Vinograd se ne posjeduje, nego mu se služi - vino se ne stvara, već mu se dopušta da nastane

Nakon uspješnog prvog izdanja, u Lovranu je ove godine održano i drugo izdanje festivala prirodnih vina Alterego koji je okupio vinare iz Hrvatske i regije, entuzijaste koji njeguju prirodni pristup vinarstvu: osim što grožđe uzgajaju bez herbicida i pesticida, fermentacija se odvija pomoću divljih kvasaca koji žive na bobicama i u zraku, a vino se ne filtrira niti se bistri umjetnim sredstvima.

Prirodna vina stoga u potpunosti odražavaju okuse, mirise i visinu alkohola specifične za određenu sortu grožđa, vinsku godinu i terroir, kažu proizvođači čija su vina posljedično svake godine drugačija, neočekivana i - živa.

Ova lijepa inicijativa Igora Anjolija i Tomislava Brajnovića stvara prostor u kojem se vino, hrana i umjetnost susreću bez maski. Organizatori ističu da festival nije samo događaj, već platforma za umrežavanje, razmjenu znanja i razvoj povjerenja između proizvođača i potrošača.

Alterego je zamišljen kao prostor na kojem se kroz transparentnost i vjerodostojnost u proizvodnji i deklariranju vina gradi zajedništvo, poručuju.

Miroljubiva zemljoradnja

"Primjećuje se napredak u smislu promocije vinara koji se inače ne mogu promovirati ili ih nema tko promovirati”, povjerio nam je Igor Anjoli, naglašavajući kako oni žele otvoriti vrata mladim snagama i time se ponose.

"Mislim da u Hrvatskoj imamo više od 30-40 proizvođača prirodnih vina za koje nitko nije čuo i za mene je to tragedija jer je riječ o vrhunskim vinarima. Pomalo je smiješna i činjenica da je ovo tek drugi takav festival u Hrvatskoj”, dodaje. Prvi je Grapeston koji je ovoga ljeta drugu godinu zaredom održan u Stonu.

Prirodno vino iz Prizdrine pije se i u Americi

Anjoli je strastveni sommelier, vrhunski poznavatelj prirodnih vina i zaljubljenik u vinogradarstvo, ali i gastronomiju, koji ovom manifestacijom želi graditi mostove između vinara, kuhara i publike željne autentične ponude.

Ovogodišnji Alterego bio je posvećen Marinku Pavloviću Maki, pioniru prirodnih vina u Hrvatskoj, čija je filozofija oblikovala generaciju vinara koji na vino ne gledaju kao na proizvod, već ga smatraju živim bićem. Maka je, naime, isticao da se vinograd ne posjeduje, nego mu se služi te da se vino ne stvara, već mu se dopušta da nastane.

Danas postoji generacija koja radi poljoprivredu na miroljubiv način, ”kako bi to rekao Maka: miroljubiva zemljoradnja - to je predivna definicija”, ističe Anjoli zadovoljan što mnogi nastavljaju njegov put.

Kako su radili naši stari

Jedan od njih je Lovre Plenković s Hvara. Njegova se obitelj unatrag 10 godina kroz OPG Pina bavi proizvodnjom maslinovog ulja. "S time je krenuo otac. Uzimao je u najam zapuštene masline koje smo čistili i dovodili u rod”, opisuje mladi poljoprivrednik dodajući kako su gotovo sve uzeli u najam jer vlastite zemlje imaju tek nešto malo.

Odluka o proizvodnji prirodnih vina proizašla je prvenstveno iz njegove osjetljivosti na sulfate koji mu ubijaju paletu u ustima. S idejom se prvi puta susreo na internetu, krenuo se o tome educirati i polako ušao u srž.

"Shvativši da su tako radili vina naši stari odlučio sam ići u tom smjeru. Otpočetka se bavimo ekološkom proizvodnjom pa je to bio logičan slijed događaja - ako se nešto već proizvodi bez kemije, šteta bi bilo u podrumu to uništiti”, smatra.

