• Veprina
  • 11.02.2018. 10:30

Veprina je ukusna i zanimljiva cvjećarima, ali zaštićena

Najprisutnije vrste veprine su bodljikava veprina i širokolisna veprina. U Hrvatskoj je zaštićena vrsta te Inspekcija tijekom prosinca zna izvršiti kontrolu tržnica i cvjećarnica zbog sumnje da je trgovci koriste u aranžmanima.

Foto: ChiccoDodiFC/Bigstock
  • 2.183
  • 122
  • 0

Veprina obuhvaća rod vazdazelenih grmića i polugrmova. Postoji pet vrsta iz Sredozemlja i umjerenih šuma. Stabljika je zelena. Na mladici su naizmjenični filokladiji u pazušcu sitnih, ljuskavih listova. Najprisutnije su bodljikava veprina i širokolisna veprina. Latinsko ime roda Ruscus stari je rimski naziv za biljku, a potječe od starogrčke riječi za kljun zbog sličnosti bodljikavog lista s kljunom ptice.

Bodljikava veprina, oštrolisna veprina, kostrika, veprovina, ježevina ili metlika, latinski Ruscus aculeatus, je vazdazeleni grm. Stabljika joj je razgranata i nosi dvije vrste listova, a može narasti od 30 cm pa sve do jednogmetra visine. Lažni listovi su šiljati i bodljikavi, po čemu je i dobila naziv oštrolisna veprina, a s njihove donje strane su maleni pravi listovi. Veprina je dvodomna biljka, a to znači da u prirodi nalazimo posebno biljke sa ženskim i posebno sa muškim cvjetovima. Biljke sa ženskim cvjetovima imaju tučak, a s muškim prašnike. Iz neuglednih cvjetova razvija se plod, otrovna boba crvene boje, kojom se hrane brojne životinje.

Veprina je u Hrvatskoj zaštićena biljka

Plod veprine je jarko crvene boje, smješten je na listu koji je dovoljno čvrst da ga nosi. U svom kućištu, boba se sastoji od dvije pravilno složene plodnice sa sjemenkama. Svaka plodnica ima po dvije sjemenke. Bodljikava veprina inače pripada sloju grmlja, a u Hrvatskoj je zaštićena biljka.

Mladi izdanci biljke jestivi su no zbog zaštićenosti biljke ne smiju se sakupljati. Preferira vapnenasto tlo. Raste na mnogim nalazištima u kontinentalnom i primorskom području: Slavonija, Hrvatsko zagorje, Samoborsko gorje, Medvednica,Gorski kotar, Lika, Velebit, otoci Cres i Lošinj te okolica Nina.

Korijen je najljekovitiji dio veprine koji, zahvaljujući razgranatosti, crpi iz zemlje brojne vrijedne spojeve i minerale. Na glavni odebljali dio korijena nanizani su mnogi sitni i još sitniji korjenčići -rizomi koji se granaju na sve strane do nekih 30 cm dubine. Korijen je ljutog i gorkog okusa, i specifičnog ugodnog mirisa.

Boja mu je bijela, a na mnogim rebrastim pregibima je blijedo-ružičasta i čini njegov izgled vrlo zanimljivim. Na proljeće nas veprina daruje mladim metličastim izdancima, zelene boje čiji je okus nešto više gorak od nama svima poznate i cijenjene šparoge. Ti izdanci veprine su već dugi niz godina nepravedno zapostavljeni kao gurmanska delicija čije su kvalitete ravne šparogi, a po nekim studijama iz morfologije i farmakopeje biljaka, i učinkovitije.

Korijen je najljekovitiji dio veprine koji, zahvaljujući razgranatosti, crpi iz zemlje brojne vrijedne spojeve i minerale.

Izrael veliki izvoznik širokolisne veprine

Širokolisna veprina, latinski Ruscus hypoglossum, je zeljasti polugrm, vrlo cijenjen zbog svojih ukrasnih svojstava. Upotrebljava se najviše kao zelenilo za rez, a odrezani izboji se prodaju svježi ili obojeni u srebrnu ili zlatnu boju. U Izraelu, velikom svjetskom proizvođaču i izvozniku ove vrste, širokolisna veprina je danas glavno zelenilo za rez, dok se na Siciliji upotrebljava ispod agruma za obrubljivanje staza odnosno kao živica. Širokolisna veprina je u prirodi ugrožena vrsta, stavljena na popis vrsta Crvene knjige većine zemalja u kojima je prirodno rasprostranjena. Glavnu prijetnju smanjenju njene brojnosti kod nas predstavljaju cvjećari koji je sakupljaju usprkos zakonskoj zaštiti.

Inspekcija kontrolira cvjećare

Inspekcija nadležnog ministarstva za zaštitu prirode tijekom prosinca zna izvršiti kontrolu tržnica i cvjećarnica u svim većim gradovima zbog sumnje da trgovci prilikom izrade božićnih i novogodišnjih aranžmana koriste zakonom zaštićene dekorativne biljke koje bez dozvole beru po šumama. U pravilu se radi o božikovini koja je strogo zaštićena biljka, ali i mekolisnoj veprini koja je zaštićena zavičajna vrsta. Branje zaštićenih biljaka na terenu pojačano kontroliraju nadzorne službe u parkovima prirode i nacionalnim parkovima te u ostalim područjima koja su zaštićena na županijskoj razini, a koja imaju ustrojenu nadzornu službu, a kazne se kreću i do 30.000 kuna.

Potreba za komercijalnom proizvodnjom

Zavod za ukrasno bilje, krajobraznu arhitekturu i vrtnu umjetnost Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, točnije izv.prof. Ksenija Karlović od 2003. godine do 2006. godine, provodila je projekt "Zaštita širokolisne veprine (Ruscus hypoglossum L.) kroz uvođenje u uzgoj". Kao polazišna točka projekta uzete su prirodne populacije širokolisne veprine u Republici Hrvatskoj. Populacije su korištene za prikupljanje početnog biljnog materijala tj. stvaranje matičnog nasada. Istovremeno je provedena analiza varijabilnosti populacija s obzirom na morfološka svojstva važna sa stanovišta ukrasne vrijednosti vrste. Širokolisna veprina ima veliku potencijalnu vrijednost kao ukrasna biljka, naročito kao zelenilo za rez. Budući da je potražnja za širokolisnom veprinom velika, u cilju zadovoljenja potražnje na tržištu i ujedno zaštite veprine na svim prirodnim staništima, pokazala se potreba za njenom komercijalnom proizvodnjom.

Autor: Irena Devčić, Foto: Goran Vincenc


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Veprina Zaštićena biljka Bodljikava veprina Širokolisna veprina Inspekcija Kontrole Cvjećarnice


Partner

Hrvatske Šume d.o.o.

Ulica Farkaša Vukotinovića 2, 10000 Zagreb, Hrvatska
tel: +385 1 4804 174, e-mail: darko.biscan@hrsume.hr web: http://www.hrsume.hr/

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi