Likeri i desertna vina - recept za sretnog čovjeka

Osim što je uspio revitalizirati nekada moćno obiteljsko gospodarstvo s kojeg su njegovi preci izvozili vino u Austriju, Italiju i Francusku, Nikša Mimica, vlasnik vinske kuće poznate po nazivu Kuća sretnog čovjeka, bit će zapamćen i po tome što je u njegovom vinogradu u selu Sviništu pronađeno devet trsova crljenka kojega tu nazivaju pribidrag. Stručnjaci Agronomskog fakulteta potom su dokazali kako je taj crljenak u stvari zinfandel koji je u Americi najpoznatija vinska sorta. Od tog trenutka je započela revitalizacija crljenka u našim krajevima; sada, desetak godina kasnije, po hrvatskim vinogradima raste i dozrijeva oko pola milijuna trsova te stare sorte.

Odnedavno je Kuća sretnog čovjeka započela izvoz triju vrsta svog vina, i to u Poljsku. “Za sada su to male količine, ali s obzirom na potražnju, očekujemo značajan izvoz na to tržište. Potrošnja vina u Poljskoj raste. Prije samo nekoliko godina iznosila je tri litre po glavi stanovnika, danas iznosi sedam, a predviđa se da će 2017. godine biti 17 litara po stanovniku”, ističe Mimica.

Višnjak omiški

Kuća sretnog čovjeka je, osim po vinima, na tržištu prepoznata i po voćnom likeru proizvedenom od višnje maraska - Višnjaku omiškom - koji je, prema riječima Nikše Mimice, na zagrebačkom području postao hit, slično kao što je svojedobno bila istarska biska. Mimica proizvede oko 20.000 boca tog likera, i to po staroj recepturi. Stoga je i posadio plantažu maraske kako bi se povećala sirovinska baza a samim time i proizvodnja. Zanimljivo je da su kroz povijest za proizvodnju višnjaka bile zadužene isključivo žene, a do danas su sačuvani različiti tradicionalni recepti.

Kuća sretnog čovjeka klasična je obiteljska tvrtka. U njoj su angažirani svi članovi obitelji, a Mimičin plan je da tvrtku razvije tako da od tog posla mogu solidno živjeti sin i kći koja uskoro završava studij na Agronomskom fakultetu. Obitelj Mimica vlasnik je oko pet hektara vinograda na kojem je zasađeno 25.000 trsova loze, te plantaže sa 180 stabala višnje maraska. Proizvodne kapacitete zadovoljava otkupljujući grožđe i višnje od stalnih kooperanata.

“I dalje ćemo podizati nove nasade vinove loze i višnje maraska koji će davati vrhunski kvalitetnu sirovinu. Prosječni proizvodi nisu naš cilj. Naš cilj je vrhunska kvaliteta. Ono što nas ometa u bržem ostvarenju zacrtanih ciljeva svakako su usitnjene parcele na omiško-mimičkom području. Stoga namjeravamo iznajmljivati i zakupljivati zemljište od privatnih vlasnika”, otkriva Nikša Mimica.

Suradnja sa stručnjacima

Puno nade Mimica ulaže u pribidrag odnosno crljenak, sortu koja, prema mišljenju mnogih, ima veliki potencijal, a kvaliteta mimičkog plavca odavno je dokazana.

Od otkrivanja crljenka Mimica stalno surađuje sa stručnjacima Agronomskog fakulteta. Trenutačno je s njima angažiran na revitalizaciji stare sorte - muškat ruže. To je vrlo značajna sorta jer se svojedobno od nje, upravo na omiškom području, dobivao čuveni prošek. Mimica se namjerava značajnije posvetiti proizvodnji likera i desertnih vina te pjenušaca. “Uporišta za to imam jer su se početkom prošlog i u pretprošlom stoljeću na ovom području dobivale zlatne medalje - za pjenušac u Parizu i za vermut u Beču. Proizvodnja prošeka i pjenušaca, uz proizvodnju višnjaka koju namjeravam podići na višu razinu od proizvodnje vina, bit će specifičnost Kuće sretnog čovjeka. Poslao sam uzorke u Ukrajinu, Kinu i Rusiju, a kada dobijem povratne informacije, a nadam se da će biti pozitivne, krećem s ozbiljnim razvojem projekata”, zaključuje Mimica.

Kako bi povezao turizam i svoju proizvodnju, Mimica će uskoro urediti degustacijski prostor. Tu će se turisti moći upoznati s ponudom Kuće sretnog čovjeka, iz koje, uz Višnjak omiški i Pribidrag, na tržište dolaze još i Ruža omiška, Ruža omiška barrique te Plavac šćenac.

Odakle Kuća sretnog čovjeka

Naziv obrta Nikše Mimice neobično će zazvučati samo onima koji ne poznaju povijest Omiša. U starom dijelu grada, još od renesanse, nalazila se poznata “kuća sretnog čovjeka”, nazvana tako zbog natpisa na lučnom nadvratniku koji je na latinskom jeziku (Gratias Ago Tibi Domine...), poručivao: Zahvaljujem ti, Gospode, što sam bio na ovomu svijetu. Kuća je porušena 1862. godine, a natpis, koji se nalazio nad vratima, ugrađen je u zid na glavnoj kali koja se proteže uzduž starog dijela grada.

Autor: Jozo Vrdoljak