Ubaš - skriveni kutak Istre za svačiji ukus

Poluotok Ubaš nadomak Koromačnog pravi je mali skriveni raj daleko od očiju turista i znatiželjnika te idealno mjesto za uzgajanje muflona i jelena lopatara. U gustoj crnikovoj panjači skriven je i Lovački dom Ubaš koji, osim lovcima, postaje zanimljiv i drugim turistima.

Poluotok Ubaš prije Drugog svjetskog rata pripadao je talijanskoj plemićkoj obitelji Conte koja je na području današnjeg kampa imala svoje gospodarske zgrade u kojima su proizvodili vapno, za što im je trebala crnika koje na poluotoku ima u izobilju.

Po izbijanju rata, na poluotoku je bila smještena partizanska bolnica koju su fašisti nekoliko puta bezuspješno pokušavali pronaći, no gusta visoka vegetacija predstavljala je savršeno sklonište ranjenicima.

Područje idealno za uzgoj divljači

Kada je rat završio, područje je preuzela vojska Jugoslavije koja je Ubaš smatrala strateškom obrambenom točkom zapadnog dijela zemlje. U tom periodu, na Ubašu se nije radilo gotovo ništa te je sve prepušteno prirodi a poluotok je polagano zarastao u makiju. Zanimljivo, iako je područje bilo nacionalizirano, talijanskim grofovima je isplaćena šteta što je uredno evidentirano te obitelj Conte nema pravo povrata imovine.

Tijekom 60-ih godina, razvojem rudarstva u Labinu postojala je luda ideja da se cijeli Ubaš zapali te da se posadi brucijski bor koji je rudarima trebao za potpornje u oknima. Srećom taj scenarij nikada nije ugledao svjetlo dana i danas je na Ubašu panjača crnike s velikim potencijalom prenamjene u visoku crnikovu šumu. Također treba naglasiti kako na Ubašu nikada nije bilo požara što je cijelom ovom području podiglo biološku vrijednost te vrijednost OKFŠ-a.

Proglašenjem Republike Hrvatske, Ubaš je pripao državi te je 1994. godine stavljen pod nadzor Hrvatskih šuma d.o.o.

Stručnjaci su odmah uočili kako je područje idealno za uzgajanje divljači te je 1994. osnovano Uzgajalište Ubaš u kojem Hrvatske šume uzgajaju muflone, jelene lopatare te srneću divljač. I dok je srneća divljač autohtona, lopatar je najrašireniji od kada je uzgajališe uzgajalište otvoreno. Godine 2015. introduciran je i muflon koji već sada pokazuje dobre rezultate.

No panjaču je trebalo urediti stoga su labinski šumari uložili golemi trud i radovima prorjeđivanja očistili unutrašnjost poluotoka. Uz rub mora, ostavljen je pojas guste makije kako bi se spriječio ulazak krivolovaca i kupača koji iz znatiželje remete mir divljači. Time su stvoreni uvjeti za idealan uzgoj mediteranskih vrsta divljači. Iste godine kada je Ubaš proglašen uzgajalištem, radila se cesta i prosjeke dok je 1996. godine napravljena ograda u dužini od 900 metara kojom je poluotok odijeljen od ostatka kopna.

Zanimljiva je priča o tome kako je izgrađen dom. Naime, radnici koji su radili na proširenju trase šumske ceste trebali su nekakav natkriveni objekt gdje bi se mogli skloniti od kiše. Upitali su tadašnjeg upravitelja Mladena Ćaletu mogu li na mjestu gdje su postojali temelji nekad davno srušenog objekta izgraditi prostor za bijeg od kiše. Upravitelj im je odobrio misleći pri tome da će majstori napraviti nekakvu nadstrešnicu s klupama no spretni momci od kojih je svaki imao iskustva sa zidanjem vikendica, izgradili su u rekordno kratkom vremenu zidani objekt. Šokirani upravitelj se uhvatio za glavu kada je vidio što su napravili, no bilo je kasno. Ispred njega je stajao budući Lovački dom Ubaš.

Netaknuta priroda

Prvotno je izgrađena današnja sala za sastanke i kuhinja dok je 2002. dom proširen i nadograđen mu je dio s kupatilom i spavaćim sobama. Danas lovački dom Ubaš raspolaže smještajnim kapacitetom od 6 ležajeva ili tri dvokrevetne sobe, te velikim dnevnim boravkom uređenim u tipičnom "lovačkom" stilu.

Od prošle godine, dom je kategoriziran te se iznajmljuje svim zainteresiranim strankama. Naravno, i dalje je najveći broj lovaca koji posjećuju Ubaš. Za njih postoji izvrsna infrastruktura, mreža prosjeka i veliki broj čeka koje se koriste za lov. Čeke mogu koristiti i ljubitelji foto safarija koji posjeduju kvalitetnu fotografsku opremu jer fotografije divljači u mediteranskoj crnikovoj šumi i dalje predstavljaju pravu poslasticu. Prosjeke su opet od velike koristi ljubiteljima začinskog i eteričnog bilja, kojima Ubaš obiluje a prosjeke olakšavaju kretanje i branje.

Česti gosti su i znanstvenici, studenti i učenici šumarskih škola koji na Ubaš dolaze radi terenskog proučavanja mediteranske flore.

Ipak, šumari šumarije Labin, koji upravljaju ovim područjem najviše računaju na turiste koji žele pobjeći od gradske vreve i opustiti se u netaknutoj prirodi. Prosjeke vode do malenih uvala i plaža na kojima nema gotovo nikoga, a prostor je dovoljno izoliran da ga se može uvrstiti u objekte namijenjene robinzonskome turizmu. Ubaš je najljepši u lipnju kada je prepun divljeg cvijeća što cijelome poluotoku daje dodatan šarm i prekrasan mediteranski miris.

Lovački dom Ubaš ugodno je mjesto za odmor a vama samo preostaje da ga otkrijete i u njemu uživate.

Tekst/foto: Goran Vincenc