Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Zaštita vinograda
  • 04.02.2013.

Iskrčiti vinograde zaražene infektivnom žuticom!

Zaštita vinove loze

Foto: RGBStock.com
  • 1.174
  • 52
  • 0

U Narodnim novinama broj 7 od 17. siječnja 2013. godine Ministarstvo poljoprivrede objavilo je novu “Naredbu o poduzimanju mjera za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze, koju prouzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO”.

Ovom se naredbom propisuju mjere za sprječavanje širenja i suzbijanja zlatne žutice vinove loze koju uzrokuje štetni organizam Grapevine flavescence doreé MLO, a glavna biljka domaćin štetnog organizma je vinova loza (Vitis vinifera). Ostale biljke domaćini štetnog organizma jesu obična pavitina (Clematis alba), crna joha (Alnus glutinosa) i druge Vitis vrste (npr. direktno rodni američki hibridi), dok je prenositelj (vektor) američki cvrčak (Scaphoideus titanus). Posjednici vinove loze obvezni su, za vrijeme vegetacije, provoditi redovite vizualne preglede bilja te, ako uoče simptome zaraze štetnim organizmom, o tome odmah izvijestiti nadležnog fitosanitarnog inspektora.

Kada se provođenjem posebnog nadzora, redovitih zdravstvenih pregleda ili po dojavi posjednika utvrdi prisutnost štetnog organizma na vinovoj lozi, ministar poljoprivrede određuje granice demarkiranog područja koje obuhvaća: a) žarište zaraze u polumjeru najmanje 1 km oko mjesta gdje je utvrđena prisutnost štetnog organizma i b) sigurnosno područje oko žarišta zaraze u polumjeru najmanje 5 km!

Kada se utvrdi prisutnost štetnog organizma, nadležni fitosanitarni inspektor naredit će posjedniku provedbu više mjera, među kojima ističemo: uklanjanje i uništavanje svih trsova s korijenom, u slučaju kad u vinogradu i rasadniku vinove loze ima više od 20% trsova s tipičnim simptomima zaraze štetnim organizmom (članak 7., stavak 4.)!

Radi sprječavanja širenja štetnog organizma u žarištu zaraze i sigurnosnom području, posjednici su obvezni provoditi sljedeće preventivne mjere: a) pratiti pojavu tipičnih simptoma zaraze na vinovoj lozi i ostalim biljkama domaćinima; b) redovito pratiti prisutnost američkog cvrčka postavljanjem žutih ljepljivih ploča; c) suzbijati američkog cvrčka u vinogradima i rasadnicima!

Stoga ovom prilikom ponovo upozoravamo na značaj i simptome zlatne žutice vinove loze. Od sporadično inficiranih trsova s kraja 1990-ih godina, već nakon 2003. nalazili smo vinograde s pravom epidemijom, ponegdje s više od 50% inficiranih biljaka. Premda se o fitoplazmozama ili “infektivnim žuticama” u vinogradima posljednjih godina često govori i piše, mnoge spoznaje iz epidemiologije ove kompleksne bolesti znanosti i struci još su nepoznate. Obično je epidemija zabilježena nakon vrućih i sušnih godina, jer je vjerojatno pojava bolesti povezana s populacijom prirodnih vektora ili širitelja bolesti (to su neke vrste kukaca iz skupine cikada ili cvrčaka)! Na taj smo način po prvi put neželjene promjene u vinogradima nalik fitoplazmama uočili početkom novog milenija, odnosno samo sezonu nakon vrlo vrućeg i suhog ljeta 2000., a već početkom rujna 2002. bili smo, prema znakovima bolesti, na lokalitetu Sveti Urban (pinot - vidi fotografiju) sigurni da se srećemo s novom kategorijom uzročnika bolesti. Istovremeno su u Hrvatskoj upravo 2002. godine Ministarstvo poljoprivrede, Zavod za zaštitu bilja i njihovi suradnici započeli sustavna istraživanja na identifikaciji, proširenju i štetnosti fitoplazmi vinove loze!

Prava je pošast zabilježena nakon 2003. godine, odnosno u vinogradarskoj 2004. sezoni, a sličnu pojavu ponovo bilježimo od proteklog ljeta 2012., odnosno nakon vrlo vruće i suhe 2011. proizvodne godine! Prema ovako opisanom trendu, naredne 2013. godine ponovo možemo očekivati pojačanu pojavu fitoplazmoza u vinogradima u kojima se tijekom ljeta ne poduzimaju kvalitetne mjere zaštite od cikada ili cvrčaka - vrlo “učinkovitih” prenositelja ove bolesti!

Fitoplazme su specifični mikroorganizmi (slični bakterijama), danas poznati kao uzročnici više stotina različitih biljnih bolesti, uključujući i bolesti vinove loze koje često zajedničkim imenom zovemo “žutice”. Prvi put su opisane 1957. godine, a stvarni uzročnik otkriven je deset godina kasnije. Proširene su u svim područjima Europe, Male Azije, Australije i Sjeverne Amerike. U inficiranim mladicama i lišću uzrokuju začepljenje žilnog sustava (floem) uzrokujući različite stupnjeve šteta, sve do drastične mjere potpunog propadanja trsova. U europskim vinorodnim zemljama najčešće se susreću vrste Flavescence dorée (FD) i Bois Noir (BN), u osnovi dvije različite fitoplazme, ali uzrokuju gotovo identične simptome. Po raširenosti i štetama koje pričinjavaju, podjednako su opasne. Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da je FD pretežno raširena u zapadnoeuropskim zemljama i Srbiji, a BN na području zemalja srednje i istočne Europe. U Hrvatskoj je na vinovoj lozi sve do 2007. godine bila dokazana samo zaraza vrstama BN (ili stolbur) i žutica astre. Ali, najopasnija fitoplazmatska bolest Flavescence doree (FD) nađena je i molekularnim metodama potvrđena prvo na uzorcima divlje pavitine (Clematis vitalba) koja je rasla u blizini vinograda u Istri (2007.) i Međimurju (2008.). Već 2009. ova je bolest potvrđena na uzorcima vinske sorte pinot crni u vinogradarskoj podregiji Plešivica (Vivodina), sljedeće godine u Prigorju (žarište Križevci) na sortama rajnski rizling i ružica crvena te u podregiji Moslavina (Voloder) na autohtonoj vinskoj sorti škrlet (Budinščak i sur., 2012).

