Proljetna prihrana vinove loze

Svi oni koji u jesensko-zimskom periodu nisu obavili osnovnu gnojidbu NPK gnojivima, to svakako trebaju učiniti prije početka kretanja vegetacije, čim vremenske prilike dozvole, primjenom nekog NPK gnojiva s naglašenim sadržajem fosfora i kalija. Redovitom gnojidbom unose se hranjiva u tlo koje je vinova loza iznijela prinosom i stvaraju se zalihe svih onih hranjiva koji nedostaju u tlu, posebice fosfora i kalija koje vinova loza zahtijeva u dovoljnim količinama u svim fazama rasta i razvoja.

Vinova loza u ishrani traži puno kalija (K₂O) koji je potreban za sintezu ugljikohidrata i uz dobru opskrbljenost vinove loze kalijem povećava se nakupljanje šećera u bobicama grožđa, povećava se sposobnost vinove loze da prebrodi period suše i bolja je otpornost na bolesti i štetnike. Fosfor (P2O5), povoljno djeluje na ranije dozrijevanje grožđa i na potpunije dozrijevanje rozgve. U slučaju njegova nedostatka smanjuje se prinos i kakvoća grožđa, i u proljeće vegetacija kasni. No, vrlo često na vinogradarskim tlima fosfor je nedostupan biljkama zbog niske pH vrijednosti tla, odnosno visoke kiselosti tla. Na takvim tlima potrebno je prvo riješiti problem kiselosti odnosno obaviti kalcizaciju nekim vapnenim materijalom.

Za osnovnu gnojidbu vinograda može se primijeniti sulfatno gnojivo NPK 7-14-21, koje je posebno namijenjeno gnojidbi vinove loze ili se može primijeniti NPK 7-20-30, NPK 5-15-30 ili NPK 8-26-26. Količinu koju treba unijeti u tlo najpouzdanije je odrediti na temelju kemijske analize tla, no orijentacijski možemo reći da se za vinograde u punoj rodnosti primjenjuje 700 kg/ha NPK 7-14-21 S ili 500 kg/ha NPK 7-20-30, NPK 5-15-30.

Mladi vinogradi koji su dali svoj prvi rod, gnoje se s nešto manjom količinom gnojiva jer su i prinosi manji, znači primjenjuje se 370 kg/ha NPK 7-14-21 S ili 260 kg/ha NPK 7-20-30. Ovim količinama podmiruju se cjelokupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijem, a dušik se dodaje u nekoliko obroka najčešće u dvije prihrane, i to početkom vegetacije i poslije cvatnje. Prva prihrana Ureom N 46 obavlja se rano u proljeće prilikom prve obrade tla jer će najveći dio dušika vinova loza iskoristiti do cvatnje za intenzivan porast mladica.

Urea se mora plitko unijeti u tlo radi sprečavanja gubitka dušika ishlapljivanjem. Preporučuje se dodati uvažavajući količinu dušika dodanu pri jesenskoj gnojidbi, oko 100 kg/ha odnosno 10 g/m² Uree. U svibnju se nakon cvatnje obavlja još jedna prihrana KAN-om u količini 100-130 kg/ha ili 10-13 g/m² ovisno o količini zametnutog roda. Tamo gdje postoji opasnost od mraza i kod sorata koje su bujne, prihranu je bolje obaviti u jednom obroku i to nakon cvatnje. Uloga dušika je u stvaranju temelja za dobru rodnost i povećanju lisne površine, a od hranjivih elemenata najviše utječe na povećanje prinosa. Međutim, ne treba pretjerivati s dušikom jer prekomjerna količina dušika, naročito bez izbalansirane gnojidbe fosforom i kalijem, može izazvati prebujan rast mladica, što pogoduje razvoju bolesti te osipanje cvata uz pojavu rehuljavosti grozda i produžetak vegetacije do kasno u jesen.

Uz redovitu gnojidbu mineralnim gnojivima, treba voditi računa i o sadržaju organske tvari u tlu. Zato je dobro vinograde svake treće do četvrte godine u jesen pognojiti zrelim stajskim gnojivom u količini 30-40 t/ha. Na taj način povoljno se utječe na stabilnost strukture tla, na rad mikroorganizama, vodo-zračne i toplinske prilike u tlu, odnosno na cjelokupnu plodnost tla.

Foto: depositphotos.com