• Vinogradarstvo
  • 01.06.2010.

Pretvorba starih vinograda Gegića u vrhunsko vino

Gegić grand cru je vrhunsko vino proizvedeno "sur lie" tehnologijom koja je u vinariji Boškinac prvi puta u Hrvatskoj primijenjena u proizvodnji vina Gegić. Ova tehnologija primjerena je za bijela vina najviše kakvoće i danas je ne može zamijeniti niti jedna druga, kaže enologinja Nikolina Paleka

  • 2.047
  • 100
  • 0

Gegić je dobar, ali ako mu je vrime. Ako je u cvitu nevrime, onda ne ostane kako treba. Ima i njega više vrsti, onaj sitnog lista što ništa ne valja, samo okrene lozu prema doli. Najbolji je onaj što ima malo crveno po lozi.

U ove tri rečenice barba Grgo Lovre, osamdesetogodišnjak s Paga koji ni sam ne zna kad se počeo baviti navrtanjem gegića, stavio je svu filozofiju ove autohtone paške sorte. Gegić kojemu je jedno vrijeme čak prijetio nestanak, zadnjih se godina vraća u život i kao sorta grožđa i kao vino. Za sve je to zaslužan volja i entuzijazam nekolicine ljudi koji su prouzrokovali nevjerojatnu metamorfozu starih nasada gegića u moderni vinograd s kojeg danas potječe vrhunsko vino. Ova priča započinje u vinogradima gegića starim preko pedeset godina u Povljani, a završava u modernoj vinariji Boškinac Borisa Šuljića u Novalji. Primjer je to na koji način bi se mogli oživjeti naše stare autohtone sorte od kojih bi se dobila vina s domaćim, a ne francuskim bukeom.

Tradicionalne sorte i moderne tehnologije

- Ima sedam genotipa gegića i treba voditi računa prilikom odabira pupova za cijepljenje. Ako se odabere loš tip, dobije se i loš trs. Najbolje trsove treba označiti i s njih se uvijek uzimaju pupovi za daljnje razmnožavanje, kaže apsolvent stručnog studija vinarstva u Poreču Emanuel Rumora.

Rade Jurišić iz Povljane ima vinograd sa 700 čokota gegića s kojeg su vađene plemke koje su se kasnije razvijale u slavonskim nasadima kako bi se dobile sadnice za nove vinograde. Rade ima oprečno mišljenje o gegiću. Svjestan je on njegovih loših strana, doživio je on razočaranje u cvatu kada bi dobar rod nezaustavljivo propao. Ipak sve loše strane se zaboravljaju jer je gegić ipak njihov, paški.

- Ne znam što bih vam rekao o gegiću, kakvo ja mišljenje imam o njemu. Slabo. Za njega mora biti pogodno vrijeme kad cvate, a ako nije, on se cijeli ospe pa se razočaram kad ga vidim. Danas se mladi opredjeljuju za druge sorte i osobno mi je žao kad to vidim. Ipak bez obzira što on zna razočarati on je naš domaći, ovdje s Paga i šteta bi bilo da nestane, govori Rade Jurišić o gegiću.

Njegov sumještanin Ivica Škoda najviše ističe važnost tipa za dobiti pravo vino kasnije:

- Gegić je super sorta za ovo područje, ali ako je pravi. Ako je prhljivac, onda je loše. On je do cvijeta odličan, rekao bi čovjek bit će grožđa, bit će svega. Kad prođe cvatnja više ga nema, ostane sitan, nikakav. Druge dvije podvrste su super.

Ipak za dobiti kvalitetno i posebno vino nije dovoljno imati samo autohtonu sortu. Treba poštovati neke zakone struke i ostaviti se načina pravljenja vina koji je bio u praksi naših djedova i pradjedova.

- Tradicionalne sorte s jednim pristupom struk i modernom vinifikacijom mogu dati kvalitetno vino. Starim metodama burnih fermentacija i visokih temperatura ne može se dobiti kvalitetno vino. Tehnologija je jako bitna, osobito kod bijelih sorti. Što niža temperatura vrenja to bolja kvaliteta, ostaju sačuvane arome i mirisi sorte, dok kod visokih dolazi do hlapljenja aromatskih svojstava, hlapljivih fenola koji kasnije daju organoleptiku u kojoj mi uživamo u čaši, kaže Nikolina Paleka iz HZPSS Zadarske županije.

Gegić grand cru

Pravi ispit kvalitete gegić je polagao u vinariji Boškinac vlasnika Borisa Šuljića. Tamo je gegić prešao iz paške žutice i vrhunsko vino Grand cru.

Šuljić u svom vinogradu od 25.000 loza ima oko 8.000 čokota gegića.

