Neka od hranjiva ponašaju se antagonistički, što znači da prevelika količina jednog hranjiva u tlu može blokirati usvajanje drugog hranjiva. To je slučaj s kalijem i magnezijem, odnosno s kalcijem i željezom. Stoga, ispravna gnojidba baš i nije jednostavna.
Uzgoj vinove loze zahtijeva redovitu gnojidbu kojom vinovoj lozi nadoknađujemo hranjiva iznesena ne samo prinosom, odnosno berbom grožđa, već i svom biomasom koju smo tijekom godine odbacili rezidbom u zrelo ili zeleno. Isto tako, moramo osigurati i zalihe svih onih hranjiva koja nedostaju u tlu kako bi u narednoj godini osigurali lozi ispravnu ishranjenost vinograda.
Kako bi pravilno vršili gnojidbu vinograda moramo znati kako ona ovisi o cijelom nizu raznoraznih čimbenika. Vinova loza za svoj pravilan rast i razvoj treba određena hranjiva koja možemo najjednostavnije podijeliti na ona koja treba u nešto većim količinama (makroelementi), a to su dušik (N), Kalij (K), fosfor (P) magnezij (Mg), kalcij (Ca), sumpor (S) te ona koja treba u vrlo malim količinama, (mikroelementi), a to su bor (B), željezo (Fe), mangan (Mn), zink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i kobalt (Co). Svaki od ovih elementa načelno je koristan, ali može biti i štetan ukoliko ga ima u prevelikoj količini. Stoga za svaku biljnu vrstu postoji neki omjer.
Urod najčešće ovisi o onom elementu kojeg ima najmanje. Tako na primjer pojačana gnojidba dušičnim ili kalijevim gnojivima ne može podići urod grožđa, ukoliko je on ograničen manjkom bora. Povećanje uroda može pratiti povećanje gnojidbe samo do određene količine, nakon toga urod ostaje isti, a daljnjim povećanjem gnojidbe mogu se javiti i neželjeni efekti pa količina i kvaliteta grožđa opadaju.
Neka tla imaju jaku mogućnost vezivanja hranjiva, a neka vrlo slabu. Veća je u težim, glinovitim tlima. U teškim glinovitim tlima može doći do fiksacije nekih elemenata u lamelama sekundarnih minerala kaolinita, ilita, kao što su fosfor (P), kalij (K), magnezij (Mg). U tim tlima neophodno je dubokom obradom unijeti kisik, kako bi hranjivi elementi postali pristupačniji i omogućio se rast i razvoj najmlađeg korijenja koji vrši usvajanje hranjiva.
Nasuprot teškim tlima u laganim i pjeskovitim tlima hranjiva se lakše ispiru. Od svih hranjivih elemenata najviše podložan ispiranju je bor (B). Slijedi ga dušik (N), dok se fosfor (P) vrlo teško ispire i premješta u dublje slojeve tla, naročito u težim glinovitim tlima.
Primanje i postotak iskorištavanja hranjivih elemenata uvelike ovisi i o pH tla. Što je tlo kiselije, ph tla niži, to je i postotak iskorištavanja hranjiva iz gnojidbe manji.
Neka od hranjiva ponašaju se antagonistički, što znači da prevelika količina jednog hranjiva u tlu može blokirati usvajanje drugog hranjiva. To je slučaj s kalijem i magnezijem, odnosno s kalcijem i željezom. Ponekad se jave problemi u antagonističkim odnosima kationa Kalija i NH4+. Niska koncentracija kalija utječe na prekomjerno usvajanje dušika. S druge strane da bi se dušik mogao uredno usvajati, u tlu treba biti određena količina sumpora. Smanjena količina raspoloživog dušika, utječe na pojačano usvajanje fosfora. Očito je da ispravna gnojidba baš i nije jednostavna.
Tablica antagonističkih parova elemenata ishrane
Uzrok | Posljedica |
Premalo kalija | Pojačano usvajanje dušika |
Previše kalija | Umanjeno usvajanje magnezija |
Premalo dušika | Pojačano usvajanje fosfora |
Premalo sumpora | Umanjeno usvajanje dušika |
Previše kalcija | Umanjeno usvajanje željeza |
Previše kalcija | Umanjeno usvajanje fosfora |
Previše mangana | Umanjeno usvajanje Fe i Mg |
Previše aluminija | Umanjeno usvajanje fosfora |
Kod nekih se elemenata manjak opaža na donjem lišću (N,K,Mg), kod nekih na gornjem lišću (Fe, Zn) dok se manjak bora (B) opaža i na starom i na mladom lišću, kao i na bobicama nakon cvatnje vinove loze.
Svaki od navedenih hranjivih elementa drugačije se ponaša u vinovoj lozi (biljci općenito), a drugačije u tlu.
