• Vinarska legenda
  • 12.12.2017. 16:30

Ivan Enjingi: Neka se cijela Hrvatska okrene eko proizvodnji

Sa 17 godina Ivan Enjingi je odlučio biti sam svoj gazda. Danas, 60 godina poslije, nije samo svoj gazda nego vrhunski vinar, nepokolebljiv u svojim poslovnim odlukama!

Foto: Maja Celing Celić
  • 2.332
  • 321
  • 0

Trenutak kada je Ivan Enjingi sa suradnicima ušao u prostoriju u kojoj se održavala radionica vinara Oszkara Mauerera, o kadarki, gotovo zaboravljenoj sorti grožđa, na Međunarodnom festivalu vina, delicija i ugodnog življenja WineOS, svi prisutni okrenuli su se prema vratima. Nastao je tajac, a moderator Željko Garmaz, pozdravio je velikog vinara, živuću legendu, nakon čega se prolomio pljesak.

Ivan je sjeo za stol i pozorno slušao svog kolegu iz Srbije, slažući se s njegovim viđenjem uzgoja vina - na što prirodniji način.

Ono što je uslijedilo, nije bila klasična radionica kušanja vina jer, Ivan Enjingi, više nego vitalan 77-godišnjak uspio je zadržati pažnju preko 50 sudionika radionice sat i pol vremena. Ne samo zbog njegovih božanstvenih vina nego svega onoga što nam je ispričao i što nam je o svom životu otkrio.

Dan kada je nadničar odlučio biti sam svoj gazda

Ovaj vinar iza sebe ima dugu obiteljsku tradiciju uzgoja vina koju je započeo Koloman Enjingi pradavne 1890. godine u Hrnjevcu zasadivši prve čokote graševine i kadarke na obroncima Krndije. Tradiciju je nastavio njegov sin Martin, pa onda njegov sin Vaclav i napokon Ivan koji je 1957. godine preuzeo vinograde s oko 2.000 čokota vinove loze. Petnaest godina kasnije, 1972. prekinuo je poslovni običaj prodaje vina u bačvama te ih ponudio isključivo u bocama. Bilo je to novo razdoblje tradcionalnog obiteljskog posla.

No, vratimo se na Ivanove početke.

Ivan Enjingi je 1957. godine preuzeo vinograde s oko 2.000 čokota vinove loze. Petnaest godina kasnije, 1972. prekinuo je poslovni običaj prodaje vina u bačvama te ih ponudio isključivo u bocama.

"Kao mlad morao sam raditi u vinogradu, iako nisam volio. Bio sam i nadničar kod drugih radeći po 16 sati dnevno. Tako sam puno naučio od starih vinara koji su vina stvarali na starinski, mukotrpan način. Puno puta sam osjetio i nepravdu jer sam radio više nego drugo, a nadnica je bila jednaka. Kada sam se vraćao kući, sva sreća pa sam išao nizbrdo jer od umora ne znam kako bih se vratio. Znanja sam prikupljao i po sjevernoj Italiji. Sa 17 godina sam odlučio da ću biti sam svoj gazda", pričao nam je Enjingi dok su se redale njegove graševine: Graševina 2015, kasna berba; Graševina 2015, redovna berba; Graševina 2013, kasna berba te Graševina 1994.

Danas ima 490.000 trsova

Željko Garmaz pomaže u točenju vina

Kaže kako je naučio da se vinograd bira po tome kakva trava/korov raste na zemlji. Već je tu zimu proizveo sadni materijal, 1.111 trsova koje je posadio s razmakom od 140 cm. To je bio novitet, no on je razmišljao praktično - o vinogradu kojega će obrađivati konji. Postavio je stupove, vezao lozu žicom, nacijepio ju, a ubrzo posadio još 2.500 trsova. Danas ih ima 490.000!

"Moja baka je bila najbolji vinar. Osim što je bila s djecom, kuhala jelo, brinula o kući, bila je i podrumar, pretakala je vino, dirigirala fermentaciju, sve je recepte prikupila od svojih starih", prisjećao se Enjigi rekavši kako on danas ima najsuvremeniju mehanizaciju i to sa svojim patentima čime ostvaruje najmanje radnih sati u svijetu vinarstva!

Zbog ekološkog vina uzgaja - goveda

Na hektaru njegovih vinograda nalazi se 8600 trsova s malim prinosom visoko kvalitetnog grožđa. Već 33 godine on proizvodi vino na ekološki način.

"Zbog toga smo započeli i s uzgojem goveda kako bi imali kvalitetno stajsko gnojivo. Govedima dajemo određenu stajsku hranu. Slobodno se kreću i daju zdravo gnojivo", priča dalje dodavši kako već šest godina vina izvozi i u SAD.

Bačve koje koristi izrađene su isključivo od slavonskog hrasta za kojega tvrdi da je najbolji na svijetu.

"Poslije 2. svjetskog rata počela se koristiti drugačija izrada bačvi. No, ja svoje bačve nakon dimljenja nisam hoblao, dim je ostao u njima što je dalo potpuno drugačije vino. Na nagovor vinara Ive Ivaniša poslao sam tri vrste svoga vina na natjecanje u London koja su osvojila dva zlata i srebro", prisjeća se Enjingi.

Božja čestica

I dok priča, redaju se kasne berbe Pinota sivog 2013, Rajnskog rizlinga 2012, Sauvignona bijelog 2013, a tada nam je u čašu uliveno Venje bijelo 2008, kasna berba, s 14,7% alk.

