Podvodni je to vinski izazov te jedno od najskupljih hrvatskih vina koje u amforama doseže cijenu od 2.000 kuna.
Zahvaljujući dvojici velikih prijatelja posvećenih istom cilju, Ivi Šegoviću i Ediju Bajurinu, svjedoci smo da je čak i u današnjim vremenima zajedništvo moguće.
Oni se naime odnedavno mogu pohvaliti jedinstvenim proizvodom - zaštićenim kao vlastiti patent na Zavodu za intelektualno vlasništvo. Podvodni je to vinski izazov te jedno od najskupljih hrvatskih vina koje u amforama doseže cijenu od 2.000 kuna.
Ivo (inače ronilac) i njegov prijatelj, "kliker", Edi Bajurin dosjetili su se ovom proizvodu njihove mašte u spoju s kvalitetom koju tržište uvijek prepoznaje.
Nekoć misteriozno, a sad već vinskom svijetu poznato, Edijevo vino boravi polegnuto 20 m ispod mora oko dvije godine u nevjerojatnim uvjetima, uvjetima savršenim za vinski svijet.
"Nitko osim nas ga ne dira. Pružamo mu sve ono što u drugom podrumu ne može dobiti. Mir, tišinu, ljubav, jedinstvenost. Sama ideja za ovakav vid proizvodnje se rodila u glavi, a potaknuta je događajem iz daleke 2000. i neke kad sam otvorio ugostiteljski objekt u Dubrovniku. Tada mi je sestra poklonila bocu bijelog vina Svete Ane iz 2003. godine., koju ni dan danas nisam otvorio., a ista, na gornjem dijelu ima ostatke amfore, te stojeći kao takva čitavo vrijeme na staklenoj boci, inspirirala me.
Na početku smo vino htjeli ulijevati direktno u amforu (koja se kroz povijest rabila za prijevoz i čuvanje vina, ulja, meda, usoljene ribe) i polijegati ga u more, međutim, to je jako teško zbog tlakova, simbioze, poroznosti, gline itd, te smo ga ulili u tamu, staklenu, Winex Exkluziv bocu, elegantnu zbog visokog grlića, a bocu stavili u amforu.
Nazvali smo ga Navis Mysterium - Brodska Tajna. Čitavi je proizvod hrvatski. Vino je plavac mali iz Janjine, amfora se peče od gline u Požegi, noge u kojima se drži amfora su od kovanog željeza iz Siska, kutije se rade u Varaždinu, a vino odležava u našem Jadranskom moru", objašnjava Edi Bajurin.
Kad su vinski kreativci, direktor Ivo i prijatelj Edi, prvi put 2011. godine odigrali prvi potez polaganja boca u more koji im je propao zbog problema s atmosferskim tlakom, ovi zanesenjaci nisu izgubili vjeru.
Nezaustavljivo su nastavljali prema cilju premda im je more probilo čepove te uništilo 200 boca dragocjenog vina. Ubrzo su čepove obložili s dva sloja voska, no ni to nije bilo dovoljno jer je neukrotivo more iznova ugrozilo dio boca. Uporni u nastojanju, kada su zaštitili boce s dva sloja voska i gumom u tekućem stanju te stavili iste u amfore, Ivo i Edi su već u idućem potezu mogli reći šah-mat.
Bio je pravi zgoditak. Amfore su, težeći istraživačkom savršenstvu, rasporedili na više lokacija u Malostonskom zaljevu i Mljetskom kanalu.
"Zbog snažnog strujanja mora u Mljetskom kanalu (između otoka Mljeta i poluotoka Pelješca) na amfore i boce nije se, na žalost, ništa uhvatilo, dok su Malostonskom zaljevu (najznačajnije mjesto za uzgoj školjkaša u Hrvatskoj) rezultati bili fascinantni. Vizualno, amfore i boce su izgledale kao da smo zaronili točno na mjesto brodoloma nekakvog jedrenjaka napuštenog nekoliko stotina godina. Bile su prepune morske flore i školjaka, a tako obrasle, bile su savršene", srčano objašnjava Ivo Šegović koji je uz pomoć Edija uspio bez greške uskladiti odležavanje vina pod morem na 20 m dubine.
"Roneći dostavljamo bocu po bocu na dubinu od 20 m ispod mora gdje je tijekom cijele godine ista temperatura (od 15-17 stupnjeva). Naše se blago (vino) nalazi u tami gdje u zvucima potpune tišine odležava dvije godine", dodaje Edi Bajurin, koji je osim što je Ivin veliki prijatelj, i stric Šegovićeve supruge.
U vrijeme polaganja i izranjanja vina, ovi unikatni vinari svakodnevno rone, dok kontrole podvodnih resursa obavljaju svakih 15 dana. Obilazak vinskih podruma prožet je na nekoliko lokacija pri kojem Edi i Ivo provjeravaju je li struja prevrnula neki od unikatnih kaveza obogaćenih amforama.
Kavezi su kapaciteta od 20-30 amfora, pravilnog skladištenja, a tajnovitog načina polaganja.
Trenutno se mogu podičiti s etiketama: Plavac mali - vrhunsko vino iz 2012., Dingač iz 2014., Navis Mysterium iz 2012. i amforom iz 2012. Cijene po butelji kreću se od 80 kn, a dosežu cijene i do 2.000 kn. Zahvaljujući izvozu, za sada nemaju problema s prodajom i unatoč zamašnim cijenama, uspiju sve prodati.
"Prvi izvoz bio je u Ameriku, u ovo vrijeme izvozimo u Hong Kong. Obogatili smo, svojim vinima, i susjedne zemlje, Srbiju, Crnu Goru i Češku", poručuje direktor Ivo koji bi hrvatsku vinsku scenu opisao zanimljivom.
Kruna njihove originalnosti je i ovogodišnja nagrada na Sabatini 2016. gdje su proglašeni Vicešampionima za izgled proizvoda - Navis Mysterium 2012. - Edivo d.o.o., Lugo, Janjina.
Uzimajući u obzir da su ova dva velikana mali proizvođači vina, mogu se podičiti s dva vinograda koja ukupno broje 20.000 loza. Surađuju s kooperantima na Pelješcu, i iako ne koriste poticaje, rade na prelasku u ekološku proizvodnju. U budućnosti ih očekuje i podvodni turizam gdje će zainteresiranima ponuditi ronjenje kako bi si mogli odabrati željenu amforu, koju će odnijeti kući i piti unikatno vino.
"U ekološku proizvodnju planiramo zakoraknuti u ljeto 2017., a s prvim ronjenjem krećemo 2018.", dodaje Ivo Šegović čiji postotak alkohola u vinu oscilira od 14.5 do 16.5.
Kada bi Edi Bujurin morao poistovjetiti Edivo vino s pjesmom, srčano bi zapjevao: "Sve bih dao da me ona voli, da me voli, a da me ne boli". Iako je uz vino zapjevati lako, njihovo bocu vina nije lako otvoriti. Bogata je izraslinama i ostatcima s mora, te kao takva, predstavlja osim vrhunskog vina i trajni proizvod pogodan kao suvenir jedinstvenosti.
Tagovi
Autorica
Stanislav Deak
prije 7 godina
Bravo, može poslužiti kao primjer mladim ljudima..