• Vinarstvo
  • 24.01.2011.

Proizvođači vrhunskih vina

  • 1.430
  • 70
  • 0

Pedesetdvogodišnji Vladimir Kocijan iz rodnih je Pušćina u vinorodne brege, u Štrigovu, došao za zeta, no uz vinograde je vezan i zvanjem. Završio je poljoprivrednu školu u Križevcima te 13 godina radio u Agromeđimurjevom Podrumu u Štrigovi kao poslovođa. Tijekom 80-ih godina obitelj je počela saditi vinograde, da bi se 1993. Vladimir odlučio na radikalan životni zaokret:
- Te sam godine dao otkaz u tvrtki te s obitelji počeo proizvodnju vina, od čega danas živimo. Danas sa sigurnošću mogu reći da sam tada donio dobru odluku jer je razvoj vidljiv. No, svi koji ga gledaju sa strane, možda ne vide koliko odricanja i rada traži ovaj tradicionalan oblik proizvodnje. Da bismo moj sin Petar i ja odjenuli odijela i kravate te krenuli prodavati vino kao menadžeri obiteljske tvrtke te samo nadgledali proizvodnju, trebala bi nam otprilike 2 milijuna eura. Kako taj novac nemamo, mi smo težaci. U ovaj se posao ne ulazi bez nasljednika. Tijekom proteklih godina uloženo je puno strpljenja, novca i rada, da bi sve nestalo nakon mene. Po tom pitanju imam sreće: moj je sin također završio poljoprivrednu školu i od malih je nogu vezan uz vinograde te mu obim posla ne pada teško. U obiteljski posao jednako su uključene i moja supruga Milena, njezina majka Julijana Belović, kćerka Martina te buduća snaha Andreja Ošlaj.

Ništa bez dobrog grožda

Usprkos dugogodišnjem iskustvu, naš sugovornik i danas uči, :
- Svaka je godina klimatski drugačija, a vinova loza je kultura na koju utječe najveći broj faktora. Znanja o dobrom vinu uče se cijeli život i u tome su vinogradarima od pomoći stručnjaci. Pomaže i vrhunska suvremena tehnologija, kakve još niti nema u Međimurju. Međutim, treba istaknuti da bez dobrog grožđa nema ni dobrog vina - dodaje Vladimir koji s obitelji trenutno obrađuje 8 hektara vinograda na kojima uspijevaju šipon (pušipel), graševina, rajnski rizling, chardonnay, traminac mirisavi. U rod stiže i sauvignon te dvije sorte crnog grožđa (merlot i cabernet sauvignon). Obitelj Kocijan proizvodi i vino nazvano Štrigovska zvona (mješavinu chardonnaya, rajnskog rizlinga, šipona i graševine), a njihovi proizvodi odzvanjaju od Čakovca preko Zagreba do mora.
- Problem poljoprivrednika u našoj branši su nedefinirani uvjeti koji će nas dočekati po ulasku u Europsku uniju. Kad bismo barem malo više znali o tome, mogli bismo se i kvalitetnije pripremiti. Ovako, oprezno čekamo. Konkretno, vinograde namjeravamo proširiti na optimalnih 10 ili 12 hektara, ali razmišljamo i o uređenju kušanonice. No, u taj skup posao zasada nećemo ulaziti jer ne znamo što će reći europski propisi.

Vinogradar i utjerivač dugova

Tridesetogodišnji Petar Kocijan najviše je naučio od oca, a danas kaže da, uz vinogradara, ima još jedno zvanje - “utjerivača dugova”.
- Na žalost, to je hrvatska stvarnost na svim poljima, pa tako i u ovom našem poslu. Nemoćni smo pred brojnim utjecajima kojima je izložena loza, a time i vino, ali smo također nemoćni i pred ovim hrvatskim gospodarskim fenomenom - dugovanjem - kaže Petar.
Kocijani ne vole isticati niti jedno vino unutar svoje ponude. Kažu da su ponosni na sva vina jer svakom daju sve od sebe.

Prazni podrumi guše jal

Na pitanje ima li rivalstva među međimurskim proizvođačima vrhunskih vina, Petar Kocijan kaže:
- Nema među nama ni rivalstva ni jala. Zato što su nam svima u jesen podrumi prazni.
I kulturu konzumiranja vina u našem kraju Petar ocjenjuje sve boljom:
- Unazad 10-ak godina stvari se značajno mijenjaju nabolje. Danas po restoranima primjećujem poštovanje prema vrhunskim vinima i po načinu pravilnog serviranja. S druge strane, po kafićima sve češće viđam mlade ljude koji u ruci drže decilitar vina serviranog u odgovarajućoj čaši, što znači da znaju što traže i da u vinu uživaju - kaže Petar, a njegov otac Vlado uz osmijeh se prisjeća dana u kojima je konzumiranje vina značilo opijanje do besvijesti. Još se dobro sjeća slika sa štrigovskog proštenja tijekom kojeg je na razdaljini od kilometar i pol do dva po jarcima uz cestu viđao i po 4 “uspavana ljepotana”.
- Sve je to, srećom, prošlost. Pijanaca u pravom smislu riječi više nema na svakom koraku, a među vinarima nećete naći niti jednog - dodaje Vlado Kocijan.


Ocjena ocjenjivanju


Obitelj Kocijan osvajala je zlata i srebra za svoja iznimna vina na izložbama Vinovita, u Ljubljani, Kutjevu, na Mesapu itd.:
- Zanimljiva su mi razmišljanja nekih stručnjaka koji se sve više priklanjaju ideji o promjeni načina uzimanja uzoraka za ocjenjivanje. Ljudi danas sve manje vjeruju medaljama, a razlog leži i u činjenici da uzorke vinari donose sami. Dio stručnjaka smatra da bi ovlaštene osobe uzorke trebale uzimati iz podruma onih koji se žele natjecati. Osobno, ne bih imao ništa protiv takvog modela - dodaje V. Kocijan.
Obitelj Kocijan vikendima običava uživati u najboljim produktima svog rada, a tada - dame biraju (vina).

U podrumu se ne smije zalutati

Mladi vinar Petar Kocijan kaže da osoba može kušati i do 10 vina, a da receptori mirisa i okusa još uvijek besprijekorno reagiraju i prepoznaju.
- Pri kušanju se mora krenuti od mlađih prema starijim vinima, od suhih prema slatkima te od bijelih prema crnima. No, svaki naš vinar pravilno će vas voditi tom procedurom. Ono po čemu vino jest živo je način na koji ćete ga osjetiti. Hoće li vam vino odgovarati ovisi o brojnim čimbenicima: od toga što ste prethodno jeli do toga kakvog ste raspoloženja u trenutku kušanja - kaže Petar.

Autor: Ž. Drljić


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Vinogradarstvo Vinarstvo Vinova loza Grožđe Nagrade Vino

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Sretan Božić i puno zdravlja u vašem domu, na vašim njivama i vašem novčaniku ✨🤗

Voli vas vaša Tea #klubovci