U život vratili Zlataricu, Kujundžušu, Trnjak i Plavku

Kada je u pitanju vinova loza, nema loše sorte, a hrvatsko bogatstvo upravo je ta različitost. Naglašavaju to vinari iz Dalmatinske zagore odnosno Imotske Krajine, Dario Gašpar, Milan Grabovac i Stipe Đuzel koji su u život vratili i pomalo zapostavljene sorte: Zlataricu, Kujundžušu, Trnjak i Plavku.

Autohtone sorte su to koje su mahom zapostavljene nakon propadanja tvrtke Imota d.d., a njihova vrijednost, kazali su na nedavno održanom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja WineOs u Osijeku, tek će se pokazati u sljedećih nekoliko godina.

Umjesto hlača, kupio bačvu

"U posao s vinarstvom ušli smo brat Boris i ja bez nekog velikog znanja. Umjesto hlača kupio sam bačvu, umjesto cipela hektar zemlje. Danas imam za oboje. Uložili smo ljubav i vratili Zlataricu u život. Imamo 3.500 trsova, a sadimo još", kaže Dario Gašpar iz Umčana nedaleko Vrgorca u čijem vinogradu je i plavka oko koje se, kaže, uopće nisu trudili. Jednostavno je vrlo rodna sorta! Nova znanja, istaknuo je, stječu uz mentora Davora Mitrovića.

Kako naglašava, nemaju verifikator, najosnovnije rade i možda su baš zato bolji. Za nastavak svoje vinske priče, kažu, važnija im je zlatarica, a bitno je, dodaje, razlikovati vrgoračku i blatsku zlataricu. Njihov kutak vinograda ima posebno tlo, na sudaru je Mediterana i kontinenta. Najbliže su moru, ali ih štiti Biokovo. Zanimljivo je i to da su kušaonicu otvorili usred vinograda. Zlatarica je, inače, bila prvo buteljirano vino Dalmacije još 1875. godine.

Kujundžuša je, pak, idealno ljetno vino, kaže Milan Grabovac iz Prološca čija obitelj se vinarstvom bavi više od 200 godina. Prema zapisima, Stipan Grabovac je još 1812. s još pet imotskih vinara za Napoleonove vlasti dobio licencu za proizvodnju vina.

"Kujundžuša je godinama bila zapostavljena, no njezino vrijeme dolazi", kaže Milan u čijem obiteljskom vinogradu ta autohtona sorta čini 70% nasada. Inače, obitelj Grabovac nudi pet različitih vina: crna vina Modro jezero barrique i Modro jezero, bijela vina Sivi pinot i Kujundžuša i rose vino Crveno jezero. Proizvode i prvi dalmatinski pjenušac "Grabovac", a također nude dvije vrste rakije: lozu i travaricu..

Sačuvati sortu Trnjak od zaborava odlučio je i i Imoćanin Stipe Đuzel. Kako otkriva, riječ je o bujnoj sorti, redovite rodnosti koja je potpuno autohtona, a sadi se na području trokuta Imotski - Vrgorac - Ljubuški. Priču je, otkriva, počela Vinarija Nuić iz Ljubuškog.

"Šperačka" sorta bez poznatog srodnika

"Trnjak je šperačka sorta", smije se Stipe objašnjavajući da Hercegovci Imoćane nazivaju šperci, baš kao što Imoćani Hercegovcima "tepaju" s Ero. Trenutno kaže, u Imotskoj Krajini i Hercegovini ima šest etiketa sorte Trnjak, a sve skupa je riječ o 20 hektara vinograda. Zanimljivo je, dodaje, da je rađena DNA analiza i da trnjak u bazi podataka nema srodnika. Ne znaju mu se roditelji!

"To nam je još jedan vjetar u leđa. Njegova potpuna jedinstvenost. Tržište će pokazati za dvije-tri godine. Priča će se zakotrljati baš kao što je bilo s crljenkom kaštelanskim!", uvjeren je Stipe Đuzel.

Foto: Željka Rački-Kristić