Izvozimo najkvalitetniju hrastovinu pa za naša ponajbolja vina uvozimo 'francuske' bačve. Tko je tu lud?

U sklopu nedavnih natječaja iz tzv. Vinske omotnice bilo je moguće financirati i nabavu drvenog inventara vinskih podruma, što uključuje i hrastove bačve. Gruba procjena kaže da je bilo 50-ak takvih prijava, ali da je gotovo 90 posto tih vinara u zahtjevu navelo da traži bačve proizvedene od - francuskog hrasta. Isto dakako iz tržišne utakmice izbacuje domaće bačvarije, hrvatske proizvođače, a promiče uvoznike.

"Kao šumar, znam da ne postoji vrsta drveća pod nazivom francuski hrast. Prema njihovoj definiciji, to je onaj koji raste na teritoriju Francuske i susjednih država, poput Njemačke, Italije i Luksemburga, a u stvarnosti su to dvije vrste hrastova (lužnjak i kitnjak) koje isto tako rastu i u Hrvatskoj“, kaže mr.sc. Zdenko Bogović, diplomirani inženjer šumarstva i predsjednik Hrvatskog saveza udruga privatnih šumovlasnika te suvlasnik tvrtke Unique Wood i brenda 'bachva'.

Činjenica je da u Italiji nema hrastovih šuma, a u Njemačkoj su rijetke pa većina hrastovine u te zemlje dolazi iz Hrvatske. "Kupi drvo iz Hrvatske, većinom Slavonije, zatim ga izveze pod vlastitom dokumentacijom, i ono se na kraju deklarira kao francuski hrast“, kazuje.

Obzirom da proizvodnji bačvi u Francuskoj nedostaje domaće sirovine, prisiljeni su koristiti i uvozni, pa takav hrast potom ulazi u "francuske" bačve koje se zatim prodaju kod nas kao francuski proizvod, iako je sirovina potencijalno hrvatska.

"Cijela priča svodi se na sljedeće: kad bismo zbrojili sve francuske bačve koje navodno koriste isključivo francuski hrast, ispalo bi da bi cijela Europa morala biti prekrivena njihovim hrastovim šumama“, slikovito Bogović opisuje ironiju.

Populizam i (ne)povjerenje

Dakle, francuski je isti onaj hrast koji raste u slavonskim šumama, samo s francuskim papirom, kaže Bogović navodeći da su u više navrata, kroz različite natječaje, pokušavali dokazati da su hrast Quercus robur (lužnjak) i Quercus petraea (kitnjak) koji raste kod nas i u toj zemlji, ista vrsta.

"Naše ponude nisu ni prolazile. Iako smo dostavljali konkretne dokaze, uključujući i znanstveni rad francuskih istraživača koji jasno pokazuje da nema značajne razlike između slavonskog i francuskog hrasta. To samo po sebi nije problem. Ali jest kad se zna da se radi o europskom novcu“, ističe.

A otkud ta fama oko francuske bačve?

Jesu li one od domaćeg hrasta lošije i je li odabir francuskih barrique bačvi stvar vinarskog prestiža, marketinga ili funkcionalne razlike u kvaliteti?

"To je sposobnost trgovine i marketinga. Bolji su u marketingu, ali to ne znači da je njihov proizvod bolji“, ističe Bogović.

Dio problema dolazi iz populizma i površne percepcije tržišta.

Primjerice, kod dodjela nagrada za vina čujete "zlato, srebro, za vina odležana u francuskim bačvama", a nitko ne spominje da su neka od tih najboljih vina zapravo odležavala i u hrvatskim bačvama.

"Populizam je učinio svoje. Pomodarstvo. Čak i kada imamo zlata i priznanja za naše bačve, o tome se šuti“, objašnjava hrvatski problem favoriziranja stranog.

Današnji hrvatski bačvari znatno su podigli kvalitetu proizvodnje, ali bore se s izazovom narušenog povjerenja. "Najveći je problem u tome što su neki neozbiljni proizvođači zabrljali u prošlosti", kazuje čelnik privatnih šumoposjednika. Napravili su nekvalitetne proizvode, što je stvorilo negativnu percepciju da Hrvati ne znaju napraviti dobru bačvu. "To je ostavilo traga. Povjerenje kupaca poljuljano je upravo zbog tih loših iskustava iz prošlosti“, priča bez uvijanja navodeći da to već dugo nije slučaj, posebno jer sada bolje kontroliraju sirovinu.

"Kada imate dobru sirovinu i stručne majstore, nije tako teško napraviti kvalitetan proizvod. Glavni je problem prije bio taj što ljudi nisu mogli doći do kvalitetnog drva. Stvari su se srećom promijenile“, priča.

Imamo kvalitetnu sirovinu i bačvare

Slaže se s tim i struka. Doc.dr.sc. Toni Kujundžić s katedre za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo Fakulteta agrobiotehničkih znanosti Osijek, smatra da se razlog inzistiranja na "francuskoj bačvi" krije isključivo u marketinškoj domeni. Jasno je da se domaći hrast redovito izvozi kao sirovina i vraća natrag u Hrvatsku kao gotovi proizvod.

"Budućnost domaćih odležanih vina se zasigurno može bazirati na bačvama domaće proizvodnje budući da postoje proizvođači koji ih proizvode na suvremen i moderan način usporediv s bilo kojim stranim proizvođačem", naglašava profesor.

Imamo proizvode na visokoj razini kvalitete i smatra da bi svijest o poticanju domaćeg proizvođača uvijek trebala imati prioritet.

S tim se slažu i praktičari.

"Po mom iskustvu vrhunske bačve od slavonskog hrasta su izvrsne za vino i po kvaliteti ne zaostaju za francuskim ili američkim hrastom. Štoviše, ponekad su i bolje", naglašava i Samir Nađ, naš poznati agronom, enolog, vinogradar i vinar.

U bivšoj državi i netom poslije Domovinskog rata, kvaliteta izrade je bila lošija, ali to je daleka prošlost. Sada imamo premium bačvare s vrhunskim bačvama.

"No, u našim vinarima je ostalo nepovjerenje. Iako, ima tu i malo 'vinskog prestiža'", kazuje Nađ i dodaje da se budućnost domaćih odležanih vina može bazirati na hrvatskim bačvama.

Hrvatska zanemarila bačvarstvo

Zdenko Bogović navodi i da su u Hrvatskoj tradicionalno izrađivane od hrasta starog oko 130 godina, iako šumski eksploatacijski ciklus na zapadu iznosi 80 godina. "To drvo raslo je 30-40 godina duže i održivije sudjelovalo u ekosustavu. Takva bačva nosi u sebi dodatnu priču i vrijednost“, napominje ovaj stručnjak.

Dodatni dio problema je i u tome da je u Hrvatskoj šumarstvo orijentirano drvnoj industriji koja ne prepoznaje bačvarstvo kao granu s dodanom vrijednošću.

"Francuzi su odlučili kako njihove šume idu za bačve, koje prate njihov snažan vinski sektor. Kod nas su bačvari i srodne firme nestale. Mi smo se okrenuli širokoj drvnoj industriji. I tako smo si sami suzili prostor za razvoj“, priča.

Mi bačvu ne tretiramo kao finalni proizvod već kao 'ambalažu'.

Ivan Enjingi: Bez dobre slavonske hrastovine nema ni dobrog vina!

Ipak, potencijal i dalje postoji.

"Naše šume su odlične, posebno slavonski kitnjak - gust i kvalitetan“, kazuje.

Bogović smatra da bi Hrvatska bez problema mogla imati desetak, čak i petnaest funkcionalnih bačvarija, uz dobru sirovinu i tržišnu podršku. "Radi se o skromnim količinama oko 1000 do 2000 kubika drva godišnje po proizvođaču. To nije kao kod velikih tvrtki koje ugovaraju 150 tisuća kubika. Ali za kvalitetnu proizvodnju to je dovoljno“, objašnjava.

Darko Prevolšek - sinonim za znanje

Kao pozitivan primjer navodi i interes iz regije. Prisutni su u Bosni i Hercegovini, ali i Srbiji, a nedavno su iz Unique Wooda otvorili vrata jednog od najvećih vinogradarskih središta u regiji - Tikveša u Sjevernoj Makedoniji.

Kao primjer kojeg valja slijediti navodi majstora bačvara Darka Prevolšeka, koji je postao sinonim za znanje i kvalitetu. "Darko zna popraviti bačve. Prije nekog vremena, jedan veliki proizvođač vina iz Hercegovine kupio je tri francuske bačve. Kad su počele curiti, sami Francuzi su mu dali Darkov broj da intervenira“, kazuje.

Imale su ozbiljan problem i upozorio ih je da će ih popravak toliko koštati da im je isplativije vratiti ih Francuzima jer - prodali su proizvod lošije kvalitete. Na kraju su zamijenjene domaćim, a iz te situacije razvila se suradnja s hercegovačkom vinarijom.

"Jedini problem su nam mali proizvodni kapaciteti, što ograničava širenje. Koliko god analiziramo, ta količina nije dovoljna da bi se bačvarstvo u Hrvatskoj ozbiljno razvilo na nacionalnoj razini“, priča otkrivajući da u Hrvatskoj ima 5-6 bačvarija od čega su tek dvije ili tri značajnijeg volumena.

Uz brend i kvalitetu, posebno naglašava važnost održivosti gospodarenja šumama. "Imamo i PFS i FSC certifikate za sirovinu. To znači da iz prirode ne uzimamo više nego što nam ona daje. Ne uništavamo šume, već ih čuvamo. I to želimo još više komunicirati“, zaključuje.

Smatra da naš, još uvijek nedovoljno razvijeni bačvarski sektor, zaslužuje priliku, a i da Hrvatska mora ozbiljno poraditi na brendiranju gotovih proizvoda i sirovine.

"Naše prirodne šume stoljećima su poznate kao izvor najkvalitetnijeg drveta za bačve. I danas predstavljaju ogroman, ali neiskorišten kapacitet za razvoj bačvarstva“, dodaje.

Sektor zaslužuje podršku

No, trenutno, domaći vinari troše milijune eura na francuske bačve koje su nerijetko izrađene od hrvatskog hrasta jer domaći bačvarski sektor nema ni podršku ni povjerenje koje zaslužuje.

"Nažalost kod nas sektor uglavnom čine pojedinci i obrtnici. Imamo ideju pri Hrvatskoj gospodarskoj komori pokrenuti osnivanje udruge bačvara kako bismo bolje organizirali i promovirali ovu djelatnost“, kaže Bogović.

Standard u industriji su barrique bačve kapaciteta 225 litara, koje se najčešće i proizvode. Naravno, dodaje, proizvode oni i veće od 1000, 2000 pa čak i 3000 litara, ali te čine tek manji dio ukupne proizvodnje.

"Prema mojim istraživanjima i podacima iz jednog projekta, godišnja potreba hrvatskog tržišta za barrique bačvama kreće se između 1000 i 1500 komada. Iako ne postoji službena statistika, to je realna procjena“, ističe.

Svake godine uvezemo barrique bačvi vrijednosti više od milijun EUR-a, što je 10% tzv. Vinske omotnice

Ipak, domaća proizvodnja uvelike ovisi o potražnji, a potražnja za bačvama od hrvatskog odnosno slavonskog hrasta izostaje.

"Problem je što je bačvarstvo kod nas zamrlo u doba planske privrede, kada se industrijski fokus prebacio na preradu drveta. Ali šume su ostale ista sirovina za bačve i danas jednako kvalitetne kao i prije 100 ili 150 godina“, napominje.

S obzirom na dostupnu sirovinu i postojeću infrastrukturu, Hrvatska bez problema može proizvoditi i do 10 tisuća barrique bačvi godišnje. Tržište za to postoji - kako domaće, tako i inozemno.