Vlasnika ilegalnog svinjca Općinski sud u Pagu kaznio je sa 600 kuna. Za usporedbu, kad sam svojedobno na etiketi za vino otisnuo 0,75 lit., a ne 0,75 l. mene je za taj nenamjeran propust inspekcija kaznila s 10.000 kuna. Znači, kod nas se više isplati onima koji rade na crno, rezignirano zaključuje Rako.
Spala knjiga na Denisa Raku. Može se i tako reći jer, osim njegovog Gegića, na svim otocima zadarskog arhipelaga nema niti jednog registriranog vina s oznakom Hrvatski otočni proizvod (HOP). Ovaj, zabrinjavajući podatak iznio je Božo Novaković, tajnik Hrvatske udruge vinarskih gradova. "Dok na svim drugim otocima, od Krka, Cresa, Brača, Hvara, Korčule imamo razvijeno vinogradarstvo i vinarstvo, na zadarskim otocima to nije slučaj", rekao je Novaković.
Ni njemu, kaže, nije jasno zašto su vinogradi na većini otoka Zadarske županije potpuno napušteni i to galopirajućom brzinom. Još do 1990. godine na zadarskim otocima pod vinogradima bilo je 229 hektara dok prema podacima Agencije za plaćanje u poljoprivredi danas ima manje od 40 hektara pod vinogradima. Gdje je nekada bila loza, tu i tamo su posađene masline, ali većina vinograda je zarasla u šikaru i makiju. Na Ugljanu, Dugom Otoku pa i Pašmanu, vinove loze, osim na rijetkim lokacijama praktički više i nema, a kako sada stvari stoje nema nikakavih naznaka da će se stanje popraviti.
Ni područje najvinarskijeg otoka Paga nije ostalo pošteđeno. Od devedesetih cijelo područje grada Paga, uključujući i Povljanu, u velikom je padu. U cijelom Paškom polju ostala su dva manja vinograda, Svi ostali su iskrčeni i pretvoreni u pašnjake za ovce.
“Dok su drugi vadili ja sam sadio”, kaže Denis Rako, koji je uz pomoć oca Ljube na pet lokacija podigao 2.000 loza od čega su dvije trećine autohtoni Gegić, ima nešto Petovke, Silbljana, Topola i Cipra. Dakle sve autohtone sorte, uz 500 loza merlota. "Kad se jednom stare sorte izgube nema povratka. Eno, primjer Vlašića koji su nekad bili poznati po Topolu, a danas nema niti jedna loza", kaže Rako. On je diplomirani agronom, a akademsku titulu na zagrebačkom Agronomskom fakultetu stekao je1991. godine. Kao zaljubljenik u tradiciju i vinogradarstvo diplomirao je, pogađate, upravo na autohtonom Gegiću.
"Prve količine vina proiveo sam 1995. i tek tri godine poslije nakon brojnih kontrola od Zavoda za vinarstvo dobio etiketu kvalitetno vino. To je ujedno bilo prvo i kvalitetno vino privatnog proizvođača u Zadarskoj županiji”, kaže Rako.
Kako bi sebi i drugima dokazao da se od vina može dobro živjeti on je registrirao obrt “Vina otoka Paga” i neposredno uz prometnicu pet kilometara od Paga prema Zadru, izgradio vinariju sa destilerijom i lijepo uređenom kušaonicom vina i sira (Gligora i MIH). Tu je i dućan u kojemu uz vina prodaje vlastitu travaricu, vinsku sol sa začinskim biljem otoka Paga i med od kadulje, a sve to se prostire na površini od 260 metara četvornih. Tu je i veliko parkiralište gdje se, pogotovo u sezoni, zaustave autobusi sa stranim gostima.
"Nakon što kušaju, 90 posto ih kupi neko od mojih vina”, kaže Rako koji kupcima nudi nekoliko vrsta stolnih vina kao Žuticu, Burin i Rozetu, šestkvalitetnih vina Gegić, Vranac, Chardonney i Suton (Sauvignnon), mješavinu Tramontana i Cabernet Souvignonon te dva vrhunska vina Forticu I Merlot. Osim u vlastitoj trgovini Rako svoje proizvode plasira u trgovački centar Novalis i restorane po otoku Pagu, kao i u trgovinama Gligora i Lorenco.
“Godišnje prodam 70.000 litara vina”, otkriva Rako. Potrošači za njegova vina kažu da imaju pogođen omjer cijene i kvalitete. Boca njegovog Gegića može se kupiti za 45 kuna, što je jetinije od većine kvalitetnih vina iz Ravnih kotara. Kako nema dovoljne količine grožđa iz vlastitih vinograda Rako ga otkupljuje i od kooperanata iz okolice Zadra, točnije iz Baštice od Kevrića i Sikirića, u Ceranjima od Ćupića… "Da ima na Pagu ja bih mogao otkupiti 30 do 40 tona grožđa od autohtonih sorti. Znači proizvođači bi imali zajamčen otkup, ali ih nema”, sa žaljenjem konstatira Rako. A nema ih, kaže, i zato što Grad Pag ne motivira mlade ljude da sade vinograde sa autohtonim sortama.
Ni Turistička zajednica ne raklamira Gegić, nema gastro puteva vina, sira i ulja. Možda je i zbog toga mladim ljudima ovladala apatija. Misle, bolje imati dva, tri apartmana i od toga živjeti nego se mučiti i raditi. A, za postići nešto moraš imati cilj, program i biti borac. Uhvatiti se u koštac s brdom nepovoljnih okolnosti, počevši od neučinkovitost lokalnih vlasti i administracije čije je posljedice, tvrdi Rako, u više navrata iskusio na vlastitoj koži.
Vlasnika ilegalnog svinjca Općinski sud u Pagu kaznio je sa 600 kuna. Za usporedbu, kad sam svojedobno na etiketi za vino otisnuo 0,75 lit., a ne 0,75 l. mene je za taj nenamjeran propust inspekcija kaznila s 10.000 kuna. Znači, kod nas se više isplati onima koji rade na crno, rezignirano zaključuje Rako.
Primjerice, prije pune 4 godine podnio je, kaže, zahtjev za proširenje vinarije, prikupljao papirologiju za građevinsku dozvolu i tako, čekajući na dozvole, propustio šanse da aplicira za sredstva iz Vinske omotnice. Sada iščekuje nove natječaje kako bi proširio i prilagodio vinariju za turističke obilaske, uredio salu za mikrovinifikaciju autohtonih sorti i nabavio bariq bačve za odležavanje vina. Uz sve probleme pojavio se i novi, gotovo nevjerojatan.
"U neposrednoj blizini, niti 150 metara južno od moje vinarije, netko je otvorio ilegalni svinjac u kojemu boravi 60 svinja. Nema struje, nema vode, svinjac ne čisti, nije se očistio tri godine pa se uokolo širi nesnosan smrad, pogotovo kad je južina”, kaže Rako, koji je sa svime upoznao inspekcijske službe, ali - ništa. Vlasnik ilegalnog svinjca je paleći otpad izazvao čak i požar u kojemu su izgorjeli stupovi za struju zbog čega Rako na svom imanju sedam dana nije imao struje.
"Inspektori došli, napravili zapisnik i otišli. Nikome se ne da riješiti taj problem i ukloniti ilegalni objekt. Vlasnika ilegalnog svinjca Općinski sud u Pagu kaznio je sa 600 kuna. Za usporedbu, kad sam svojedobno na etiketi za vino otisnuo 0,75 lit. , a ne 0,75 l. mene je za taj nenamjeran propust inspekcija kaznila s 10.000 kuna. Znači, kod nas se više isplati onima koji rade na crno”, rezignirano zaključuje Rako.
Pomišlja čak da odustane od svega, iako je na 12.000 metara četvornih koje je kupio, uz ogledne vinograde sa autohtonim sortama imao namjeru podići i nasade smokava, bajama i maslina. Četiri simbola Dalmacije. Zbog ilegalnog svinjca i nelegalnih odlagališta smeća problem, dodaje Rako, ima i Zdenko Oštrić, vlasnik Solane Nin koji je odlučio investirati u suhi vez, objekat za čuvanje brodova preko zime… Počeo zidati, ali je odustao zbog ilegalnih odlagališta otpada, svinja i kokošinjaca.
“Ispada da je kod nas isplativije raditi na crno. Takvi ne plaćaju porez nitko ih ne kontrolira jer nisu registrirani pa za birokraciju i ne postoje. Za eventualne prekršaje kažnjavaju se uglavnom oni koji zakonito posluju”, zaključuje Denis Rako, koji ipak ustraje jer je veliki zaljubljenik u pašku tradiciju i vinogradatsvo. Uostalom, zato jeste vlasnik Gegića, jedinog vina na području Zadarske županije koje nosi oznaku Hrvatski otočni proizvod.
Fotoprilog
Tagovi
Autor