• Vino
  • 07.10.2009.

Mlado vino već za dva mjeseca

Berba 10.000 trsova vinove loze na ekoimanju Čegec. Godina je bila dobra, pa Nada i Branko Čegec iz Marinoveca Zelinskog očekuju urod od 15 tona grožđa

  • 2.058
  • 102
  • 0

Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu obitelji Nade i Branka Čegeca iz Marinoveca Zelinskog ovih se dana radi punom parom, jer valja obrati 10.000 trsova vinograda. Godina je bila dobra pa očekuju urod od 15 tona grožđa. Prvo ekološko imanje u Hrvatskoj ustrojili su supružnici kasnih osamdesetih godina, a proizvode graševinu, traminac, chardonay, zweigelt i miješane sorte: štajersku bjelinu, moslavac i rajnski rizling. Okupilo se kod vinara ovih dana nemalo rodbine, prijatelja i sezonskih radnika koji su uz zvuke plinskog topa brali grožđe.
»Čvorci posebice vole grožđe, ali i domaći kosovi. Nektar mami ose i stršljene koji probuše ovojnicu ploda i slaste se tekućinom pa ih zato moramo rastjerivati plinskim topom«, kaže Branko Čegec, vinar od 1989. godine.
Odrastao je uz vinograde pa ne čudi da je nastavio obiteljsku tradiciju. Berba grožđa, kaže, nekada se teže obavljala jer su se nosile velike kace, često uz brijeg, a danas se grožđe pohranjuje u kašete koje se prevoze traktorom. Na obroncima zelinskih brega nekada se zaori i pjesma, pa je berba lakša, kažu berači koji su se u Čegecove vinograde zaputili ujutro, a prve su kašete stigle već prije podneva.
Obrane su plodove berači sipali u muljaču koja melje bobice, odnosno u runjaču koja ih odvaja od peteljki. Ono što muljača samelje zove se masulj, koji se preko specijalne crpke prosljeđuje u prešu. Čegecovi koriste automatsku na kojoj se mogu odabrati programi prešanja, ovisno o vrsti grožđa. Lakše se preša masulj koji je bio na maceraciji i djelomičnoj fermentaciji. To je karakteristično za crno grožđe koje se najteže preša, posebice svježe i ono s gustim mesom i bobicom. Ponajprije su to traminac i graševina. Maceracija je, objašnjava vinar, kada masulj odstoji neko vrijeme i provrije. Tada se pri vrenju tvari iz kožice ploda bolje ekstrahiraju. Grožđe se preša tri i više sati kod prosušenih bobica, a kod ledene berbe prešaju se zamrznuti plodovi.
Za prešanja odvaja se posebno mošt u tankove gdje ide na taloženje i bistrenje. Da bi se lakše bistrio, treba mu uz sniženu temperaturu dodati i sumporov dioksid i druge tvari. Sumporov dioksid potiskuje divlje kvasce, a koristi se u što moguće manjoj koncentraciji deset grama na 100 litara. Mošt se, objašnjava vinar, bistri 48 sati pa se odvaja od taloga. Dodaju mu se potom selekcionirani vinski kvasci koji izazivaju vrenje (fermentaciju) najprije burno kada kvasci šećere pretvaraju u alkohol, a oslobađa se toplina i ugljikov dioksid. Burno vrenje traje do tri dana kada valja paziti da temperatura ne prelazi više od 20 stupnjeva kako bi se sačuvale primarne arome budućeg vina.
Tiho vrenje traje danima. Nakon obje vrste vrenja odrađuju se pretoci kada se odvaja talog i dobiva mlado vino koje će kod Čegecovih biti već za dva mjeseca.
Vino se čuva pod određenim uvjetima bez prisustva zraka na određenoj temperaturi, a treba ga i stabilizirati da nema »tartarata« (solnih kiselina enzima, odnosno bjelančevina koje se u boci mogu raspadati). Čegecovi vino rade od ekogrožđa sukladno zakonu i pravilnicima o ekološkoj proizvodnji po kojima je zabranjeno korištenje otrovnih kemikalija (sintetička zaštitna sredstva) odnosno umjetnih gnojiva. Dopušteno je stajsko gnojivo, kompost, prirodno mljevene stijene.

Zlatne diplome za vina

Pored prijašnjih, Čegecovi su od ove godine vlasnici zlatnih diploma na županijskom ocjenjivanju vina 2009. za traminac - izborna berba prosušenih bobica iz 2006. godine - odnosno u Zelini na 41. izložbi vina kontinentalne Hrvatske.

Projekt križanaca

Zadovoljan je Čegec i što je ove godine grožđe iznadprosječnog sladora, pa ni jednu sortu ne treba doslađivati. Više imaju bijelih vina, a ove su godine obavili i prvu berbu interspecifičnih (posebnih) sorti koje još nisu na nacionalnoj sortnoj listi. Riječ je o križancima američkih i europskih sorti grožđa s određenom otpornošću na glavne gljivične bolesti - pepelnicu, peronosporu i sivu plijesan. Sa Zavodom za vinogradarstvo Agronomskog fakulteta prije pet godina pokrenuli su projekt križanaca u čemu im je pomogla Zagrebačka županija, odnosno Ured za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvitak. Ako se europsko-američke križane sorte ove godine pokažu dobrima, ući će na sortnu listu. Kada je riječ o bolestima, 2009. godina također je bila dobra jer nije bilo puno kiše pa ni bolesti.


Autor:
Snježana Rajačić


Tagovi

Vinogradarstvo Vino Ekološki proizvodi Berba Grožđe Zakon