U proizvodnji, kaže, nemaju problema jer na Hvaru nema vlage, ”no male se ne potiče na proizvodnju, država kao da se trudi otežati umjesto da pomogne”. Birokracija je ta koja blokira, nastavlja, te se uz smijeh osvrće i na nonu koja mu dan-danas govori: "Sinko ostavi se toga, nema ti tu kruha”.

Međutim, mladi hvarski poljoprivrednik ne da smesti u svom naumu da živi u skladu s prirodom i proizvodi zdrave namirnice. I nije jedini.

Sydney zamijenio selom nedaleko Stolca

Na takav način razmišlja također njegov mladi kolega iz Hercegovine, Kazimir Bošković. I njegov najveći problem u susjednoj nam državi komplicirana je administracija i predugački postupci registracije, priča nam.

On je još uvijek u fazi investiranja, a glavni mu je cilj konačno registrirati djelatnost kako bi proizvodi mogli biti vidljivi na tržištu, ”i van BiH, da svijet vidi koliko dobra mogu biti vina iz ove regije”, govori na australskom engleskom, napominjući kako smatra da je Hercegovina fantastična regija za vinogradarstvo.

"Moji preci su na toj zemlji radili poljoprivredu unatrag 150 godina i ja želim nastaviti u tom smjeru. Također želim drugim poljoprivrednicima dokazati kako je moguće proizvoditi na ovaj način, da se ovdje mogu proizvoditi vina koja će biti svjetski cijenjena. Mnoge obitelji u Hercegovini posjeduju zemlju, ali iz nekog razloga ne žele na njoj raditi, što me žalosti jer je svakodnevni boravak u prirodi nešto predivno”, poručuje Kazimir.

'Bolji ured'

Ne skidajući osmijeh s lica, dodaje kako je to ”mnogo bolji ured” od onoga kakvog je imao prije. On je, naime, odlučio napraviti totalni zaokret u životu, ostavio se uredskog posla u Australiji kako bi se posvetio organskoj i biodinamičkoj proizvodnji. Sydney je zamijenio selom nedaleko Stoca gdje se na četiri hektara bavi vinogradarstvom, iako je polovica vinograda mladih i još ne daju roda.

Priča nam da je njegov otac otišao iz Hercegovine 1985. kako bi u Australiji pokušao izgraditi bolji život. Tamo je sreo Kanađanku s kojom je osnovao obitelj, a obiteljski su poslije godinama dolazili na odmor u Hercegovinu koju je Kazimir odmalena zavolio.

"Otac je nakon rata ovdje naslijedio zemlju na kojoj je 2007. podigao vinograde. Živio je u Australiji pa je brigu o zemlji preuzela moja tetka. Ja sam u vrijeme pandemije radio od kuće što me izluđivalo, a kako volim vinogradarstvo i vinarstvo, odlučio sam putovati po svijetu i što više naučiti o ekološkoj i biodinamičkoj proizvodnji od samih poljoprivrednika”, opisuje.

Kada je osjetio da je spreman, otišao je u Hercegovinu proizvoditi vina na ovaj način u čemu mu pomaže djevojka, rodom Engleskinja. Sve rade zajedno i pokušavaju sve raditi prirodno (imaju kokoši, rade kompost, zaokružuju priču). "Vraćamo zemlji maksimalno koliko možemo”, ističe Kazimir Bošković.

Rast potražnje za prirodnim vinima

Lovre s Hvara ima istu ideju, a na ekološki uzgoj se odlučio prvenstveno radi djece, kako bi im omogućio zdravu hranu jer smatra kako nema smisla trovati niti njih niti sebe. "Raste broj mladih ljudi koji bježe iz gradova jer postaju svjesni važnosti zdravlja”, primjećuje.

On je inače druge struke i također je radio za kompjuterom. Takav način života, sjedenje za ekranom, skoro ga je dovelo do ludila, kaže, pa je napravio zaokret u životu i ”pobjegao u nešto sasvim drugačije”.

