednost je viša. 

Manje količine padalina djeluju na prinos koji je u načelu nešto niži nego prije, ali postoje mjere koje to mogu spriječiti. 

Ima li ovo pozitivnih učinaka na vinogradarsku proizvodnju?

Manja dostupnost vode generalno utječe na postizanje bolje kvalitete vina i to posebno crnih. Tada je rast trsa manje bujan i samim tim stvara manje gustiša što je povoljno u pogledu bolje osunčanosti grozdova jer kada rastu u prevelikoj sjeni, daju lošu kvalitetu. U tim uvjetima bobica ostane nešto manja i ima veći udio kožice, a u njoj se sintetizira više antocijana i više fenola. Kod crnih sorata to dosta pozitivno djeluje na kvalitetu, ali pod uvjetom da trs nije ušao u stanje jake suše. 

Crne sorte trebaju više sunca (Foto: M.C.Celić)

Naime, stres od nedostatka vode može biti blagi, srednji ili jaki. O povoljnim efektima možemo govoriti samo ako se radi o blagom ili srednjem vodnom stresu, ali ako dođe do jakog, tada će nastati cijela serija negativnih posljedica - od premalog prinosa jer se u tom slučaju puči zatvaraju, smanjuje se fotosinteza, manje se nakuplja asimilata, čak je i smanjeno nakupljanja šećera. Također pada bazalno lišće, grožđe ostaje izloženo direktnoj sunčevoj svjetlosti pa može stradati od opeklina, a bobice ostanu premale. Treba napomenuti da bijele sorte ipak trebaju nešto više vode. 

Dakle, grožđe koje se uzgaja pri pretjerano visokim temperaturama može dati neuravnotežena vina s previše izraženim udjelom alkohola što je prisutno u nekim vinogradarskim regijama, onim toplijima gdje su alkoholi i inače visoki. No, ove promjene u sjevernim regijama gdje je povijesni problem s preniskim alkoholima, mogu biti pozitivne. Gledamo li generalno, vinogradarstvo se seli prema sjeveru jer ondje uvjeti zahvaljujući ovim promjenama postaju povoljniji, dok su na jugu manje povoljni, odnosno više rizični. 

Do koje pojave dovodi neuravnoteženost vina?

Neuravnotežena vina s previsokim alkoholima i preniskim kiselinama mogu dovesti do promjena u aromama, bilo pozitivnih ili negativnih. Kod crnih sorata se događa da nakupljanje šećera i antocijana bude nerazmjerno, odnosno šećeri se ranije i u većoj mjeri nakupljaju, a antocijani ne. Ako se grožđe bere s optimumom šećera, bobica crne sorte nije još fenolno zrela, a tu mislim na kožicu i sjemenke. Takva vina u fenolnom pogledu mogu biti gruba, u smislu gorčine i astrignentnosti te nedovoljno obojana. Ako se pak čeka fenolna zrelost, boja i tanini u sjemenkama i kožici, mogu se dobiti vina s previše alkohola što senzorno može smetati u vinu. Čak i ako je senzorno izbalansirano, kada potrošač popije čašu takvog vina nakon koje odmah osjeti pripitost, teško da će popiti i drugu, a cilj vina je da se troši.

Neizbalansiranim vinima s visokim alkoholima i nižim kiselinama nedostaje svježine. Naravno, sve se to može iskompenzirati u podrumu legalnim dodatkom kiselina. No, načelno se teži da se što manje zadire u sastav grožđa jer najbolja vina imaju minimalan upliv čovjeka. 

Mjere prilagodbe - oprezno s ranijom berbom

Do prije nekoliko desetljeća se nastojalo postići što veću dozrelost, više šećera, a sada je vrlo često obrnuto. Kojim mjerama vinogradar može doći do kasnijeg dozrijevanja i smanjenja udjela alkohola u budućim vinima? 

Postoje razne mjere koje proizvođači mogu napraviti. Neke imaju manji učinak, neke veći. Njihova kombinacija dovodi do kumulativno većeg učinka. Njima se nastoji što manje promijeniti tipičnost vina s nekog područja. Dakle, nije želja mijenjati sorte ili tipologiju vina jer i vinari i potrošači drže do tradicije. 

