Mihalj Gerstmajer: dosta kukanja, radimo da nam bude bolje

Vino je proizvod tla, klime i čovjeka. Vrlo specifičan i teško usporediv s bilo čime drugim. Zato je lijepo biti vinogradar i vinar, riječi su Mihalja Gerstmajera - Mišike kojeg smo zatekli u pola berbe u njegovom podrumu.

Na Banskoj kosi u okolici Zmajevca prostire se 8 hektara njegovih vinograda. Nasadi graševine, traminca, sivog pinota, chardonnaya i rajnskog rizlinga čine podlogu za proizvodnju njegovih osebujnih bijelih vina.

"Graševina kao najdominantnija bijela sorta u Hrvatskoj i kod nas prevladava te čini 60% naših vinograda. Želimo biti posebni na tržištu s našim vinima, beremo kasnije time i manje, što se vidi u karakteru naših vina. Ja sam 4. generacija u obitelji koja se bavi ovim poslom. Inače smo podrijetlom iz Njemačke, naši su podunavski Švabi koji su se na ovom terenu pomiješali s Mađarima. Mješanci smo i uzeli smo od svakog najbolje", u šali kaže Mihalj.

Zmajevac možemo nazvati i centrom vinogradarstva Baranje, a tu su i Suza, Karanac, Kamenac, Kotlina, Kneževi vinogradi.

"Da, nekada je bilo 250 podruma u selu, a danas ih ima tek 20-ak. Nakon mirne reintegracije Baranje i Podunavlja 1998. godine vratili smo se u Zmajevac i obnovili proizvodnju. Sredstvima HBOR-a smo podigli 4 hektara vinograda te napravili mnoga ulaganja u tehnologiju. Kada se osvrnem na proteklo vrijeme zapravo se vidi da smo sve vrijeme kontinuirano ulagali, a tako planiramo i nastaviti.

Prošli na vinskoj omotnici pa odbili financiranje

Gotovo pola naših vinograda starije je od 50 godina, a veći dio njih planiramo obnoviti u narednim godinama. Nasade obnavljamo sami, vlastitim radom i sredstvima, bez obzira što smo prošli na natječaju vinske omotnice, nismo htjeli raditi tako. Odustali smo od takvog financiranja. Ta mjera ne odgovara većini naših vinogradara. Ne možemo iskrčiti 5 hektara i onda čekati 3 godine. Od čega ćemo živjeti u međuvremenu? Zato radimo polako i sami. Svake godine po malo.

Imam dva sina, a mlađi, Ivan, mi pomaže u poslu i vjerujem da će nastaviti obiteljsku tradiciju. Školovan je u tom smjeru, a sada polako uz mene usvaja i praktična znanja".

Trebamo jednu jaku organizaciju

Vaše ime često se spominje u vinarskim krugovima, a niste veliki proizvođač?

Želim pomoći razvoju vinske scene Hrvatske i stoga sam vrlo često sudjelovao u različitim udruženjima s mojim prijateljima vinarima (op.a. Krauthaker, Enjingi, Plenković, Katunar i dr.). Sve su takve inicijative dobrodošle (Graševina Croatica, Vinum Croaticum), ali pokazalo se da dobra udruga ne može funkcionirati na volonterskoj bazi. Trebamo profesionalce. I tu smo zapeli.

Bilo bi dobro da imamo jednu jaku krovnu organizaciju koja će zastupati naše interese. Ima brojnih primjera u Europi pa i u našem susjedstvu. Evo već tu preko granice. U Villanyu u Mađarskoj ima 1.200 stanovnika, ali i 60-70 odličnih enologa. I rezultat se vidi. Važna je struka i decentralizacija.

Dvije regije su za našu državu dovoljne

Spominjete primjere iz susjedstva, što čini toliku razliku?

Mi u Hrvatskoj trebamo imati 2 vinske regije: Kontinent i Primorje, a one moraju imati autonomiju. Regije same trebaju postaviti kriterije kvalitete. Nemam ja što pričati kako treba izgledati Plavac, a tako niti netko s mora kakva treba biti Graševina.

Trebamo raditi i na kulturi poznavanja i konzumacije vina, a i na kulturi u proizvodnji. U Mađarskoj proizvođači kontroliraju jedni druge i poštuju pravila igre. Primjerice, ako struka kaže da je norma 9 tona grožđa po hektaru za premium vino to se mora poštivati. To je kultura, koja rezultira standardom kvalitete. Struka se sluša i rezultat stoga ne izostaje. Svaka regija donosi pravila što se sadi.

Evidencije o radovima u vinogradu vodi putem interneta

Kritični ste prema sustavu, ali ima pomaka naprijed kad vidimo gdje smo bili prije 10 godina?

Opterećeni smo papirologijom. Pa čak i kod digitalizacije imamo nonsens situacije. Obrasce popunim na internetu, pa ih printam i nosim u poštu?! Ovo je 21. stoljeće, zašto ne bi jednim klikom podatke poslali u Agenciju ili Ministarstvo?

Ja zadnje 2 godine korisnim eGAP aplikaciju za dokumentiranje proizvodnje i takve inicijative nam trebaju. Koncept je ispred svog vremena i odlična inicijativa da se pomogne poljoprivrednicima. Bilo bi super da danas-sutra budemo svi povezani na taj način. To donosi brojne prednosti.

Kaže da je optimističan jer je potencijal ove regije ogroman i dodaje: Mogu slobodno reći da mrzim čuti kukanje. To nikome ne pomaže, moramo samo raditi da nam bude bolje, zaključuje Mišika.