Bez obzira na vrstu uzročnika fitoplazme, simptomi “infektivnih žutica” vinove loze su vrlo slični. Negativne promjene javljaju se na svim zelenim organima vinove loze (list, mladica, cvat grozd), ali se razlikuju ovisno o sorti, vremenu infekcije i klimatskim uvjetima. Trsovi ponekad nisu potpuno inficirani, već su simptomi vidljivi samo na pojedinim dijelovima (na pojedinim mladicama). Listovi se uvijaju prema dolje, postaju krhki i lomljivi. Boja lišća kod bijelih sorata mijenja se u žutu, a kod crnih u crvenu nijansu. Cvat se ponekad potpuno osuši tijekom cvatnje, a ako se oplodi, takav grozd postupno vene i ne dozrijeva. Zbog visokog sadržaja ukupnih kiselina i malo šećera, zaraženo je grožđe slabe kvalitete. Rozgva ostaje zelena, izostaje odrvenjavanje, pa zimi takve mladice smrzavaju. Obično se u kasnu jesen nakon otpadanja lišća inficirano trsje u vinogradu lako prepoznaje jer na njemu još ostaju svijetlozeleni ili žuti listovi.

Premda su opisani siptomi bolesti karakteristični, pouzdana detekcije i identifikacija infektivne žutice vinove loze moguća je samo molekularnim metodama (PCR) u ovlaštenom laboratoriju.
Osim vinove loze, domaćini nekih fitoplazma su druge samonikle vrste u vinogradu ili okolici. Često su to višegodišnji korovi u vinogradu (npr. slak, kopriva). Fitoplazme se iz zaraženih biljaka prenose na zdrave posebnim vektorima (cikadama ili cvrčcima) u kojima se i razmnažaju. Vektori prenose fitoplazme i s drugih domaćina na vinovu lozu. Stoga bi opasniji trebali biti polifagni vektori, npr., cikada Hyalestes obsoletus koja prenosi fitoplazme iz skupine stolbur na vinovoj lozi i drugom samoniklom bilju, ali se isti rijetko hrane na vinovoj lozi. Naprotiv, američki cvrčak (Scaphoideus titanus) hrani se isključivo na lozi, pouzdan je širitelj žutice FD na udaljenosti 5-10 km, pa se preporučuje njegovo usmjereno kemijsko suzbijanje. Još 2005. godine objavljeni su podaci o “najsjevernijem” hrvatskom nalazu američkog cvrčka u međimurskom vinogorju (lokalitet Štrigova, sorta chardonnay) (Budinščak i sur., 2005). Osim vektorima, još važniji način širenja fitoplazmi na veće udaljenosti je latentno inficiranim sadnim materijalom. Poznato je da cjepovi u proprištu, zaraženi tijekom ljeta, pokazuju simptome tek u naredne 2-3 godine.

Proizvođači loznih cjepova pritom priznaju reklamacije na zaraženi sadni materijal samo ako pokazuje znakove bolesti u godini sadnje! Osim vektora, izvor tzv. “skrivene ili latentne zaraze” za lozne cjepove mogu biti inficirane plemke i podloge. Prema dosadašnjim spoznajama, fitoplazme se ne prenose rezidbom, odnosno alatom, bilo da se radi o rezu u zrelo ili zeleno.

Ne pokazuju sve sorte jednaku podložnost zarazi fitoplazmoza. Danas je svakako najosjetljivija sorta chardonnay, a zatim slijede pinot sivi, pinot crni, cabernet sauvignon, pinot bijeli, tramnac, frankovka i dr. U našoj je zemlji uočena zaraza i nekih autohtonih sorata, npr. debit, plavina, maraština, malvazija, kraljevina, štajerska belina, žlahtina, plavac mali, babić, pošip, grk i dr.
Izravnih mjera suzbijanja fitoplazmi nema, a preporučljivo je krčenja trseva u početku pojave bolesti, naročito ako je u vinogradu mali postotak oboljelih biljaka. Bolji bi učinak mogao dati i pravovremeno rezanje samo zaraženih mladica. Budući je u prirodi poznato “samo-ozdravljenje” zaraženih trseva, moguć je i povratni rez na 10-tak cm iznad tla (iz ostavljenog bi dijela trebao potjerati zdrav izdanak) i/ili povratni rez na samo 2 reznika koji se provodi na oboljelom trsju odmah nakon berbe. Kako je fitoplazma Flavescence doree štetni organizam razvrstan u II.A.II popis karantenskih štetnih organizama za Hrvatsku, obveza je svih vinogradara, uz pomoć stručnih službi, obavezno kemijski suzbijati i cikade, a korištenje zdravog i sigurnog sadnog materijala (uz otpornije sorte) je svakako veliki doprinos suzbijanju ove bolesti.

Autor: mr. Milorad Šubić

Foto: RGBStock.com


Izvori

Međimurje - županijske novine


Tagovi

Zaštita vinograda Vinogradarstvo Kemijsko suzbijanje Zlatna žutica vinove loze

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Svi su uranili ove godine.