- Gegić je jedna od niza autohtonih sorti otoka Paga koja je usprkos svim nedaćama i onome što joj nije išlo u prilog kao autohtonoj sorti opstala. Ja sam u Povljani dobio plemke gegića koje smo kasnije kalemili i cijepili u Vrgorcu i Slavoniji i dobio sam vlastiti vinograd. Super sam zadovoljan kako je sve ispalo, kaže Boris Šuljić i nastavlja:

- S gegićem sam u stalnom procesu istraživanja optimalne varijante s obzirom na moju filozofiju i na to što ljudi očekuju od nečeg autohtonog. Svako vino daje prostora za istraživanje i znatiželji ljudi nikad nisu zadovoljni rezultati, uvijek je to stalni proces traženja, istraživanja. Gegić nudi i jedno uzbuđenje.

U stvaranju grand crua sudjelovala je Nikolina Paleka, tada enolog s velikim iskustvom stečenom i vinarijama Krka, iste, Pelješca:

- Gegić grand cru je vrhunsko vino proizvedeno 'sur lie' tehnologijom koja je u vinariji Boškinac prvi puta u Hrvatskoj primijenjena u proizvodnji vina Gegić. Ova tehnologija primjerena je za bijela vina najviše kakvoće i danas je ne može zamijeniti niti jedna druga tehnologija. Podrazumijeva protjecanje alkoholne fermentacije mošta u pravilu u novim barikiranim bačvicama i po njenu završetku višemjesečno miješanje vina s kvascem. Tijekom dozrijevanja kvasac "hrani" vino dajući mu aromu, strukturu, punoću, duljinu okusa i kompleksnost. Vina proizvedena 'sur lie' tehnologijom su otpornija na oksidativne promijene, jer dokazano reduktivno djelovanje kvasaca očituje se prvenstveno u stabilnosti boje 'sur lie' vina.

Paleka dodaje kako Gegić grand cru ima odličan, bogat i vrlo privlačan miris. Iz obilja aroma na početku se izdvajaju note vanilije i maslaca iza kojih slijedi lijepa voćnost. Okus je jako dobar, pun i snažan. Pikantnost dolazi do izražaja na samom početku ponajviše zahvaljujući sprezi alkohola i tonova iz drva, a odmah po tom slijedi izrazita slasnost i punoća kao posljedica bogata ekstrakta i idealno zrela grožđa. Gegić grand cru je masno i puno, a opet skladno i fino vino.

Priča o gegiću se nastavlja. Za nadati se da u budućnosti neće ostati samo na pojedincima već će se uključiti više Pažana. Pojedinci sami ne mogu ništa napraviti, ali grupa ljudi stvorila bi znatne sinergijske efekte i bržim koracima bi se krenulo naprijed, kako kaže Šuljić.

Botaničke karakteristike sorte Gegić

Gegić je sorta srednje bujnosti vegetacije. Razvija čvrsti čokot. Vršak mladice je vunast, žuto zelen, sasvim malo zavinut. Jednogodišnja rozgva je srednje jaka, srednje dugih internodija, crveno-smeđe boje s tamnijim smeđim uzdužnim prugama. List je srednji, okruglast, cijeli ili trodijelan, vrlo rijetko peterodijelan. Gornji sinusi su najčešće zatvoreni ili plitki. Plojka je debela, kožasta, naborana. Lice je golo, tamno zelene boje, a naličje je prstenasto, sivo-bijelo, često dlakavo u nakupinama. Peteljka lista je kratka ili srednje duga, dosta debela, obrasla rjeđim dlačicama. Cvijet je hermafroditan. Grozd je srednji ili velik, piramidalan, širok, zbijen, ako je oplodnja bila dobra ili rastresit uz slabiju oplodnju. Dužina grozda varira od 10-20 cm. Težina grozda varira također ovisno o oplodnji u granicama od približno 120-600 g. Pojedini grozdovi mogu postići težinu i do 1000 g. pa i više. Prosječna težina grozdova u godinama normalne oplodnje je oko 250 g. Gegić dozrijeva u trećoj epohi druge polovine rujna. Zbog slabe otpornosti na pepelnicu njena zastupljenost je još uvijek prisutna.

Autohtonost dokazana u Beču

Na otoku Pagu od davnine se proizvodilo bijelo vino od nekoliko sorata (trbljan, višan, maraština, topol), koje je zbog svojih svojstava dobilo ime "Paška žutica".

Glavna sorta za proizvodnju žutice bila je gegić (debeljan, gegić, paška, paškinja) nosilac sortimenta na otoku, ranije znatno više proširen od svih ostalih bijelih sorata. Naime, u Beču je dokazano da je Gegić autohtona sorta koja se uzgaja samo na Pagu i bližoj okolici te da genetski nije istovjetna niti jednoj poznatoj sorti.

Autor: Ante Vidović


Izvori

Zadarski list


Tagovi

Vinogradarstvo Vinograd Vinarstvo Vino Autohtona sorta

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi