Osnovna načela biološkog vinograda Ante Miličevića

Cilj povećanja biološke raznolikosti je postizanje bolje samoregulacije unutar vinograda kao što je stvaranje hranidbenih lanaca te simbioznih odnosa između različitih organizama. Time se regulira broj jedinki u populaciji, što pridonosi smanjenju intenziteta bolesti i štetnika.     

Načela biološkog vinograda pokušava pratiti Ante Miličević iz Požege, koji posjeduje vinograde u Mitrovcu blizu Kutjeva.     

"Imate u svijetu poznatu regulatornu kuću Delinat iz Švicarske, koja ima najstrože biološke mjere za proizvodnju vina i grožđa. Ne mogu tvrditi da u potpunosti provodimo te iste, ali pokušavamo biti na tom planu. Moramo raditi zaštitu, toliko puno koliko je to nužno i toliko malo koliko je to moguće. Situacije su pogotovo otežane kada je vlažna i kišna godina. No trudim se biti u toj priči međuredne obrade, zelenih površina, zelenih hot spotova za gniježđenje ptica grabljivica, stabala u vinogradu za hvatače spora u vinogradu. To su sve elementi iz priče o biološkoj proizvodnji vina“, pojašnjava Miličević.

Simbioza korisnih biljaka

U pitanju je simbioza između bliskih biljaka koje jedna drugoj nisu konkurencija oko upijanja hraniva iz tla. Jedna od korisnih biljaka u vinogradu je svakako ruža.

"Ruže se inače sade u vinograde ne toliko zbog ukrasa, iako lijepo izgledaju, nego kao prvi indikatori pojave bolesti. Vinogradari koji nemaju vremena, uvijek mogu dotrčati, pogledati par listova s donje strane. Ako se tu nije ništa pojavilo ne morate hodati po vinogradu, jer situacija je tada pod kontrolom“, kaže Ante.

Traminac Ante Miličevića iz Mitrovca najbolji u Hrvatskoj

Osim korisnih ruža, u vinogradu našeg sugovornika puno je biljaka u simbiozi koje pomažu vinovoj lozi u njezinom razvitku. "Sve je tu u biocenozi povezano. Vidite, imamo lucernu i djetelinu, to su zapravo hvatači dušika. Oni obogaćuju tlo jer ja ovdje imam dosta dobru humusnu situaciju. Tu je gnojidba s ekološkim gnojivima, nema konvencionalnih. Pokušavamo ostaviti koliko god se može da pokupimo dušik iz zraka kao i ugljični dioksid“, ističe ovaj vinogradar te dodaje kako je lucerna inače odličan predusjev za vinovu lozu, ali da je isto tako korisna kao biljka koja raste pored nje.

Bez vrhunskog čepa nema ni kvalitetnog vina

Isto tako prema Miličevićevim riječima i berba bi se trebala obavljati pomoću ljudskih, a ne strojnih ruku. "Vlado Krauthaker i ja ne beremo beračima. To po meni mora vinar odraditi u vinogradu. Mora znati prepoznati optimalnu zrelost. Biološki uzgoj jako se osjeti na dobivenom vinu. Ne prepoznaju ga još uvijek kupci, ali u strukturi vina se vidi. Vidi se je li vino sa starijih trsova ili s onih mladih. Ja zagovaram nekakvu njemačku školu s tom biološkom proizvodnjom i da što više elemenata u vinogradu bude u skladu s prirodom.“

A u skladu s prirodom proizvodi se i jedan neizostavni dio u proizvodnji vina, pluteni čep.

"Vrhunski čep je uvijek proizvod koji osigurava dugovječnost vinu. Osim toga, vino mora biti pripremljeno za starenje, ne možete ga uzeti s tržišta i reći neka stari. Kvalitetni pluteni čepovi napravljeni su od kore hrasta plutnjaka. Svakih 9 do 12 godina se ljušti ta kora od koje se onda ono radi. Prave se trake, koje ovise o promjeru stabla. Iz njih se izbuši pluto", objašnjava Ante te dodaje, "ako ide za arhivska vina onda mora biti vrhunski, a to vidite po strukturi. Pluto inače mora biti živo, mora dobro ekspandirati u boci da ne dolazi do oksidacija. Kad s takvim kvalitetnim čepom, začepite vino koje može stariti, koje je pripremljeno, onda možete dati garanciju na sto godina“, zaključuje.

Više o temi možete pogledati i u videu: