Kujundžuša, Prč, Drnekuša, Bogdanuša - stare sorte vinove loze sve traženije

Sve je veća potražnja za tradicijskim dalmatinskim, starim sortama vinove loze. Pokazalo se to i na 23. tradicionalnom Sajmu sadnica u Dioklecijanovim podrumima u Splitu.

"Već neko vrijeme poljoprivrednici u suradnji sa strukom nastoje saditi neke stare, gotovo zaboravljene sorte vinove loze. Među ostalim, dobar primjer događa se na otoku Hvaru gdje se trude obnoviti svoj prepoznatljiv sortiment počevši od Prča, Drnekuše i drugih koje od davnina pripadaju tom otoku, kao i Bogdanuše koja se dosta sadi. Teško je doći do određenog sadnog materijala pa i to može utjecati na posao. Naravno da smo nabavili i druge inozemne sorte koje su se već prihvaćene, kao i domaće koje su se u određenoj mjeri dobro rasprostranile na otocima, priobalju i zaobalju. Takav slučaj je s Kujundžušom, kraljicom grožđa i vina Imotske krajine, za čije lozne cjepove ima dosta upita", priča nam vrijedni agronom Ivica Ivić koji je izložio sadnice na sajmu gdje je predstavljeno najviše sorata vinove loze, čak 36, od čega 24 vinske i 12 stolnih.

Kraljica grožđa - Kujundžuša

U ovu tvrdnju uvjerili smo se na licu mjesta zatekavši Željka Šućura iz Biokovskog sela (granica Imotskog i Vrgorca) koji svake godine kupuje na ovom sajmu njezine lozne cjepove povećavajući fond svog vinograda. Struka smatra da je Kujundžuša prikladna za uzgoj izvan Imotske krajine, jer je proširena u Hercegovini, a može se saditi i na širem području Dalmatinske Zagore. To je potvrdio i poljoprivrednik Ante Rajčić iz Radošića, kojeg smo zatekli u pregovorima oko kupnje 1.200 komada cjepova.

"Kujundžuša pripada onoj skupini već prepoznatljivih sorata grožđa čija vina su se već dokazala na tržištu kakvoćom i donekle količinama, pa za nove sadnje još ima prostora. To se odnosi i na Plavac Mali, Crljenak Kaštelanski, Pošip i druge. Stoga ta priča ne stagnira, nego ide dalje", tvrdi Ivić dotaknuvši se razloga spomenute potražnje: "Mnogi vinogradari i vinari žele započeti proizvodnju ili je proširiti s dokazanim domaćim biserima, smatrajući da je to jamac uspjeha".

To jest na tragu istine, jer primjerice tko nije čuo priču o dalmatinskom, odnosno hrvatskom asu Plavcu Malom, vrlo staroj sorti? Tko ne zna za Babić iz vlačica kamenih vinograda Primoštenskog vinogorja? Dakako da ima još sličnih i nadasve istinitih poljoprivrednih priča koje su stoljećima vezane uz živote dalmatinskih težaka.

Popularne su i sadnice jabuka, trešanja, višanja, oskoruša....

"Osim loze i masline kao i drugog uobičajenog dalmatinskog voća, posjetitelji se zanimaju i za starim sortama jabuka, koje se se tradicionalno više traže i sade u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Ipak dalmatinski poljoprivrednici smatraju da su takve sorte otpornije na bolesti i vremenske nepogode", pojašnjava Ivić razloge ovogodišnjeg odabira sajamske ponude, koja po svemu sudeći ovisi o praćenju stanje na terenu.

U ovom slučaju stavljen je naglasak na uobičajeni sortiment koji zanima poljoprivrednike iz Splitsko-dalmatinske županije, ali i šire, s obzirom da se  Sajam sadnica održava u Splitu, a izložba svake godine traje od siječnja do ožujka kad je vrijeme za kupnju. No za uspješan proces sadnje i uzgoja, najvažniji je  kvalitetan i zdrav sadni mateijal.

Proizvodnja sadnica pripada proizvođačima i stručnjacima pa na koncu i organizatorima sajmova, koji ga prodaju, jer su poglavito te stare sorte dio naše kulturne baštine. Od njihovih sirovina mogu se proizvesti finalni proizvodi s dodanom vrijednošću, što je presudno za trženje na domaćem i inozemnom tržištu a posebice turističkom, i to na kućnom pragu. Svaki gost voli kušati i kupiti izvorno, a ne nešto što je već viđeno i komercijalno potrošeno. Sve je to izazov mladih proizvođačima koji bi na tom tragu mogli razvijati poslove putem obiteljskim poljoprivrednih gospodarstava, ali i drugih prehrambeno proizvođačkim projekata.