Prošlogodišnja berba primjer je prave "školske", da nije korone imali bi veliki uzlet

Uz moćnu rijeku Dunav, mikroklimatske pogodnosti, bogato i rahlo tlo, te ravnomjeran raspored oborina i sunčanih dana, raste vinograd Jasne Antunović-Turk, jedne od rijetkih žena u Hrvatskoj koje same vode svoju vinariju i postižu vrhunske rezultate.

Vođena stogodišnjom obiteljskom tradicijom, 2004. godine odlučila je posaditi svoj prvi vinograd, a sve ostalo, kako kaže, je povijest. "Naši vinogradi su smješteni na južnim padinama Daljske planine (ogranku Fruške gore) i to na dvije lokacije, Šušnjar i Busija na nadmorskoj visini od 120 do 170 metara“, pojašnjava ova inače po struci diplomirana ekonomistica kojoj je znanje u tome području dodatno pomoglo u ovome poslu.

Vinograd na preko sedam hektara

U vlastitom nasadu na 7,5 hektara uzgajaju većim dijelom bijela vina chardonnay, zeleni silvanac, muškat ottonel, plemenka i graševinu, s kojom se i najviše ponosi. Od onih crnih, u ponudi imaju cabernet franc, cabernet sauvignon i crni pinot. 

Prošla vinogradarska godina je, kaže, bila pravi primjer jedne dobre, "školske" berbe. Prinosi su po hektaru bili sedam do osam tona, a proizveli su oko 30.000 litara. "Nismo išli u otkup, a inače bude oko dva hektara, no s obzirom na cijelu situaciju oko pandemije, nismo si htjeli raditi dodatne probleme“, navodi. 

Komentirajući trženje vina u ovoj Covid godini iza nas, kaže nam kako su svi kanali prodaje bili aktivni, a krenuli su i s web prodajom. Surađuju i s jednim trgovačkim lancem, gdje im je prodaja ostala otprilike kao i prethodnih godina. Ista situacija bila je i s vinotekama, dok je s druge strane Horeca kanal drastično pao. 

"Naš najveći plasman su hoteli. Ako ste i krenuli s narudžbom, one su stale negdje sredinom sezone. Prodaja na domaćem pragu ostala je ista, zato što su ti stalni kupci tu s nama u svim okolnostima“, kaže Antunović. Rezultat svega toga bio je pad prodaje od 35-40 posto. 

Zalihe su još uvijek u skladištu, a treba ih se što prije riješiti kako bi mlada vina izašla van. "Čak i pod cijenu da ova na zalihama idu u neku arhivu“, dodaje.

Graševina premium nagrađena platinom

Inače, uz moderno opremljeni podrum, u mjestu Dalj, nalazi se i kušaonica za sve one koji žele bolje upoznati Vina Antunović, bilo kao individualci ili turističke grupe. Prošle godine su, zbog epidemioloških mjera ograničenja odlučili otkazati sve degustacije i turističke aranžmane.

"Maskica uz vino ne ide. Njega morate osim njuhom osjetiti i okusom, vidom, ma svim osjetilima, kako bi ga doživjeli na pravi način. Ono je proizvod užitka, a s ovakvim mjerama to ne možete postići“, naglašava.  

Misija vinarije je pozicionirati se kao butik vinarija s vrhunskim vinima u manjim serijama, a da im to polazi za rukom svakako je osvojena nagrada 2017. godine na Decanteru, najvećem svjetskom ocjenjivanju vina u Londonu gdje je njihova Graševina premium iz berbe 2013. ocijenjena s visokih 95 bodova i nagrađena platinom u kategoriji Best Croatian White. 

Također, nagrade su pokupili i na International Wine Challenge (IWC), a sugovornica nam otkriva i kako su ove godine dva svoja vina poslali i na Mundus Vini, jedno od najvećih svjetskih natjecanja koje se održava u Njemačkoj. 

Sin Branimir budućnost vinarije

Na ovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu svaki segment je uhodan. Radnici znaju u svakom trenutku što, kako i kada. Tu je i sin Branimir, diplomirani agronom i budućnost obiteljske vinske priče. "Sin nastavlja planove i stvarno ga sve zanima. Radimo i na novom podrumu za crna vina i on će se posvetiti njima, dok su moja više bijela“, entuzijastično kaže Jasna i dodaje kako bi, da nije bilo ove korone, imali veliki uzlet. Nova linija vina, redizajnirane etikete, sve je bilo složeno "k'o po špagi" i onda je došla pandemija i vratila ih korak nazad. Ipak, kao veliki optimist, nije dopustila da ju takve stvari pokolebaju.

Kako je sve bilo zatvoreno, radili su na skladištu, stazama, proširivanju i kupovini novih čestica i tako iskoristili vrijeme na najbolji mogući način. I rezidba je skoro bila završena u vrijeme kad smo u posjeti, ostalo je još samo dva dana do kraja. Prinose, koje reguliraju upravo ovom rezidbom, nisu ništa smanjili, objašnjava. Vinova loza je kao i dosadašnjih godina formirana korištenjem uzgojnog oblika jednostrukog gyjota, s prosječnim prinosom od 1,5 do 2,5 kg po trsu.

Smatra kako joj odlazak u vinograd najviše pomaže da se nosi s korona krizom, kao i razmišljanje o budućnosti i planovima koje ona nosi. "Nastojim biti na lijepim mjestima, u vinogradu, s dobrim vinima, i razmišljati dvije-tri godine unaprijed. Pandemija je prolaznog karaktera, a svijet je sigurno iznašao načine kako se kvalitetnije boriti s njom“, uvjerena je Antunović.