Mjera koja se najčešće koristi je ranija berba kojom se dobiva grožđe s manje šećera i više kiselina, gdje je i pH vrijednost niža. Ovdje treba naći ravnotežu s aromatskim potencijalom jer ranijom berbom, pogotovo kod bijelih sorti, grožđe može biti zakinuto u aromatskom pogledu, a kod crnih u fenolnoj dozrelosti koja nije dosegla svoj maksimum kvalitete koju će dati budućem vinu. Zato s ranijom berbom treba oprezno. 

Rezidba i visina debla 

Kako se utječe rezidbom? 

Jedna od mjera je kasna rezidba. Ako se trsovi režu krajem zime, u veljači i ožujku, pred početak bubrenja pupova, kretanje vegetacije se može odgoditi za nekoliko dana. Većim je proizvođačima ovakva rezidba nezgodna, posebno ako se radi u posljednji tren pa nastupi nekoliko tjedana kiše. Stoga je u širem smislu teže provediva. Isplanirati i provesti ju mogu tek manji proizvođači koji imaju manje vinogradarske površine. 

Utjcati se može i rezidbom (Foto: Bigstockphoto/Roberto Nencini)

Zadnjih se godina istražuju čak ekstremne vrste rezidbe, kada su pupovi već otvoreni čime se utječe na kasniji razvoj. Naime, kada na trsu ostane veći broj pupova, oni kasnije kreću s vegetacijom. Budući da je vinova loza penjačica, prvo kreću oni pri vrhu jednogodišnjih rozgvi i njihovim odstranjivanjem se ostave manje razvijeni koji onda kasne s vegetacijom za sedam do deset dana. No, ni to nije nešto što se može primijeniti na većim površinama. Ovaj je način najviše prilagođen za uzgoj na kordoncu kratkog reza, gdje se rozgva, jednogodišnja mladica reže kratko, na svega dva, tri pupa.

Postoji li nešto što je lakše provedivo? 

Da, to je utjecaj na visinu debla. Naime, što je ono kraće, niže, zona grozda je bliža tlu te će ono ranije dozrijevati, pogotovo krajem ljeta kada temperature više nisu toliko visoke. Kako sunce zagrijava tlo, grožđe koje mu je bliže, brže će dozrijevati nego ono koje je dalje od tla. Tako se, primjerice, u vinogorju Bordeaux uzgaja cabernet sauvignon, na vrlo niskim trsovima, jer je riječ o kasno dozrijevajućoj sorti, a pored toga, ondje vlada oceanska, hladnija klima. Ako proizvođač želi ranije dozrijevanje, može ići s nižim deblom, odnosno bazalnom žicom na koju se vežu lucnjevi, ovisno o sustavu rezidbe. Ako želi kasnije dozrijevanje, uzgojni oblik može biti viši, odnosno bazalna žica se postavlja na višu razinu. 

Istina, to nije nešto što se može mijenjati iz godine u godinu. No, ako vinogradar uoči da sorta na tom području duži niz godina ima problema s ranim dozrijevanjem, može se odlučiti za produljenje debla, odnosno povisiti bazalnu žicu i na taj način ublažiti problem. A sadi li novi vinograd, potrebno ga je u početku tome prilagoditi. 

I sama duljina mladica se može mijenjati. Ako želi da ona ostane ista, u tom će slučaju samo vršikati. Duljinom mladica se utječe na proizvodnju asimilata i dozrijevanje grožđa jer s većim omjerom lisne površine u odnosu na masu grožđa se postiže ranije i brže dozrijevanje i obrnuto. I u tom pogledu treba naći ravnotežu jer kada je omjer veći, onda je i načelno kvaliteta grožđa bolja, pogotovo kod crnih sorata. 

Izbor sadnog materijala i podloga

Što je sa sadnim materijalom, kako njegov izbor utječe na dozrijevanje? 

Izbor sadnog materijala, odnosno, kod sorata izborom klonova značajno se može ublažiti negativan utjecaj. Ako se zadržava ista sorta, unutar nje postoji više klonova, a taj je broj pogotovo velik kod onih koje se uzgajaju u većem dijelu svijeta, kao što je merlot, cabernet sauvginon, chardonnay. Velika je i varijabilnost jer svaki klon ima svoje specifičnosti. Postoje oni koji ranije ili kasnije dozrijevaju što proizvođaču daje izbor.  

Kod izbora sorte treba računati na tipičnost samog vina i tradiciju proizvodnje u određenoj regiji, kao i na potrošače te ono na što su oni naučeni. Nije preporučljivo raditi velike promjene, osim ako proizvođač baš to želi. No, većina nastoji održati tradiciju i kontinuitet u tipičnosti vina. Tada se preporuča unutar tradicionalnih sorata smanjiti udio onih koje mogu biti problematične u smislu preranog dozrijevanja i povećati udio onih kasnijeg. Za usporedbu su tu merlot i cabernet sauvignogn. Cabernet sauvignon je sorta kasnog dozrijevanja, a merlot dozrijeva i dva tjedna ranije. Proizvođač stoga može povećati udio cabernet sauvignona ako s merlotom ima problema. Druga opcija je početi uzgajati sorte koje nisu tradicionalne za određenu regiju. No to opet ima značajan utjecaj na tipologiju, marketing i drugo. 

Kod izbora sorte računajte na tipičnost vina i tradiciju proizvodnje (Foto: Depositphotos/foto-pixel.web.de)

Važno je napomenuti da se utjecati može i odabirom podloge, a tu govorimo o nekoliko dana razlike. Primjerice, podloge koje su nešto bujnije, bolje podnose sušu, na njima se postiže i nešto kasnije dozrijevanje. To su one poput 110 Richter, 1013 Paulsen, 140 Rugeri, za razliku od slabije bujnih podloga kao što je Vitis riparia ili u određenoj mjeri SO4. 

Nadmorska visina i pozicija vinograda

Kada govorimo o višim temperaturama, otvaraju li se mogućnosti uzgoja na većim nadmorskim visinama i sjevernim pozicijama? 

Klimatske promjene sve više omogućuju uzgoj vinove loze na sjevernijim područjima i višim nadmorskim visinama. No, to ne može provesti svaki proizvođač jer poljoprivredne površine ima gdje ima i ne može osnovati proizvodnju 100 km sjevernije. U globalnom vinogradarstvu je prisutan taj trend pa se vinova loza sve više uzgaja u Engleskoj, čak i Švedskoj i Norveškoj. Istina, riječ je o maloj proizvodnji na vrlo osunčanim položajima i u netipičnim uvjetima. 

U 20. stoljeću se uvijek isticalo kako su najbolji položaji okrenuti prema jugu, dobro osunčani. To i dalje vrijedi, pogotovo za crne sorte gdje se teži fenolima, jakoj strukturi vina, jakom dozrijevanju, fenolnoj dozrelosti. Ali ako govorimo o jednostavnijim vinima, posebno u područjima toplije klime, sve više odgovaraju položaji koji nisu tipični, pretjerano okrenuti prema jugu, pod utjecajem visokih temperatura i suše. Mogu biti na ekspozicijama koje su blago sjeverne ili istočne, gdje se također postiže dobra kvaliteta u kategoriji jednostavnijih vina, za svježiju potrošnju. 

Prilagodbe u odnosu na sušu

Većinom smo govorili o visokim temperaturama. A što je sa sušom, koje mjere prilagodbe koristiti kada je o suši riječ? 

Prva mjera je izbor podloge. Postoje one koje bolje podnose sušu, kao 110 Richter ili 140 Rugeri pa i o tome treba voditi računa. U svijetu se obavljaju razna istraživanja podloga, novih selekcija koje su otpornije i s vremenom će doći u proizvodnju. 

I među sortama u ovom kontekstu postoje razlike. Cabernet sauvignon bolje podnosi sušu pa u uvjetima blagog nedostatka vode brže zatvara puči i tako štedi vodu. S druge strane, sorte kao što je merlot ili syrah, slabije reagiraju na umjereni nedostatak vode pa ju troše i u uvjetima oskudice. Zato su skloni ući u vodni stres ako se nastavi sušni period. Dakle, sorte se dijele na izohidrične i anizohidrične, a neki ih zovu sorte optimisti i pesimisti. Optimisti su oni koji vodu troše i dalje, a pesimisti štede. U načelu, dok god su uvjeti takvi da vode ima "koliko-toliko", one koje ne štede će bolje proći, nastavit će proizvoditi asimilate. Kod drugih će se usporiti dozrijevanje, no ako se se nastavi period suše, pesimisti će bolje proći jer će ipak imati vode na raspolaganju. 

Može li se utjecati uzgojnim oblikom? 

Uzgojni oblik koji je najbolji u pogledu uštede vode je tipičan mediteranski, račvasti oblik. To su mali trsovi u obliku grma, bez armature, gdje je lisna površina mala, dobro zaštićena, nema veliku izloženost. I prinos po trsu je mali što zahtijeva manju potrošnju vode. Nažalost, ovaj se tip na cijelom Mediteranu uglavnom napušta jer se teško mehanizira, posebno u berbi. 

Račvasti uzgojni oblik danas je rijetka pojava (Foto: Depositphotos/PantherMediaSeller)

Protiv negativnog utjecaja se može boriti i već spomenutom duljinom mladica gdje treba naći ravnotežu između kvalitete koju se želi postići i potrošnje vode. Dulja mladica i veća lisna površina će uzrokovati bolje dozrijevanje i bolju kvalitetu, posebno kod crnog, ali je rizik ako se uzgaja u sušnom području jer to znači i veću potrošnju vode te je samim tim trs sklon stresu od nedostatka.

Velik utjecaj na sušu ima i kapacitet tla za vodu. Ona koja su dublja, imaju više organske tvari, glinastih čestica će bolje zadržavati vodu i u duljim razdobljima bez padalina. Stoga treba težiti povećanju količine humusa u tlu raznim mjerama počevši od gnojidbe, zatravnjivanja i drugog čime će se povećati udio humusa i kapacitet zadržavanja vode u tlu.

U ekstremnim uvjetima jedna od opcija je uklanjanje dijela grozdova, prorjeđivanje, što je opravdano samo kod vina s većom dodanom vrijednošću i prvenstveno za crne sorte. 

Navodnjavanje vinograda 

Što je s navodnjavanjem u vinogradarstvu? 

Ono je također jedna od mjera i ima jasne učinke kojim se nedostatak vode najjednostavnije može riješiti, ali i tu postoje ograničenja. Ono bi se trebalo koristiti kada je nužno potrebno jer ako se pretjera s dodavanjem vode, povećava se prinos, bujnost, zasjenjenost što u konačnici smanjuje kvalitetu. U ekstremnim uvjetima suše može povećati kvalitetu jer tada trs neće ući u fazu jakog zatvaranja puči. 

Humusna tla zadržavaju više vode (Foto: M.C.Celić)

Treba razmišljati i o financijskoj strani te utjecaju na okoliš i društvo jer prioritet u potrošnji vode imaju kućanstva i one poljoprivredne grane koje proizvode hranu za prehranu stanovništva. Vino je ipak proizvod koji se može i ne mora konzumirati. 

U svakom slučaju, dobro ga je imati. U Italiji, primjerice, od sjevera do juga svaki je novi vinograd opremljen i sustavom za navodnjavanje. Ne koriste ga svake godine, ali služi da se prebrode eventualna sušna razdoblja u pojedinim periodima. To je dodatni mehanizam kojom čovjek stječe kontrolu nad proizvodnjom grožđa i sprječava nastanak negativnih posljedica u smislu prinosa i kvalitete.

I da zaključim, svaka mjera zasebno ne daje jako izražene rezultate, ali ako proizvođač provede više takvih mjera s manjim obimom utjecaja, kumulativno može doprinijeti značajnijoj promjeni u svom vinogradu. 


Tagovi

Vinova loza Klimatske promjene Rezidba Suša Sorta Podloga Klon Pozicija vinograda Marijan Bubola Ranija berba


Autorica

Maja Celing Celić

Više [+]

Hobi vrtlarica i zaljubljenica u prirodu s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.


Partner

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

EVO MENE MOJI LJUDI - U jabukama, na magunjama... A tu je i profešur Ante Kolega Bage. Sad idemo u vinograde na paletkovanje. Čehulje!!!