Što se tiče prirodnih vina, primjećuje povećanje potražnje, unatrag četiri godine uočava veliki korak naprijed. Na Hvaru inače nema značajnijih problema u vinogradarstvu ako je dobra ekspozicija vinograda, no navodi kako su prije tri godine imali katastrofalnu sezonu - vinogradi nisu mogli biti spašeni. Međutim, po njemu ih niti ne treba spašavati jer ”ako nije godina za to, nije”.

Anjoli se nadovezuje kako se tek kroz razgovore s proizvođačima dobiva dojam težine onoga što oni rade, a tog dijela je svjestan vrlo mali broj ljudi. "Kada znate čovjeka i pijete njegovo vino, dobivate totalno drugačiji dojam”, naglašava i otkriva kako ga veseli činjenica da je prošle godine u Europi pala prodaja komercijalnih vina, dok je prodaja prirodnih rasla,. Isto je i s hranom, ističe, jer raste svijest o važnosti kvalitete i kupnje od lokalnih proizvođača.

Što umjetnost ima s tim?

Profesor na riječkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti i vinar s iskustvom umjetnika, Tomislav Brajnović, kratko se osvrnuo na okrugli stol u kojem je sudjelovao kao moderator, a koji je održan prije otvaranja Festivala. Kaže da je po reakcijama sudionika rasprava bila iznimno kvalitetna.

Tomislav Brajnović: Prirodna vina ovise o godini, iskrena su, neočekivana, drugačija i uzbudljiva

Ističe dva sudionika, slovenskog vinara Šumana i Maurera iz Vojvodine, a razgovor je išao u smjeru etike, poznavanja čovjeka, o razlici između živog i mrtvog vina. "Živo vino je ono koje je aktivno i nije najzahvalnije za puštanje na tržište jer se može zamutiti, boca može izbaciti čep, može eksplodirati. Riječ je o živoj materiji”, opisuje Brajnović.

Ako se vino toliko stabilizira da ga se umrtvi, toj materiji koja je sama za sebe zapravo mrtva, vinar treba udahnuti život, dodaje. Najstabilnije vino je ono mrtvo - ravna crta - a život nastao u vinovoj lozi i njenom plodu mora se nastaviti u vinu, vinar ga mora sačuvati, prenijeti u bocu sa što manje intervencija i gubitaka.

U razgovoru dan prije rekao je Šumanu da je njemu vino vinara kojeg osobno ne poznaje upitno. Smatra i kako prirodni vinari donose svoje boce kao male manifestacije iskrenosti, od vinograda do čaše.

"Ono što netko ubacuje u određenu materiju, u neku formu, je umjetnost. Dakle, imaš neki medij koji sam po sebi ne znači ništa ako mu nisi dao sadržaj - neki će reći duh, drugi umjetnički izraz ili mentalnu sliku koju si imao i koju izražavaš kroz određeni medij”, opisuje Brajnović, dodajući kako je u ovom slučaju riječ o vinu kao mediju.

Vino s karakterom

Nastavlja da se može govoriti o izrazu vinara, određenom karakteru. Ako vinar u svom proizvodu to nema, ”ima zapravo neku generičku tekućinu koja je 'no name', bezimena, bezlična... koju je mogao napraviti bilo tko, bilo gdje, bilo kako”, pojašnjava. Alerego festival ne promovira takva vina već ”vina s dušom, vina koja proizvode ljudi koji unose sebe u ono što rade i to je na tragu umjetnosti”.

Bit je u tome da proizvođač utječe na vino koje radi, iako se čini da sve ovisi o konkretnim uvjetima, kao što su vlaga, sunce, temperatura. "Ali zapravo se na krajnji proizvod utječe na mnoge načine, raznim odlukama tijekom proizvodnje. Prvi je način obrade vinograda, je li vinogradar biljke nečime tretirao ili nije, kada je brao i kako... Postoji puno elemenata mogućeg skretanja u raznim smjerovima jer proizvođač konstantno radi određene izbore”, opisuje.