Svaki od hranjivih elemenata mora doći od svojeg mjesta usvajanja, a to je korjenova dlačica na najmlađem dijelu korijena koji raste, tako zvanoj zoni apsorpcije hranjiva, do mjesta na kojem se on ugrađuje u neki od biljnih dijelova. Sjemenku, stanice ploda, lista, mladog vrha…Neki od hranjivih elemenata brzo dolaze od korijena do mjesta potrošnje, a drugi vrlo sporo. Jedan od najbržih je dušik (N), elemenat koji ima najveći utjecaj na rast. Stoga ga uvijek ima u mladom vrhu koji ga treba za svoj rast. Po pokretljivosti slijede kalij (K), magnezij (Mg) fosfor (P) dok su neki mikroelementi kao na primjer željezo (Fe) vrlo slabo pokretni i u fazi naglog rasta mladica tijekom mjeseca Lipnja ne mogu pratiti kretanje dušika (N). Načelno, simptomi manjka pojedinog elementa ovise o njegovoj brzini premještanja od korijena prema mladome vrhu koji raste. Ukoliko se pojavi manjak dušika (N) ili magnezija (Mg) u tlu ili njegova blokada primanja, mladi vrh će ga uzimati iz starog lišća, pa će se simptomi nedostatka pojavljivati na starom lišću.
Ukoliko dođe do manjka željeza (Fe), koje je slabo pokretno, znak je da ono ne može pratiti dušik u naglom rastu pa se manjak očituje u klorozi mladih vrhova. Iznimka od ovog pravila je bor (B) čiji se simptomi mogu nalaziti jednakomjerno i na starome i na mladome lišću, kao i na bobicama loze. Termin gnojidbe za svaki elemenat moramo znati uskladiti sa potrebama loze u određenoj fenofazi razvoja, sa tipom tla na kojem se nalazi vinograd. Dušik (N) potreban je od samog početka vegetacije za pravilan rast i razvoj ukupne zelene mase sve do početka zriobe I pojave šarka. Fosfor je potreban ravnomjerno tijekom čitavog perioda vegetacije. Kalij (K) je potreban također ravnomjerno tijekom čitavog perioda vegetacije, dok je najveća potreba za ovim elementom u fazi početka zriobe grožđa. Najveća potreba za magnezijem počinje u fazi početka zriobe grožđa. Bor je vrlo lako ispirljiv, pa se gnojidba s njime mora provoditi početkom vegetacije ili ga dodavati folijarno za hladnog vremena desetak dana pred cvatnju.
Svaki od hranjivih elemenata drugačije se kreće kroz razne tipove tla. Neki su lako ispirljivi kao bor ( B) i dušik (N) i oborine ih brzo isperu u dublje slojeve tla. Drugi su slabo ispirljivi i osobito se u teškim tlima vrlo slabo kreću od površine tla prema dubini. Jačina i brzina ispiranja hranjivih elemenata ovisi prvenstveno o tipu tla. Bor je najviše podložan ispiranju oborinama i ukoliko se vinograd nalazi na pjeskovitom tlu ili na tlu sa niskim pH (3,8 -5,0) sve su češći simptomi manjka ovog mikroelementa. Kod planiranja gnojidbe osobito na lakom pjeskovitom tlu moramo razmišljati i o količini oborina koje je pala u tijeku protekle vegetacije. Nakon kišne godine trebati će nešto jače nadoknaditi dušik, bor, magnezij…U pravilu vinograd na laganim pjeskovitijim tlima moramo prihranjivati češće sa manjim količinama gnojiva vodeći računa da ona budu dostupna upravo u fazi kada su lozi najpotrebnija, a ne da nam se do te faze ispere oborinama ili snijegom polovina potrebnog hranjiva.
Što je u tlu više glinovitih čestica, ili još bolje humusa, to je veća sposobnost tla da veže hranjive elemente i sprječava njihovo ispiranje. S druge strane opet nije dobro da je tlo previše glinovito, pošto se u takovom tlu neki od hranjivih elemenata mogu prejako vezati i postati nepristupačni korijenju loze kao hranjivo. Primjer je fosfor (P) u teškim tlima sa niskim pH vrijednostima ( pH 4,0-5,5). U teškim se tlima, nepovoljnih sekundarnih minerala (kaoliniti, iliti) mogu fiksirati i postati teško dostupni još i kalij (K), magnezij (Mg). Dodavanjem kalcija (vapno) i unosom kisika obradom u takova tla, pospješujemo pristupačnost vezanih hranjiva.
Humus, organska tvar u tlu, može dobro vezati hranjiva na svoj adsorpcijski kompleks, ali ih isto tako i lagano otpuštati, pa je zato vrlo poželjno unositi u tlo organsku materiju (stajski gnoj i sl.). Očito je da je humus poželjan u oba slučaja. U laganom pjeskovitom tlu da zadrži hranjiva od ispiranja i u teškom glinovitom tlu da bi se vezana hranjiva lakše vraćala u otopinu tla i postala pristupačna.
