Zadnje aktivnosti

Zadnje aktivnosti korisnika mogu vidjeti samo registrirani korisnici.

Online korisnici

Online korisnike Agrokluba mogu vidjeti samo registirani korisnici.
Za potpune funkcionalnosti ovih servisa, prijavi se.

Promo

  • Krajobraz Sutina
  • 31.03.2022. 11:30
  • Splitsko-dalmatinska, Neorić, Muć

Vlasnici šuma u sporu s Javnom ustanovom: Ne smiju do vlastitih drva

Spor je eskalirao kada su pojedinci počeli sječu vlastitih drva za ogrjev unutar zaštićenog pojasa. Stigle su im prijave. "Tek šta sam uša u šumu, eto ti policije i rendžera. I šta sada, kome se žaliti?", ogorčen je jedan od vlasnika Ante Stričević (72).

Foto: Mladen Nejašmić
  • 7.738
  • 600
  • 0

Značajni kraobraz "Sutina" nedaleko Neorića u općini Muć postao je prijeporom između Javne ustanove "More i krš" i vlasnika šumskih zemljišta unutar tog zaštićenog područja. Cijeli je slučaj izmaknuo kontroli prije par mjeseci kada su pojedinci počeli sječu vlastitih drva za ogrjev unutar zaštićenog pojasa, pa su im počele stizati tužbe zbog navedenih zahvata.

Naime, prije 21 godinu Javna ustanova formirala je područje od interesa za RH, oko čijih 463 hektara neobičnog rasporeda biljnog pokrova, kao tipičnog primjera botaničke inverzije, skrbi ta županijska institucija. U prvom redu radi se o gustoj bukovoj šumi koja raste na petstotinjak metara nadmorske visine, što je poseban fenomen, a njeni balvani glavno su drvo spoticanja između Javne ustanove i stanovnika toga kraja koji umjesto u svojoj šumi, drva za ogrjev traže u okolnim mjestima i te aktivnosti skupo plaćaju.

Nemogućnost sječe i upravljanja vlastitim šumama, naišlo je na ogorčenje mještana koji su spremni, ako bude trebalo, pravdu potražiti i na međunarodnim sudovima. Ističu manjkavosti zakona i njihovu nelogičnost jer se, kažu, onaj o šumama bez osnove miješa sa zakonom o zaštiti prirode kojeg provodi županijska ustanova. Jedni izdaju dozvole dok drugi nadgledaju. A u osnovi i jedni i drugi, tvrde vlasnici šuma, ne gospodare onako kako bi trebalo.

"Imam sina invalida, a i sam sam teško bolestan. Borim se s karcinomom već pet godina i nije li žalosno da pored svojih 17 hektara pašnjaka i šume, drva moram kupovati ljudi iz susjednih sela?", stava je sedamdesetdvogodišnji Ante Stričević, pokazujući nam svoje drvno bogatstvo u kojeg ako se čovjek drži slova zakone, ne smije ni zaći, a kamoli ga sjeći.

Vlasnicima stižu kaznene prijave

"Imate po šumi brojnih osušenih stabala, pa bar da nam to daju… Ma kakvi! Oni tobože služe za prehranu ptica u čijim osušenim dupljama traže 'nezaštićene" crviće. Umjesto toga šalju vam kaznene prijave", nastavlja otkrivajući da je prije nekog vremena i njega jedna takva dočekala.

"Tek šta sam uša u šumu, eto ti policije i rendžera. I šta sada, kome se žaliti? Nego ostavi sve pa nek' vrag nosi", ogorčen je navodeći da je ono što se ovdje provodi, tiranija - neki novi vid nacionalizacije na starim temeljima.

"Ma dobro, zaštićena je bukva, nekakvi daždevnjak i šta li sve ne, ali neka mi barem dopuste da pilam hrastove. Ma jok. Tobože na njima se gnijezde nekakve ptice i ateriraju neki važni leptiri. U redu, ako moraju oni živit, bome moram i ja", priča nam Stričević navodeći i da ih barem hoće obeštetiti, pa dobaciti koji metar drva. Ne mora to biti ni bukovina ni hrastovina, može i lička cerovina.

"Bilo šta, nismo mi izbirljivi. Ali ovako ne ide. Nama ne daju, oni tobože ni smiju, a šuma propada. Kako dalje?", pita se Stričević.

Obraćali su se nizu institucija, ali rješenja još nema 

Njegovo mišljenje dijeli i Tomislav Mijić. I njegovih četiri hektara šume sustavno propadaju. Obraćao se on u nekoliko navrata svim relevantnim institucijama tražeći odgovore u prvom redu na pitanje oko upravljanja privatnim vlasništvom u zaštićenom krajobrazu. Gotovo cijelo stoljeće njegova obitelj raspolaže s nekoliko parcela na istoimenom području. Raspolagalo se, kaže, racionalno što pokazuje i sadašnje stanje jer da nije, zasigurno to područje nikada ni ne bi bilo pod monitoringom Jave ustanove.

Sječa se, kaže Mijić, uvijek vršila isključivo radi osobnih egzistencijalnih potreba što je bio slučaj "sve dok oni nisu zasjeli na naše nekretnine". Sada, dodaje, proizlazi da parcele u katastru nazivane šumom više nisu pod njegovom ingerencijom jer s njima ne može upravljati, a one su jedine u pravilu pokrivene kvalitetnom ogrjevnom građom.

"Osim toga šuma vapi za uređenjem kako bi mladice bukve mogle neometao rasti. Sada je to jedna velika džungla, a srušenih suhih stabala ne zna im se ni broja. Obraćao sam se na više adresa od Ministarstva poljoprivrede do raznih županijskih ureda, ali svi odgovornost prebacuju na "Krš i more", opisuje. 

"Jedni ti daju, drugi te kažnjavaju"

Kaže i da su mu tom prilikom objašnjene istovjetne situacije koje se rješavaju u drugim zaštćenim područjima gdje se osobama dozvoljava ograničena sječa ili dobivaju obeštećenje u drvnoj masi.

"Ukoliko se udobrovolje i daju vam da nešto posjećete onda traže stopostotno vlasništvom nad parcelom, što malo tko od nas ima", navodi dodajući da postoji još jedan apsurd, a to je da dozvoljavaju pilati bukvu na nekretnini u katastru označenoj kao pašnjak dok to isto stablo na šumskom zemljištu ne smijete ni pogledati. "A jedno i drugo se nalaze u zaštićenom području", čudi se Mijić regulama koje malo tko da razumije, a boji se, kaže, da ni oni koji upravljaju šumama baš i nisu sigurni u aktualnu zakonsku regulativu..

Njegova osobna godišnja potreba za ogrjevom je nekih desetak kubnih metara. Međutim, umjesto metrica pred kućom i cjepanica u pećima, nad njihovim glavama zuje dronovi, a sa stabala "k'o kobac", cijelo to područje nadziru kamere.

"Ne može ni mušica proći", veli i Ivica Bazina koji se u nekoliko navrata obraćao mjerodavnim tijelima da mu se dozvoli barem sanitarna sječa oboljelih ili osušenih stabala, ali bez uspjeha.

Zakon o šumama nalaže da se parcela na kojoj se namjerava sječa u katastru treba voditi kao šumsko zemljište. Tek tada vlasnik može podnijeti zahtjev za doznaku stabala koje namjerava oboriti, a ukoliko ima više suvlasnika potrebno je ishoditi i njihove suglasnosti. Potom se protokolirani zahtjev prosljeđuje licenciranim izvođačima da izvrše doznaku stabala koji se mogu koristiti. Tako stoji u Zakonu o šumama, dok u onom o zaštiti prirode javne ustanove "More i krš" stoji da njihova ustanova ne izdaje dopuštenja za zahvate u zaštićenim područjima pa tako niti dopuštenja za korištenje drvne mase već isključivo samo kontrolira poštivanje uvjeta zaštite prirode. Također, ta ista ustanova nikada nije branila raspolaganjem privatnim vlasništvom tako da ne može biti ni govora o obeštećivanju, a kazne koje su sudbena tijela odredila prekršiteljima samo govore o pravilnom postupanju čuvarske službe.

