Tržište je najvažnije - na njemu se treba probiti

Vinarstvo je obitelji Kolar već u krvi. Treća generacija iskustvo o vinovoj lozi sada prenosi na one mlađe. Iako se ova obitelj iz baranjske Suze do početka Domovinskog rata bavila samo proizvodnjom grožđa, prije 20 godina ozbiljnije je krenula i u vinarstvo.

Uz 13 hektara vinograda i obiteljski podrum u kojem su smjestili kušaonicu te otvorili restoran s tri dvokrevetne sobe, smještajne kapacitete su ove godine proširili i kampom koji se prostire na 2000 četvornih metara.

Kuću izgradio od grožđa - ne od vina

"Do početka rata smo se više orijentirali na proizvodnju grožđa, jer smo bili kooperanti Belja. To je jako lijepo funkcioniralo. Zato uvijek i kažem kako sam kuću izgradio od grožđa, a ne vina. No, kada je kooperacija propala, bili smo prinuđeni okrenuti se drugim modelima te smo ušli u ozbiljan posao s vinarstvom", opisuje svoje gospodarstvo Lajoš Kolar.

Na njemu radi cijela obitelj, od Lajoša i supruge Ilone, do dvije kćeri Sibile i Kinge te zeta Marija. Svake godine u vinogradima im je potrebno sve više pari ruku, stoga u sezoni ovdje ima i deset dodatnih radnika.

"Odlučili smo se za proizvodnju vina sa ciljem razvoja turizma. Izgradili smo kušaonicu najviše kategorije pa zbog toga moramo imati vrlo široku lepezu ponude vina u njoj. Ne težimo biti veliki proizvođači. Uvijek se vrtimo između 12 i 13 hektara vinograda od kojiih dobijemo do 60.000 litara vina što je oko 70.000 butelja koje se dijele na ukupno 14 sorti godišnje", računica je ovoga višegodišnjeg baranjskog vinara i vinogradara.

Najnoviji projekt - izgradnja kampa

Od ideje do realizacije najnovijeg projekta, otvorenja kampa u kojemu ima prostora za 30 smještajnih jedinica, odnosno sedam šatorskih mjesta i dvije kamp prikolice, prošlo je više od pet godina. Kamp se trenutno prostire na 2.000 kvadrata, a ako bude potrebe može se proširiti za dodatnih 8.000.

"Zamislio sam da to bude kamp samo za bicikliste, ali to zakonoski nije bilo moguće. No, i bez toga mi je trebalo pet i pol godina za realizaciju projekta. Godina je potrošena na izgradnju i uređenje, a sve ostalo vrijeme potrošeno je na papire, dozvole, dokumentaciju", ukazuje na birokratske probleme Lajoš.

Napominje također kako je gotovo polovica ukupnog ulaganja potrošena na ishođenje dozvola i suglasnosti, kako kaže, papirologiju. Dio novca, odnosno 70.000 kuna ili 10% ukupne investicije, stiglo im je s adrese Ministarstva turizma kroz takozvane potpore male vrijednosti. Ovu jesen i zimu Kolarevi će stoga iskoristiti kako bi promovirali i najnoviji sadržaj u svojoj ponudi.

Planova mnogo, ali treba ići polako

"Planova imamo, ali tek kada jedan završimo onda možemo krenuti dalje, jer novci ne padaju s neba", kaže ovaj Baranjac.

Ove godine razmotali su i svoju vinsku omotnicu, petogodišnji nacionalni program pomoći vinskom sektoru. Omotnicom je osigurano 57 milijuna eura namijenjenih razvoju hrvatskog vinogradarstva i vinarastva te promociji vina na trećim tržištima. Iako je, priznaje, riječ o složenom procesu, uspijeli su proći natječaj te ostvariti pravo na pokriće 30% ulaganja u nove nasade vinograda. Zbog toga su ovoga proljeća zasadili 13.000 novih trsova te još 1.500 koji nisu uključeni u projekt.

"Ukupno je to tri hektara, a vrijednost svakoga je oko 20.000 eura ili 150.000 kuna", dodaje on. Vino za sada ne izvoze, ali ne znači kako se neće potruditi i u tome dijelu. "Količine koje imamo nisu male, ali kada se razbiju na 14 sorti, onda od jedne nemamo neke značajne količine. Najviše je frankovke, sauvignona i graševine, između 7.000 i 8.000 litara", ističe Lajoš.

Moto Kolarevih je jasan: Koliko je vinograda, toliko je vina. Iako urod ovisi o godini, ovi vinogradari pokušavaju regulirati plodnost.

Kvaliteta uvijek prije kvantitete

"Jedan trs ne rodi puno, jer nam je važna kvaliteta vina. Po hektaru je to u prosjeku 5.000 litara vina. Ništa više", rekao je već nešto ranije Lajoš čiji se vinogradi nalaze na južnim padinama Banske kose gdje su klimatski uvjeti dobri, jer su proljetni mrazovi rijetki, ali zato stalno struji zrak što rezultira boljom zaštitom i manjom upotrebom pesticida.

"Baranja je još od starina poznata kao izvrstan teren što se tiče klimatoloških i pedoloških svojstava. Tlo je izuzetno pogodno za uzgoj vinove loze, a to je jako važno", napominje dodajući da ako u prirodi ima dovoljno vlage u jesenskim i zimskim periodima onda vinovoj lozi ne može naštetiti ni izuzetna suša tijekom dva mjeseca kakva je bila ove godine, jer izgleda jedro i zeleno kao da je, kaže, bila na vodi.

Očekuje se lijepa berba

"Što se tiče poljoprivrede ova će se godina pamtiti po prinosima pšenice i ječma i morat će proći još puno vremena da se ona ponovi, a isto vrijedi i za vinogradare. Grožđe izgleda jako lijepo, šećeri i boje se razvijaju u crnim sortama pa očekujem jako dobru i lijepu berbu", kaže Lajoš. Vino proizvode isključivo od vlastitog grožđa, no izuzetak su napravili ove godine, jer su morali iskrčiti neke nasade kako bi napravili prostora za nove. "Izvadio sam svu graševinu pa ću ju sada iduće dvije, tri godine morati kupovati, ali sam već ugovorio proizvodnju s jednim proizvođačem dok mladi nasada ne dođe u rod", kaže ovaj vinar.

Osim u kušaonici, vina iz ovoga podruma imaju se prilike kušati u nekoliko restorana, ali se mogu i kupiti putem online trgovine koja, napominju, dobro funkcionira. Na policama trgovina ih nema. "Teško mi je procijeniti koliko bi se, da se kreće od nule, trebalo uložiti u proizvodnju, jer sam dio naslijedio, a ostatak posla izgrađujemo već 20 godina. Svake godine nešto kupimo i moderniziramo proizvodnju, ali to činimo takvim koracima kakve si možemo dopustiti", smatra ovaj dugogodišnji proizvođač vina.

Za Lajoša je tržište najvažniji čimbenik u proizvodnji. "Ono je izuzetno složeno i vrlo se teško na njemu probiti jer vina ima gotovo na svakom uglu. Prodati i naplatiti vino je jako kompleksno", zaključuje on.