Kanader mi morem zalijeva plavac, a moram biti sretan

Čekamo kanader na sjevernom rubu vinograda Tonča Senjkovića s 35 tisuća loza kod Dračevice koji je dva dana u vatrenom okruženju. Iz buška i borovine povremeno se isplaze plameni jezici, a Tonči, sinovi mu Saša i Lari, te prijatelji koji su se skupili pomoći svaki put protrnu.

Senjkovići na Šibenoj njivi proizvode jedan od najboljih dalmatinskih plavaca, izvoze skoro 70 posto, a njihov je Bosso među dvanaest vina koja će predstavljati Hrvatsku u Austriji. Zato im nije svejedno hoće li zbog podivljale, kao napalm zapaljive borovine sve otići u dim, baš poput četiri tisuće hektara šume i maslinika u jednom od najvećih jadranskih požara posljednjih nekoliko godina koji je spržio jugoistočni dio Brača.

- Od četvrtka kad je počelo zaspa san dvi ure sinoć na gustirni i odma su me probudili jer je vatra došla na desetak metri od loza - priča Saša i dodaje kako će morati pilati mlade bore najbliže lozama, jer će inače teško odoljeti novoj navali.

Kanader polijeva jednu i drugu stranu ognjene šume koje prijete vinogradu; Tonči kaže kako bi bez ovih ljudi koji cijelog dana lete, te vatrogasaca koji se nisu štedjeli, sve izgorilo.

- Šta Tonči ako kanader morem zalije vinograd?

- Ne znam, valjda ne bi tribalo naštetit, ali nisan nikad vidija - odgovara i baš u tom naletu avion izlijeva nešto slane vode po lozama.

- Evo sad ćemo znat - gorko će Tonči, ipak malo optimističniji nego dan prije kad je vatra prijetila uništenjem golemog obiteljskog truda.

Svuda okolo dimi, zapuštena polja, vinogradi i maslinici pretvoreni su u žeravu, a cijeli otok u gradele za sva živa bića. Pekle su se ovce, divlji prasci, puhovi...

Na cesti kod Dračevice pred autom nam je planuo jedan bor, a zaustavljamo se pa gasimo goruće bije.

- Ujutro se sve smirilo, samo će bit gadno kad zapuše maestral - nije previše optimističan Tomislav Vuko, pomoćnik vatrogasnog zapovjednika za jadransku obalu, i očekuje da pored 300 vatrogasaca na škoj dođe još stotinu, pa će uz kanadere, zračne traktore i helikoptere nastojati kontrolirati užarenu zemlju.

U nerežiškoj općinskoj zgradi stoluje Operativni stožer zaštite i spašavanja za cijeli otok, a u blizini će se podignuti i šatorski kamp za gasitelje.

Ekipa vatrogasaca iz JVP i DVD ‘Slano’, te Državne interventne postrojbe iz Dubrovnika, koji su obranili granice Dračevice na groblju, zato može uhvatiti sat odmora. Nikola Vuković (20) pere zube na cisterni, a Šime Radić (42) se brije.

- Moraš malo doć sebi, uljudit se, ovdje su bili nenormalni uvjeti, sve je bilo u plamenu i dimu. I nije točno da su Bračani škrti, to je laž, sve su nam dali - uvjereni su momci, pa polijegaju u hladovinu golemog bora na raskršću.

Kraj crkve Svetoga Kuzme u Dračevici kamena je kuća i veliki vrtal tete Tončice, koja lako zaplače kad se sjeti užasa što ga je doživjela prije par večeri:

- Moooj sinko, sve crveno je bilo! Počelo je i dimit skale je pokrija pepel, i onda je buknilo sve okolo, okolo mista. Nisan svu noć spala. Iman inače visoki tlak, a sad ga ni, od straja je pa! Velika je ovo katastrofa, teško je pripoznat da je to isti škoj, uvati me tuga kad vidin sve zacrnjeno - tužna je teta Tončica, kojoj je u požaru nestalo svih sto maslina. Idemo na ostale prve crte bračke protupožarne obrane.

Bobovišće, ono gornje, našlo se prvo zavijeno u dim.

- Ovako je to bilo: oko jednoga bota u četvrtak čula san vonj, i odma sebi rekla: ‘Katice ovo ni vonj od pečenja, ovo gori!’ izašla san iz kuće, sve je bilo u pepelu i sve mi je bilo jasno. Zvala san 112 i rekla da gori od Blaca. ‘Di ste vi?’ pita on mene. ‘U Bobovišće bome’ govorin ja. ‘A di je Bobovišće?’ pita opet on.

Nekako smo se razumili, a u to mi je doša glas i da pepela ima na vrj nebodera u Splitu, a onda su došli i vatrogasci - živopisno priča teta Katica Cerić koja je sa suprugom Antom prije dvadeset godina preselila u brački raj iz Splita. U petak im je izgorjelo 60 maslina.

- Neke je samo osmudilo, ali isto neće bit roda. A ja lud, pet dana prije pokosija travu - veli barba Ante, kojem je već nekoliko puta ovdje izgorio maslinik.

Ništa od odštete

- Budu li štagod odštete davat neću dobit ništa jer nije na moje ime. Tješi me dobrota vatrogasaca, koji ljudi... Ne bi in se utirala u kožu. A taj šta je zapalija, odma bi ga naložila. Jesan li zla? Neka san - stroga je i pravična teta Katica.

Putem dalje, kilometar i po, uz cestu pred Milnom spaljeni maslinik promatra Petar Nikolić, Lovrećanin iz Splita, koji je studirao ekonomiju u Osijeku.

- Pa kako ste stigli ovde?

- Brodom!

- Ma u Milnu?

- Ovo mi je bratova kuća, pa tu prespavam, a u Milnu sam se zaljubio jer sam dolazio kod prijatelja iz splitske gimnazije. Posadio sam osamdeset maslina mladih na Lebrima poviše mjesta, četrdeset ih je izgorilo. I bilo je starih jedno pedeset, izgorilo ih je dvadeset. Štaš, tako se namisti - promrsi Nikolić, sjedne na zika i lagano put Milne.

A poviše Sutivana kraj izgorjele table za Zoološki vrtal na trbuhu vatrogasne cisterne pučiškog DVD-a stražare Ivica i Toni. Obišli su sva vatrišta, od Blaca i Dračevice do Stivana, i baš im se ne da pozirati za fotografije.

- Makni španjulet!

- Nisan baš za namišćat se, znaš, treći dan mi je ovo.

Nije bilo ni vremena, nešto su vidjeli, uznemirili, zaboravili na nas dolje. Tamo u neprohodnom bušku, na zapuštenoj otočkoj zemlji opet je nešto planulo. Kraj priče za danas.

Autor: Damir Šarac, Foto: Duje Klarić