Već sama odluka raditi vino bez intervencije ogromna je redukcija mogućnosti, kaže, a svim naknadnim odlukama unosi se karakter. "Da deset osoba dobije isti zadatak, svatko bi napravio drugačije, moglo se čuti na okruglom stolu. Mi ovdje na festivalu imamo nešto što se ne može tipizirati, homologizirati. Tu je razlika između konvencionalnih i prirodnih vina – komercijalno vinarstvo teži nekim pravilima: da bi se dobio atest, to vino mora zadovoljiti određene uvjete, mora imati točno određene karakteristike”, navodi Brajnović uz zaključak kako prirodno vino zbog ručnog rada nužno postaje drugačije, time i skuplje.

Odličan odaziv

Festival Alterego ove je godine doveo u Lovran više izlagača, organizatori navode da svi koje pozovu, pristaju doći i da se puno ljudi zapravo nudilo da bi došli. "Izložili smo desetak mladih hrvatskih vinara za koje do sada nismo niti znali da postoje”, otkriva Anjoli još jednom ističući kako svima daju priliku da se predstave. Nadalje, veliko je priznanje kada neki poznati vinar odustane od drugog festivala kako bi im se pridružio.

Organizatori napominju i da stvaraju ”neki humani kontakt, tu nema komercijalnog interesa, gotovo da je riječ o ekonomskom gubitku, ali ako se stvar pokrije, to je već uspjeh”. Ovdje je riječ o strasti, kažu, o tome da se ljudi nađu i da se pruži šansa svima koji to žele, a koji publici mogu ponuditi autentična vina, vina koja vjerno odražavaju terroir, sortu i vinsku godinu.

Drugo izdanje zapravo je provjera kvalitete projekta, u ovom slučaju mjereno kroz odaziv sudionika, vinara, chefova… "Iznenadio nas je još veći interes svih njih u odnosu na lani, što upućuje da Alterego prepoznaju kao drugačiji festival”, poručuju organizatori.

Iza svake boce koja je pristigla stoji čovjek, zemlja, vrijeme, i odluka da se krene težim putem – prirodnim. Ova vina nastaju bez prečaca, u vinogradima gdje se tlo poštuje, a ne iskorištava. Za proizvođače prirodnih vina nije riječ o industriji, već o priči, jer njihovi proizvodi odražavaju povjerenje i ritam zemlje. Festival tako postaje simbol povratka iskrenosti u svijetu koji je tu iskrenost pretpostavio čistoj ekonomiji. Minimalna intervencija, lokalna sirovina i maksimalan karakter zajedno stvaraju mozaik ukusa koji Alterego čini neponovljivim doživljajem.

Samir Nađ u potrazi za svetim gralom vinarstva, vinom bez ijednog dodatka

Drugo izdanje okupilo je više od 40 prirodnih vinara iz Hrvatske, Slovenije, Italije, Francuske, Španjolske, Slovačke, Bosne i Hercegovine i Srbije, regionalne proizvođače prirodnog piva i cidera te chefove, proizvođače sira, maslinovog ulja i proizvoda od drva. Sudjelovali su:

Hrvatska: Piquentum, Dvorić, RaWino, Ghira, Lunika, Reset, Makino, Vinarija Križ, Zanchi Dražen, Bartulović, Baković, Vicelić, Delusional, Puharić, OPG Pina, Cota, Orange from the Garage, Tomac, Šember, Sontacchi, Kosovec, Glavica. Slovenija: Šuman Radovan, Zgodovina, Štemberger, Klabjan, Čehovin, Vina Peloz, Dete vina.

Srbija: Maurer, Baša, Bikicki, Todorović, Vinarija i destilerija Ana Naglić. Bosna i Hercegovina: Bošković. Francuska: Estelle et Cyrille Bongiraud. Italija: La Ginestra (Toscana), Terpin, Tenuta l’Armonia. Španjolska: Goya Garcia Viadero. Slovačka: Naboso, Brano Brahna.

Ostali okusi Alterega

Pivo: Kampanjola – istarsko craft pivo koje u čašu donosi isti onaj duh poštene ruke i čiste namjere.

Cideri: Bohorina Cider House, Buzdovan, Pivomat Cider – autentični zanatski proizvođači koji pokazuju kako i jabuka može fermentirati s dušom.