Radikalno vino obitelji Tomac

U redu: pridjev radikalno u ovom je slučaju kompliment. Taj je pridjev posve neizostavan, jer nisam upoznao puno ljudi koji proizvode vina, onako kao što to čine doajen hrvatskog privatnog vinarstva Zvonimir Tomac i njegov sin, enolog Tomislav Tomac.

Tomci, prije svega, imaju neobičan, pomalo, evo, moramo se ponavljati, radikalan ukus. Među njihove favorite spadaju, tako, specifična, visokooksidirana vina iz Jure, osobito Chateau Chalon, koja se proizvode od savagnina i chardonnaya, i koja se puštaju u prodaju najranije šest godina poslije berbe.

Nisam sreo niti jednog hrvatskog vinara koji voli Chateau Chalon, a većina, kladio bih se, ne zna mnogo o vinima iz Jure.

Tako specifičan ukus znak je autentične strasti prema vinu (ili, pak, znak snobizma: međutim, kod Tomčevih nema ni riječi o snobizmu).

Drugo, u podrumima obitelji Tomac, koji se nalaze u mjestu Nova Reka, tek malo više od pola sata vožnje od strogog centra Zagreba, gotovo da nema inoksovih posuda.

Tomci fermentiraju i odležavaju svoja regularna vina u velikim hrastovim bačvama, od kojih je jedna stara šezdesetak godina, zatim u srednje velikim austrijskim bačvama, te u barriqueu.

Ljudi ne vjeruju u hladnu fermentaciju, a inoks su izbacili iz proizvodnog procesa, jer su uvjereni da jedino drvo oplemenjuje vino.

Treće, Tomci su fanovi rizlinga, pravog rizlinga. Da još jednom pojasnimo: graševina se kod nas desetljećima pretvarala da je rizling. I danas se graševina u Sloveniji kaže lački rizling, u Mađarskoj olasyriesling, u Italiji Welschrisling, a na engleskom Italian Riesling, iako graševina nema baš nikakve veze s pravim rizlingom, koji se kod nas još zove i rajnski rizling.

Rizling je vjerojatno najplemenitija bijela sorta, koja je u Hrvatskoj nerazumljivo podcijenjena.

E sada, suhi i polusuhi rizlinzi u većini se slučajeva proizvode baš u inoksu, bez dodira s drvom, kako bi sačuvali što više primarnih, cvjetno-voćnih aroma.

Tomci, međutim, i rizling proizvode u drvenim bačvama, što im ide više nego dobro, o čemu svjedoči berba ‘98., koja je razvila bogati petrolejski bouquet, koja se može pohvaliti snažnom kiselom kralježnicom, i koja se ovaj čas prekrasno pije. Kada bi ga bilo na tržištu, taj bi rizling preporučio kao idealni božićni dar.

Zvonimir Tomac sada najavljuje čak i macerirani rizling, što me prilično šokiralo.

Četvrto, Tomci su u svojim vinogradima zadržali i stare plešivičke sorte: dakle mješavinu niza poznatih (poput sivog pinota) i manje poznatih sorti (poput žutog plavca), koje su se na Plešivici, jedna kraj druge, u istom vinogradu, bile sadile još prije Drugog svjetskog rata.

Te sorte, od kojih su neke aromatične, igraju značajnu ulogu u pjenušcima, koji čine otprilke pedeset posto ukupne proizvodnje obitelji Tomac (a ta proizvodnja nije osobito velika: 35 do 40 tisuća butelja godišnje).

Peto, obitelj Tomac u vinifikaciji upotrebljava amfore.

Zvonimir i Tomislav Tomac predani su gravnerijanci. Veliki slovensko-talijanski guru njihov je kućni prijatelj, oni misle kako je Joško Gravner jedan od najvećih svjetskih vinara, a toliko su uvjereni u superiornost proizvodnje vina u amforama (koje, naravno, nabavljaju u Gruziji), da će uskoro prestati s buteljiranjem uspješnog i cijenjenog Premier chardonnaya: njihova prva linija bijelih vina bit će isključivo Amfora.

Amfora iz berbe 2007. upravo se pojavila na tržištu. U podrumu košta 25 eura plus PDV, ima autoritativnu crnu etiketu, sastoji se od jednakog omjera chardonnaya i starih plešivičkih sorti, šest je mjeseci macerirala u amforama, skoro godinu i pol dozrijevala u drvenim bačvama, da bi, naposljetku, postala jedno od najboljih hrvatskih bijelih vina što sam kušao u zadnjih desetak godina.

Iako je vino tako dugo macerirano, iako nije bistreno, iako je tek lagano filtrirano, Amforina jaka zlatna boja savršeno je prozirna.

Bouquet je izrazito kompleksan: od laganih oksidativnih crta, preko jabuka i dunja, preko poljskog divljeg cvijeća, do začinskih, tercijarnih aroma, koje će, naravno, jačati s godinama.

Amfora je u ustima gotovo brutalna: prvo se čini da je suha kao šampanjac bez dosagea, da bi nakon nekoliko sekundi prekrila jezik finim, uljastim slojem. Okus joj nije toliko bogat kao bouquet: više je asketski, suzdržan, ali perfektno fokusiran.

Pošto kušate Amforu, jako je dugo ne možete zaboraviti. Aftertaste traje više od 45 sekundi.

Amfora obitelji Tomac prvi je pravi trijumf hrvatskih gravnerijanaca (iako je o Markežićeva Amfora malvazija vrlo dobro vino).

Nadam se da će Tomčeva Amfora doživjeti veliki komercijalni uspjeh. Apsolutno zaslužuje.

Osobna iskaznica:

Vino: Amfora 2007.

Grožđe: chardonnay i stare plešivičke sorte

Proizvođač: Obitelj Tomac, Jastrebarsko

Alkohol: 12,5 posto

Gastronomska preporuka: Prvo mi se učinilo da bi Amfora, zbog svog asketizma i svježine, perfektno išla uz kamenice, kavijar, sirove škampe ili carpaccio od bijele ribe. Onda su me snažna tekstura i bogati, intrigantni bouquet odveli prema vrganjima i lisičarkama, s jedne, ali i prema sirovoj tuni s druge strane. Klasični rižoto, sva bijela mesa, kao i teleći kotleti i filei aposlutno se podrazumijevaju.

Ocjena: 8,5-9/10

1. Domaće bijelo

Belje, Vrhunska graševina 2008.

Beljska graševina uvjerljivo je najkvalitetniji proizvod cijelog golemog Agrokorova sustava.

Verzija iz berbe 2008. ima golemo, visokoalkoholno tijelo, puna je glicerola, široka, moćna, a istodobno vrlo pitka. Na nosu se osjete kruške i jako zrele slatkaste jabuke, s ponešto nijansi meda i kamilice. Posjeduje dugi, topli aftertaste.

Jedna od najboljih naših graševina i izvanredna vrijednost za novac.

Alkohol: 14,7 posto

cijena: oko 50 kuna

ocjena: 7,5/10

2. Uvozno bijelo

Jože Kupljen, Sauvignon 2008. Štajerska

Prije desetak godina štajerski veteran Jože Kupljen proizvodio je vina s jakim alkoholima, neoubičajeno visokim ekstraktom za bijela vina s tog područja, s kompleksnim bouquetom i određenim potencijalom uspješnog starenja (barem kada se radilo o suhim rizlinzima i bijelim pinotima).

Zatim se prebacio na jednostavnija, lakša, često polusuha vina, koja su se uvijek mogla piti, ali nisu osobito uzbuđivala. Sauvignon iz 2008. kao da naznačuje povratak na staru slavu: višeslojni miris s dominacijom bazge, srednje jako tijelo i razmjerno bogati okus. Vrlo dobro vino.

Alkohol: 13 posto

uvoznik: Vinotrade, Zagreb

cijena: 90-110 kuna

ocjena: 7/10

3. Domaće crno

Frano Miloš, Plavac 2006., Pelješac

Dosad najbolji Plavac autora važnog i kultnog Stagnuma izazvao je veliki skandal u hrvatskoj vinskoj birokraciji. Naime, komisija za ocjenjivanje vina pri Zavodu za vinarstvo dala je novom Miloševu Plavcu samo 68 bodova, što znači da je vino deklasificirano iz kvalitetne u stolnu kategoriju. Ne znamo je li riječ o diverziji enologa iz konkurentskih tvrtki (u komisiji sjedi pet članova, no Miloš još nije doznao njihova imena), kojima ne odgovara da se tako dobro crno vino s Pelješca prodaje za tako malo novca, ili o čistom neznanju. U svakom slučaju, Milošev Plavac iz 2006. bogato je i zaokruženo vino, s jako karakterističnim “sortnim” bouquetom, i bez ijedne ozbiljnije tehničke pogreške.

Alkohol: 13,8 posto

cijena: oko 80 kuna

ocjena: 7-7,5/10

4. Uvozno crno

Craggy Range, Pinot Noir 2007. Te Muna, Novi Zeland

Izvanredno vino jedne od najuzbudljivijih novozelandskih vinarija. Ovaj pinot proizveden je u izrazito burgudskom, a ne new world stilu, s bogatim voćno-cvjetnim bouquetom, suzdržanim i preciznim okusima, jakom strukturom, i s puno, puno svježine i mineralnosti. Minijaturno remek-djelo.

Alkohol: 13,5 posto

uvoznik: Vino.hr

cijena: 225-300 kuna

ocjena: 8,5/10

5. Šampanjac tjedna

Marquis de Montclere, Champagne

Marquis de Montclere supermarketski je brand, koji se uglavnom prodaje na tržištima zapadne i srednje Europe.

Za kriterije šampanjaca ekscentrično je jeftin: 12-15 eura u Njemačkoj i Austriji, 20 eura u Hrvatskoj. Usprkos cijeni, i usprkos karakteru masovnog proizvoda za početnike u svijetu šampanjaca, Marquise de Montclaire sasvim je pristojno vino, sa širokim okusom, korektnim perlanjem i skoro dovoljnom svježinom. Puni se u Epernayu, gradu Moet et Chandona.

Alkohol: 12 posto

uvoznik: Interspar

cijena: 139 kuna

ocjena: 6,5/10

6. Desertno vino tjedna

Fonseca, LBV Port 2001.

Fonseca je ugledni i pouzdani proizvođač porta (iako ne spada među prvih pet portskih kuća), a LBV je stil porta koji nosi oznaku berbe, ali se ne proizvodi kao pravi, mnogo skuplji vintage port: vintage port nakon samo dvije godine u bačvama ide na dozrijevanje u bocama, što mu daje jedinstveni karakter.

Fonsecin LBV (late bottled vintage: kasnije buteljirana berba) iz 2001. godine jako je voćan, intenzivan, gotovo raskošan na okusu, s prekrasnom tamnocrveno-crnom bojom, i finim tercijarnim aromama, koje su se tek počele javljati. Jako dobro praznično vino, koje perfektno ide uz čokoladne kolače.

Alkohol: 20 posto

uvoznik: Vrutak

cijena: oko 200 kuna

Ocjena: 8/10

Autor: Davor Butković