Korijen većine drvenastih kultura prestaje biti aktivan kada temperatura tla oko njega padne ispod 8°C. Tada više ne može vršiti usvajanje hranjiva sve dok se u proljeće temperatura tla ponovno ne digne iznad 8°C. Stoga je svako prekasno ili prerano dodavanje hranjiva nepotrebno pošto umjesto usvajanja istih imamo ispiranje i gubitak kišom i snijegom u dublje slojeve tla. Zbog ovih razloga, naročito lako ispirljivog dušika utvrđena su i ranjiva područja na nitrate i donesena je nitratna direktiva.
Reakcija tla, kiselo tlo ili bazično tlo koje se izražava i mjeri sa indeksom pH tla vrlo je važna za sve poljoprivredne kulture. Za vinovu lozu je optimalni pH tla između 6,0 – 7,0 u kojem ona može pravilno usvajati najveći broj hranjivih makro i mikroelemenata i ostvariti najbolju kvalitetu i količinu uroda. Loš pH tla najviše djeluje na ispravno primanje mikroelemenata. Svaka gnojidba minerlanim gnojivima, kao i dulja intenzivna proizvodnja sa iznošenjem bazičnih kationa hranjiva iz tla, (Ca, K, Mg) postepeno vodi zakiseljavanju tla. U kiselim tlima javlja se višak lako pokretnih aluminijevih kationa (Al), željeza (Fe) i mangana (Mn) koji također imaju jak antagonizam prema usvajanju mikroelemenata iz tla.
Stoga je važno pratiti pH tla i povremeno reagirati dodavanjem Ca (kalcifikat, vapno).Vapno se dodaje mjesec dana prije ili poslije dodavanja gnojiva (organskog ili mineralnog). Posebice fosfornih gnojiva. Nikako se ne smiju dodavati zajedno.
Najveći i najčešći problem sa manjkom nekog elementa u međimurskom vinogorju svakako je sorta GRAŠEVINA na kojoj je najčešće izražen manjak magnezija. Manjak magnezija nađe se ponekad i na Rizlingu rajnskome, Tramincu, dok se na većini ostalih sorata relativno teže nalazi. Uslijed jačeg manjka magnezija može kod nekih sorata doći do nekroza isušenje peteljčica grozdova (RR) Čest je slučaj da se pokraj redova graševine sa izraženim manjkom magnezija nalaze redovi sa Sauvignonom, na kojima uopće nema simptoma manjka tog elementa. Očito je kako neke sorte bolje podnose manjak magnezija ili teže iskazuju simptome manjka, dok su kod nekih sorata simptomi jako izraženi, no bez većih posljedica. Manjak kalija javlja se vrlo rijetko i to najčešće na sorti graševina, isključivo ljetnim mjesecima u godinama s velikom količinom proljetnih oborina.
Kada uspoređujemo simptome manjka pojedinih elemenata u odnosu na tipove tla, na laganim pjeskovitim tlima vrhova brežuljaka najčešći je manjak dušika, a zatim i bora, što je sa sasvim logično pošto se radi elementima koji su najviše podložni ispiranju. Manjak dušika javlja se tada krajem šestog mjeseca (lipanj) na starom lišću. (najčešće na sortama Graševina i Moslavac) dok se manjak bora javlja već pred cvatnju na listovima oko grozdića i samim bobicama koje poprimaju plavkastu boju, na gotovo svim sortama na laganim pjeskovitim tlima vinogorja.
S obzirom na ph tla, naravno da u najoptimalnijem ph za vinovu lozu (6,0-7,0) najčešće nema problema. Ponekad se nađu vinogradi posađeni na pH svega 3,8-5,5 i na tim tlima najviše se javlja manjak bora te kalija. Ovdje simptome manjka bora najviše iskazuje opet sorta Graševina te cijela grupa Pinota, te ponekad i Moslavac.
Pojedini vrhovi karbonatnih tala u Međimurju imaju ph vrijednost do 7,3. (Urban, Železna gora, Gradišćak…) Na tim tlima redovito se javlja manjak željeza, (blokada zbog fiziološki aktivnog vapna), a najizraženiji je na sortama grupe Pinota, Moslavcu, Tramincu, te u rjeđim slučajevima i na Graševini.
Autor: Adrian Horvat, dipl. ing., Ministarstvo poljoprivrede
Izvor: www.savjetodavna.hr
Povezana biljna vrsta
Sinonim: - | Engleski naziv: Wine grape | Latinski naziv: Vitis vinifera
Vinske sorte vinove loze bijeloga grožđa uzgajaju se na pjeskovitim tlima, a tamnija tla su povoljnija za crne (obojene) sorte, prije svega zbog svog povoljnijeg toplinskog... Više [+]Izvori
Tagovi