"Da ti pamet stane. Ne zna desnica što radi ljevica. Jedni ti daju, drugi te kažnjavaju. Tako su oni meni prije mjesec dana odgovorili na moja pitanja vezano za sječu", dodaje Bazina.

Bukova šuma u Sutinu izuzetna je rijetkost 

U prvom redu je problem što nitko od njih nema stopostotno vlasništvo. Međutim, kaže, on ima objekt koji se nalazi na međi između sinjske i mućke općine i dijelom je zaštićenog krajobraza. Iako ga je gradio njegov djed i otac, na njemu ne može vršiti nikakve zahvate.

"Pogledajte samo gdje su stavili kameru, točno do sada oronule kuće. Šta vam to govori? Prste dalje. To što ja s mirovinom od tri i pol tisuće kuna moram svake godine za mene i djecu izdvojiti pet puta više novaca za ogrjev dok moja drva propadaju zbog nekakvih guštera i ptica, nitko vas ne pita. Tobože oni skrbe o mojoj imovini, ma da vam pamet stane", čudi se Ivica Bazina šumskim nelogičnostima koje ne samo njemu, nego i ostalim brojnim Sutinjanima, zadaju velike glavobolje. Problema je tim više ukoliko se katastarska čestica ne vodi kao šuma, vlasnici, a ne Javna ustanova, su dužni održavati kulturu koja piše u katastru, te istu privesti navedenoj svrsi.

"Stoga i kosim ovu svoju njivu", dodaje Ante Mijić koji osim šumskih površina gospodari i pašnjacima. Samo za njih vrijede neka druga pravila.

Ne mogu izvući ni osušena, srušena stabla 

Više to, kaže, radi za svoj gušt. Uredio je i staru kuću u autohtonom stilu koja se također nalazi u zaštićenom prostoru. Ovdje se, u ovim današnjim šumama, priča nam, živjelo do prije pedesetak godina. Cijelo ovo područje bilo je puno ovaca i malo koja površina da se nije obrađivala. Istina, navodi, bukova šuma u Sutini izuzetna je rijetkost. Možda je i jedina takva u Hrvatskoj na toj nadmorskoj visini.

"Točno je i to na lokalitetu Potoka imamo i značajan broj pjegavih daždevnjaka, ali što je s ljudima? Pa valjda smo vrijedniji od stabala i guštera", zabrinuto će Ante Mijić.

Dozvolit će izvlačenje suhih srušenih stabala 

Ravnatelj Javne ustanove "More i krš" Domagoj Lažeta, na upravljanje i zaštitu značajnim krajobrazom ne gleda baš na toliko rigorozan način koliko mu Sutinjani spočitavaju. Spremni su, kaže, dozvoliti izvlačenje suhih srušenih stabala iz zaštićenog područja.

"Voljni smo unatoč činjenici što su suha stabla potrebna za bioraznolikost, da se ista daju vlasnicima parcela. Nećemo se toliko inatiti ni oko dokazivanja vlasništva, ali možda je potrebno potražiti i suglasnost Hrvatskih šuma za zahvat i radnje izvlačenja 'mrtvih' stabala kod njihovog područnog ureda", odgovora nam navodeći da je istina da se pomalo kosi zakon o šumama i onaj o zaštiti prirode što kod vlasnika parcela izaziva negodovanje. Sukladno zakonu Javne ustanove, oni ne izdaju dopuštenja za zahvate u zaštićenom području, pa tako ni za one o sječi drvne mase.

"To rade neki drugi. Mi samo vršimo nadzor. Također je bitno istaknuti da dozvoljavamo odvoz srušenih, ali nikako ne dozvoljavamo sječu zdravih stabala, jer je to u ovom slučaju zakonom kažnjivo", zaključuje ravnatelj.  


Fotoprilog


Tagovi

Sutinski krajobraz Privatni vlasnici Šuma Odgrjev Drva JU More i Krš Ante Stričević Tomislav Mijić Ivica Bazina Ante Mijić Domagoj Lažeta


Autor

Mladen Nejašmić

Više [+]

Novinar mnogih domaćih tiskovina i internetskih portala. Obrađuje razne teme ruralnog dijela života Dalmacije - kako priobalja tako i Zagore.