• Runovići
  • 24.12.2012.

Autohtona kujunđuša u podrumu Jerković

Ivan Jerković iz Runovića jedan je od 15-ak vinogradara, vinara-podrumara u Imotskom kraju, poznat po iznimno kvalitetnom bijelom i crnim vinima. Osim svojih 20-ak tisuće čokota vinove loze, tu je još i više tisuća trsova kooperanata u mjestu i okolici

  • 4.629
  • 368
  • 0

Jedan od petnaestak vinogradara-podrumara u Imotskome kraju je i Ivan Jerković, vlasnik mala privatne vinarije u Runovićima, poznat po iznimno kvalitetnom bijelom i crnim vinima. Osim svojih dvadesetak tisuća čokota loze, tu su još i trsovi od desetak kooperanata u mjestu i okolici. U svojoj vinariji godišnje proizvodi nešto više od vagon kvalitetna vina traženog na tržištu, dakako i za potrebe svoje obitelji, prijatelje i poznanike. Njegov je podrum star više od osam desetljeća pretijesan za te količine, a nema uvjeta kako bi se proširio na istoj lokaciji. Vlasnik ističe kako su runovićki krajobrazi pogodni za vinogorja još iz doba starih Rimljana kamo je s Jadrana (iz stare Salone) prema Bosni vodila i tada vrlo komunikativna rimska cesta koja je povezivala brojne prometnice središtu provincije Dalmacija, pa i znatno šire Inače, bogata je povijest Runovića, naselja Novae iz rimskog doba, čime se itekako diče žitelji toga kraja.

Ivan Jerković ugledni vinogradar i vinar-podrumar

Jerković tvrdi kako će njegova vinarija u sklopu poljoprivrednog obiteljskog gospodarstva (OPG-a) uskoro uvrstiti u društvo najvećih vinara Dalmacije. Kaže kako će se to dogoditi kada sagradi novi suvremeni vinski podrum u svom zaseoku nadomak obiteljske kuće, znatno većih kapaciteta u odnosu na sadašnji. Ističe kako je taj je projekt pripremio, baš kao i 20 hektara zemljišta na obroncima brda Mračaj ponad Imotskog polja i Runovića gdje će je nedavno zasadio nekoliko tisuća mladih čokota vinove loze. Najavljuje kako će se njegova proizvodnja bijelog i crnih vina zaustaviti na oko 150.000 butelja godišnje, u čemu vidi budućnost odnosno perspektivu svoje obitelji. Dodaje kako će zaposliti jedanaest radnika u svom poljoprivrednom obiteljskom gospodarstvu.

«Od djetinjstva sam vezan za poljodjelstvo, najprije uz proizvodnju duhana, zatim vinovu lozu i podrumarstvo, baš kao mnogi Runovićani i vinogradari u Imotskog kraju. U toj ću poljoprivrednoj kulturi ostati do kraja života, tim više što je i moje školovanje vezano za agronomiju odnosno vinogradarstvo, osim tradicije i ljubavi prema vinovoj lozi. Njegujem isključivo tri autohtone vinske sorte: kujunđušu (bijelo vino) te crna vina okaticu i Mračaj. Sadašnji mi je vinski podrum pretijesan u kamenoj kući, sagrađenoj 1936. gdje se nekada sušio duhan», naglašava Ivan Jerković, podsjećajući:

«Iz djetinjstva se sjećam kako se u podrumu mastilo u nekoliko velikih drvenih badnjeva kapaciteta oko 6000 litara, što je za ono vrijeme bilo itekako veliko, no u ovom se kraju grožđe u drvenoj kaci ponekad gnječilo i golim nogama, te drvenom gnječkom. U mojoj obitelji su oduvijek svi bili vinoljupci, poznati proizvođači grožđa kujunđuđe i crne okatice. Riječ je o autohtonim vinskim sortama u imotskom podneblju koje je smatram i najvećima, gotovo najizdašnijima u vinogorjima Hrvatske».

Jerkovićeva vinova loza stara više od 100 godina

Runovićkog vinogradara i vinskog podrumara Jerkovića smo zatekli u dvorištu njegove obiteljske kuće kako pretače vino u svom podrumu. Uređuje i zemljište gdje će mu niknuti budući novi vinski podrum znatnog većeg kapaciteta nego sadašnji, nadomak starih kamenih kuća i rodnog ognjišta. Jerković nije odustao od svojih zanimljivih, ali ujedno i zahtjevnih projekata koje će, kaže, pokušati ostvariti kad se za to stvore određeni uvjeti. Dakako razmišlja i o nastavku istraživanja i proširenja tržišta za svoj traženi proizvod. I nedavno nam je govorio kako valja bdjeti nad novim, mladim vinom u podrumu i dati mu sve što je potrebno - sve prema zahtjevima struke odnosno podrumarstva. Pokazuje nam i vinovu lozu, kaže, staru više od 100 godina u sastavu odrine ispred stare kamene obiteljske etno-kuće u kojoj su se rodili njegovi preci - otac, djed...

Sve govori kako taj ambijent ima i sve uvjete za formiranje etno-naselja, prvog takvog na području Općine Runovići. Runovićani ističu kako bi to bilo itekako zanimljivo etno-selo, s obzirom na njegove sadržaje, ne samo u dalmatinskom zaleđu. Rekoše kako gotovo svako kućanstvo čuva po koji etno-predmet iz starih vremena, kojima su se koristili njihovi preci, čak i otkad su naselili te predjele, dodajući kako je njihovo područje itekako bogato i sadržajima iz doba Rimljana. Tvrde kako bi njihovo buduće etno-naselje, ako se formira, imalo i sve značajke etno-muzeja na otvorenome te bi značajno upotpunilo ponudu seoskog turizma ne samo Općine i Grada Imotskog, nego i Splitsko-dalmatinske županije i Hrvatske. Ističu kako su ih suvremene prometnice, posebice autocesta koja je prošla južnim rubom njihove općine u Zabiokovlju te novoizgrađeni tunel sv. Ilije, znatno približile tržištu, priobalju i morskim šljunčanim plažama, te hotelskim kućama na Makarskoj rivijeri, Omišu i okolici očekujući i modernizaciju ceste Imotski-Zagvozd (sjeverni portal tunela) u Rastovcu.

«Podrumarstvo je moja velika ljubav, o kojemu sam oduvijek sanjao posebice još dok sam studirao, no i svih godina poslije. Strpljivo očekujem novi obiteljski vinski podrum koji ću što prije sagraditi kapaciteta do 20-ak tisuća butelja bijelog i crnih vina. Dozvole za gradnju objekta sam dobio i sva je dokumentacija sređena. Projekt je težak oko milijun eura i novac je osiguran, a sam ulažem oko 20 posto sredstava u njegovu izgradnju. Dogovorena je i potpora resornog ministarstva i Splitsko-dalmatinske županije, ali projektom nisam vezan ni za kakve bankarske kredite. Kako je prilično stisnulo, gradnju objekta sam zamislio u fazama. Ni pod koju cijenu neću odustati od realizacije tog projekta unatoč gospodarskoj krizi, jer je on budućnost ne samo moje obitelji, nego i mnogih kooperanata. Pripremam zemljište površine od 20 hektara gdje ću oplemeniti nove vinograde, zasaditi sve autohtone vrste vinove loze s područja Imotskog kraja», najavljuje svoje zanimljive i zahtjevne projekte Ivan Jerković, za koje gotovo živi njegova obitelj.

Podrumarstvo velika ljubav a nagrade veliki poticaji

Ponosi se priznanjima koja je tijekom proteklih godina dobio na sajmovima vina diljem Hrvatske, te u inozemstvu. Voli reći kako ga i to pokreće naprijed, baš kao i moderna autocesta nadomak njegovih Jerkovića u Zabiokovlju, te nove brze prometnice i gradnja tunela Sveti Ilija kroz Biokovo očekujući kako će i njegovo rodno mjesto Runovići, dakako i Imotski kraj više otvoriti prema Makarskoj rivijeri te širem domaćem i europskom tržištu. Priznaje kako će moderne prometnice i njegovu poljoprivrednom obiteljskom gospodarstvu, kao i svim Runovićanima, približiti vrijednosti ne samo primorskih gradova, hotela i restorana, turističke destinacije kamo će plasirati svoja vina, rakije i ine proizvode te da će mu znatno biti lakše. Ipak naglašava i poručuje kako ne bi smjelo biti mjesta recesiji kod proizvođača grožđa i vina ne samo u Imotskome kraju. Iako je i njegov vinograd pogodila dugotrajna ekstremna suša tijekom ljeta ove godine, koja mu je smanjila urod grožđa oko trideset postao kao i njegovim kooperantima, taj imotski vinar i ne pomišlja odustati od svojih projekata vezanih za obiteljsko podrumarstvo. Kaže kako su takva ljeta rijetka vjerujući kako se za dugo neće ponoviti na imotskom području.

«Dosad sam izlagao na različitim sajmovima hrane i dobio 30-ak priznanja za kvalitetu vina. To se sve dogodilo tijekom zadnjih godina, a 204. sam dobio zlatnu medalju u Dubrovniku za kujunđušu. Od tada do danas imam desetak zlatnih i dvadesetak medalja. Čak su mi i Francuzi za kujunđušu i crno vino dodijelili dvije srebrne medalje. To su nagrade Međunarodnog instituta za vino i vinovu lozu sa sjedištem u Parizu. No dvije srebrne medalje dobio sam i na Međunarodnom sajmu Vinovita u Zagrebu za bijelo vino kujunđušu i crno vino Mračaj. Iskreno govoreći, ta su mi priznanja najdraža. Čuvam ih u vitrini i pogledam ih kad god mogu. Daju mi još više snage i motiva za nove radne akcije, polete kakvi su svima potrebni. Jer, snage i pameti nikad dosta», iskreno je Jerković, uzoran poljoprivrednik odnosno vinogradar i proizvođač domaćih vina.

Plodovima vinogorja osnažiti i seoski turizam

Tvrdi kako će plodovima svoga vinogorja osnažiti brend ne samo imotsko podrumarstvo nego i seoski turizam turizma te da će se i na idućim gospodarskim manifestacijama natjecati svojim proizvodima poput Nacionalnog sajma pršuta u alkarskom Sinju. Diči se vrijednostima svoga kraja, posebice bogatom tradicijom te prirodnim i povijesno-kulturnim znamenitostima. U memoriji nosi duhaništa rodnog podneblja još kao dječak, baš kao i nadaleko poznatu stanicu i skladište duhana u Gradu Imotskome, kamene objekte sagrađene u doba Austrije, kamo su i proizvođači duhana iz Runovića te njihovi susjedi donosili svoje proizvode. Dakako Jerković se ponosi i vinogorjima i domaćim vinima po kojima je itekako prepoznatljiv taj kraj u Zabiokovlju, još iz doba starih Rimljana.

Autor: Nedjeljko Musulin


Tagovi

Vinogradar Podrumar Jerković Runovići