U slučaju nepogoda, pošumljavat će se iz sjemenske banke

Hrvatski šumarski institut u Jastrebarskom od svojega osnivanja radi na očuvanju genetske raznolikosti šumskog drveća. Genetska raznolikost vrsta neupitno je važna jer nam jedino ona omogućuje prilagodbu vrste na promjene okoliša i njeno oplemenjivanje. Danas, Institut na očuvanju genofonda naših gospodarski važnih šumskih vrsta radi temeljem Zakona o šumskom reprodukcijskom materijalu (ŠRM) koji je usklađen sa EU regulativom.Ovim Zakonom, osim proizvodnje, stavljanja na tržište šumskog reprodukcijskog materijala i drugo, propisana je i uspostava te korištenje rezervi sjemenskog materijala.

Radi očuvanja genetske raznolikosti svojti šumskog drveća Zakonom je propisano da službeno tijelo, odnosno Hrvatski šumarski institut, ustanovljava genetsku banku koju sačinjavaju zbirke tkiva, živi arhivi, šumski sjemenski objekti, nadzirane ili uzgojene populacije. Odabirom šumskih sjemenskih objekata, osnivanjem živih arhiva, klonskih sjemenskih plantaža djelatnici Instituta bave se već više od 70 godina, a odnedavno Institut je bogatiji i za laboratorij za kulturu tkiva. U šumarstvu, za šumske vrste drveća, prvi takav u Hrvatskoj. Osnivanje laboratorija financiranoje sredstvima Ministarstva poljoprivrede te vlastitim sredstvima, a s radom je započeo u srpnju ove godine, rekao je predstojnik Zavoda dr.sc. Mladen Ivanković.

Sjemenska štedionica

Kako bi se spriječilo pomanjkanje šumskog reprodukcijskog materijala namijenjenog za uzgoj sadnog materijala potrebnog za održivo gospodarenje šumama i očuvanje šumskih genetskih izvora, Šumarski institut u svojim objektima ustrojio je temeljem već spomenutog Zakona i sjemensku štedionicu. Kako je objasnio predstojnik Zavoda, sve se radi s istim ciljem, a to je očuvanje genetske raznolikosti šuma u Hrvatskoj.

Pod najvećim pritiskom su prvenstveno gospodarske šume, ali i šume Mediterana zbog čestih i razornih požara. Na primjer, otok Brač ili poluotok Pelješac područje su rasprostranjenosti dalmatinskog crnog bora (Pinus nigra subsp. dalmatica). Ukoliko bi se zbog požara ili neke druge nepogode dogodilo da se ova populacija uništi, zahvaljujući upravo uspostavi sjemenske štedionice, genetske i sjemenske banke moglo bi se opožarene površine pošumiti s genetski istim materijalom, a ne s, na primjer, stranim uvezenim crnim borom iz Austrije ili crnim borom iz drugih dijelova Hrvatske. Dakle i nakon požara ovdje bismo mogli zasaditi istu genetski identičnu sastojinu kakva je i bila.

Biljke moguće proizvoditi i u laboratoriju

Danas u sjemenskoj štedionici pohranjeno je sjeme obične smreke, obične jele, crnog bora, johe, jasena i dr. od kojeg je moguće uvijek proizvesti biljke. No osim iz sjemena, danas na Institutu možemo proizvoditi biljke i u laboratoriju za kulturu tkiva. Sam prostor laboratorija sastoji se od pretprostorije, prostora za pripremu hranjivih podloga i analize, klima komore, prostora s laminarnim kabinetom i stereomikroskopom, te plastenika. Trenutno se u laboratoriju primjenjuju tehnike mikropropagacije - razmnožavanje biljaka invitro.

Danas u sjemenskoj štedionici pohranjeno je sjeme obične smreke, obične jele, crnog bora, johe, jasena i dr. od kojeg je moguće uvijek proizvesti biljke.

Kroz postupak nas je provela vježbenica na Zavodu za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo, Dunja Zbiljski Boyko, mag.ing.silv. Proces mikropropagacije započinje pripremom hranjive podloge tj. medija na koji se nasađuje biljni materijal. Hranjive podloge se razlikuju kemijskim sastavom ovisno o biljnoj vrsti i razvojnoj fazi biljke. U pravilu se sastoje od makro i mikroelemenata, vitamina, biljnih hormona, ugljikohidrata i agara. Posebno je bitan omjer hormona jer određuje stvaranje i razvoj stanica izdanaka, korijena ili kalusnog tkiva. Receptura hranjive podloge propisuje temperaturu zagrijavanja te pH vrijednost otopine. Pripremljeni medij se razlije u epruvete ili staklenke te potom sterilizira u autoklavu. Nakon hlađenja, hranjive podloge su spremne za nasađivanje.

Četiri glavne faze mikropropagacije

Mikropropagacija biljaka odvija se kroz četiri glavne faze: uvođenje u kulturu, multiplikacija - umnažanje izdanaka, zakorjenjivanja te aklimatizacija. Najstarije biljke koje trenutno imamo u kulturi se nalaze u drugoj fazi multiplikacije, a radi se kulturi divlje trešnje (Prunusavium L.) iz aksilarnih pupova. Grančice s pupovima sakupili su početkom ožujka na klonskoj sjemenskoj plantaži Hrvatskih šuma d.o.o., Šumarija Kutina.

Biljni materijal koji se koristi mora prethodno biti dezinficiran. Grančice se režu na segmente s pupom, operu u običnoj vodi, potom u 76%-tnom alkoholu, te stave u blagu otopinu vode, varikine i detergenta. Od ovog stadija nadalje svi postupci se odvijaju u laminarnom kabinetu čiji se prostor prije početka rada dodatno ozrači UV zrakama radi što sterilnijih uvjeta rada. Nakon višestrukog ispiranja u sterilnoj vodi, pupovi su spremni za izolaciju meristema. Sav pribor koji se koristi mora biti sterilan. Pupovima se pod lupom skidaju vanjske ljuske dok ne ostane njih par koje štite meristem, odreže se malo ispod dna pupa i pincetom nasadi na hranjivu podlogu. Epruvete se zatvore parafilmom i poklopcem kako bi maksimalno smanjili mogućnost onečišćenja i gubitka vlage, potom ih prenesemo u klima komoru. Kulture se održavaju u klima komori za rast biljaka, gdje su kontrolirani uvjeti temperature (25°C), intenziteta svjetlosti i fotoperioda (16 sati svjetlosti i 8 sati tame). Biljkama su omogućeni optimalni uvjeti za razvoj te slijedi razdoblje promatranja. Crpe hranjiva, razvijaju listiće, te u idealnim uvjetima, ovisno o vitalnosti i postignutim dimenzijama, nakon tri tjedna spremne su za iduću fazu. Presađuju se svaka tri tjedna neovisno o razvoju eksplantata, a zbog istrošenih nutrijenata u hranjivoj podlozi. Na kraju prve faze cilj je ostvariti zadovoljavajući postotak preživjelih u kulturi te zadovoljavajuću brzinu rasta eksplantata.

Na ovaj način slavonski hrast ostati će slavonski, a dalmatinski crni bor dalmatinski.

Biljni materijal oslobođen od patogena

U drugoj fazi, fazi multiplikacije, kod svake presadnje biljci odstranimo sve nezdrave listiće, očisti se od nečistoća, nediferenciranog kalusa te se grmić ovisno o svojoj veličini podijeli na više izdanaka. Podijeljene biljke se dalje nasađuju na novi medij za multiplikaciju, izduživanje ili zakorjenjivanje, ovisno o željenom nastavku procesa. Posljednja faza aklimatizacije se odnosi na postupnu prilagodbu na uvijete rasta invitro gdje se zakorijenjene biljke presađuju u odgovarajući supstrat te se dalje razvijaju u plasteniku. Glavne prednosti ovog načina razmnožavanja biljaka jesu mogućnost dobivanja biljnog materijala oslobođenog od patogena, vegetativno razmnožavanje vrsta koje se inače teško razmnožavaju tradicionalnim metodama te mogućnost razmnožavanja vrlo velikog broja biljaka u relativno kratkom vremenu.

U vrijeme sve jačih prirodnih nepogoda poput požara, vjetroizvala ili štetnika koji prijete devastacijom naših šuma kao što se to upravo događa u Slavoniji napadom hrastove mrežaste stjenice zbog koje je i urod žira podbacio, vegetativno razmnožavanje zvuči kao spas i nada za očuvanje vrijednih hrvatskih šuma. Hrvatska u svojem bogatstvu geografskih regija sadržava različite ekološke tipove i velik broj vrsta šumskog drveća. Na ovaj način slavonski hrast ostati će slavonski, a dalmatinski crni bor dalmatinski.

Autor: Irena Devčić/časopis Hrvatske šume, foto: Tamara Kulikova/bigstockphoto.com