Već 33 godine Ivan Enjingi proizvodi vino na ekološki način.

"Ovo je Božja čestica", moglo se čuti kako vinari i ljubitelji vina šapuću dok Ivan Enjingi očekuje naše rekacije, a onda nam je otkrio kako ovaj cuvé čeka svoga kupca. Ovo je vino dobilo posebno priznanje kao vino broj 1 među najbolje ocjenjenim bijelim vinima na Međunarodnom festivalu vina i kulinarstva u Zagrebu. Osim toga, s Venjem berbe 1998. Enjingi je kao prvi hrvatski vinar odnio i zlatnog Decantera u Londonu 2004. godine te tako postao svjetski prvak skrenuvši pozornost svjetske i europske javnosti na hrvatska i slavonska vina.

Zweigelt - najbolja sorta za kontinentalni uzgoj

Uslijedio je Zwigelt 2012, kasna berba za koju Ivan kaže kako je najbolja sorta za kontinentalni uzgoj jer će i u najgorim godinama imati dobru liniju i kiselinu. Tu se uključio i moderator Željko Garmaz otkrivši kako upravo ovo vino stoji u otvorenim tankovima pa tko želi slobodno ga može uzeti.

"Ali ja tamo spavam, odmah iznad", našalio se Ivan Enjingi koji svoja vina drži na zimi, na minusima kako bi prošlo sve prirodne faze.

U čaše nam je stigla i Graševina 2002 koje je 2004. godine proglašeno najboljim europskim sortnim vinom, šampionom Europe.

O vinu - strasno

"Kada ljudi piju moja vina i napiju se, znaju me noću nazvati i reći koliko su čega popili. Ali nazovu me i sutra, veseli i zdravi, bez ikakvih tegoba", smije se Enjingi, što smo i mi mogli potvrditi nakon ove radionice.

Jednom rekao i neporekao

Jer, Ivan Enjigni u proizvodnji vina ne koristi uobičajena kemijska sredstva zbog čega su ga se ranije mnogi kolege odrekli, ali on se nije dao i za sebe kaže: "takav sam, kakav sam".

A o kakvoj se veličini i karakteru radi, otkrio nam je na kraju, ponudivši nam ni manje ni više nego komovicu iz 1984. godine, medno žute boje. Mi smo je kušali, no Ivan ju je tek vrtio u čaši.

"Kao mladić sam bio u svatovima. Ideš od kuće do kuće, svatko te ponudi s rakijom, svaki puta potegneš. I u jednom trenutku noge me više nisu slušale. Pao sam u blato iz kojega se nisam mogao ustati. Tada sam si rekao, nikad više rakiju neću!"

Ivan Enjingi: Ne dajte svoju hrvatsku grudu

Kušanje vina

Za kraj je Ivan Enjingi bio otvoren za sva pitanja. Mlada vinarica, Kristina Pinkert (32) predstavila se, a Ivan joj je rekao kako zna za njih što ju je u startu ohrabrilo da ga, kao svog uzora upita što bi u ovim vremenima poručio mladim vinarima.

"U ovom poslu nema radnog vremena dok sve nije napravljeno. A kada je i gotovo, treba više računa voditi o praznoj bačvi nego punoj. Imamo dobru zemlju i moramo biti strpljivi i uporni, doći ćemo na svoje. Ekološka proizvodnja je tražena i plaćena u cijelom svijetu. Zato ne dajte svoju hrvatsku grudu, čuvajte ju, nemojte poslovati s kamatarima. Osobno mislim da je čitava Hrvatska najmanje zagađena u Europi.

Nikome u svijetu ne možemo konkurirati količinom i cijenom, ali možemo kvalitetom. Moj je prijedlog da se cijela Hrvatska okrene ekološkoj proizvodnji. Da svi nabave puno blaga. Tada čak ni naša Dalmacija neće moći gorjeti jer će blago sve počistiti. Bit će dobrog mesa i dobrog, zdravog vina", poručio je Enjingi koji se osvrnuo i na velike trgovačke centre koji nude jeftinu hranu i piće sumnjive zdravstvene ispravnosti koju se tek simbolički kontrolira.

Proizvoditi za turiste s dubljim džepom

"Naš čovjek s primitivnom i zaostalom proizvodnjom i tehnologijom ne može konkurirati, a nema ni dovoljnu površinu. Zato se cijela Hrvatska treba okrenuti eko proizvodnji i proizvesti najbolje što može, to ponuditi tržištu, pogotovo turistima, a ne da ih se snabdijevaju centri s mesom na akcijama. Tada će biti i više turista s dubljim džepom koji će više platiti taj proizvod nego ovi danas", smatra Enjingi koji se osvrnuo i na same potrošače:

"Nažalost, ljudi će dati ogromne novce za automobil, stan, namještaj, a na sebi štedjeti. Ali ako hoćemo biti živi, zdravi i dulje živjeti, prvo svako jutro moramo misliti što ćemo pojesti i popiti", zaključio je ovu, više nego radionicu, legendarni Ivan Enjingi.

Foto: Maja Celing Celić


Fotoprilog


Tagovi

Ivan Enjingi Enjingi Željko Garmaz Kristina Pinkert Venje bijelo 2008 WineOS


Autorica

Maja Celing Celić

Maja Celing Celić

Maja je hobi vrtlarica s dugogodišnjim iskustvom u novinarstvu. Urednica je portala Agroklub.

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi