U našim šumama raste sve manje voćkarica

Voćkarice kao šumske vrste drveća pridonose očuvanju bioraznolikosti šumskih ekosustava. No, posljednjih godina zbog pretjerane sječe, budući da je drvna masa gotovo svih voćkarica vrlo vrijedna, došlo je do popriličnog smanjenja njihovog udjela u šumskim ekosustavima Hrvatske. Važnu ulogu u prirodi imaju i plodovi voćkarica, koji su u kasnu jesen i zimu hrana mnogim vrstama životinja, koje reguliraju brojno stanje štetnih organizama.

"U budućem razdoblju potrebno je putem pošumljavanja unositi voćkarice i povećati njihov udio u hrvatskim šumama čime će se povećati i estetska vrijednost šumskih ekosustava te njihova vitalnost i otpornost na negativne biotičke i abiotičke čimbenike. Važnu ulogu u budućem razdoblju, voćkarice mogu imati i kroz biološku obnovu šuma, posebno onih privatnih", ističe Mario Vlašić.

Među najznačajnijim vrstama voćkarica hrvatskih šumskih ekosustava su:

• divlje trešnje (Prunus avium L.) čiji su plodovi hrana pticama i drugim životinjama koje je na taj način rasijavaju. Drvo je vrlo cijenjeno u industriji, pa je upravo zato posljednjih godina došlo do znatnog smanjenja njezinog udjela u listopadnim šumama. Svježi plodovi bez koštica preporučuju se ljudima kod psihičke i fizičke iscrpljenosti.
• divlja kruška (Pyrus pyraster Burgsd.) je spororastuća voćkarica. Uspjeva u dolinama, ali i na pretplaninskom području. Može doživjeti dugu starost. Drvo joj je također vrlo cijenjeno u drvnoj industriji. Ljekovita svojstva pripisuju se njezinim listovima, plodovima i kori. Plodovi dozrijevaju tokom listopada.
• deblo mukinje (Sorbus aria (L.) Crantz.) ima slabu primjenu u drvnoj industriji. Biljka često raste kao grm i može doživjeti i 200 godina. Najlakše je možemo naći u gorskim krajevima. Zreli plodovi su suhi i brašnati, a tek nakon mraza postaju mekani, slatki i jestivi. Sadrže do tri izdužene i tamnosmeđe sjemenke koje rasprostranjuju životinje, najviše ptice, a izvor su hrane i za medvjede. Nakon termičke obrade, plodovi su pogodni i za ljudsku prehranu. Kuhanjem plodova mukinje može se pripremiti kaša, koja je ugodnog, slatkastog okusa, a miješanjem s drugim voćem, mogu biti i sastavni dio kompota, marmelada, sirupa, voćnih vina i rakija. Nekada su plodove mukinje miješali s brašnom od kojega se pakao kruh.
• jarebika (Sorbus aucuparia L.) je otporna protiv onečišćenog zraka, pa se često sadi u parkovima i drvoredima. Korisna je i pri pomlađivanju smreke, jele i ariša. Deblo se slabo koristi u drvnoj industriji. Sirovi plodovi su otrovni, no prerađeni mogu poslužiti za spremanje miješanih marmelada, kompota, kaša, sokova, sirupa, mošta, vina i vitaminskih koncentrata.
• deblo oskoruše (Sorbus domestica L.) je kvalitetnije od debla mukinje i jarebike te se koristi u drvnoj industriji. Plodovi se mogu jesti sirovi kao i prerađivati u kompote i marmalade. Nakon prvih mrazeva postaju smeđi, mekani, ukusni i slatki. Sadrže pet do šest sjemenki, koje raznose divljač, ptice i glodavci.
• brekinja (Sorbus torminalis (L.) Crantz.) se u prirodi razmnožava generativno. Plodovi se koriste u proizvodnji pekmeza, kompota i alkoholnih pića. Drvo joj je vrlo cijenjeno. Od osušenih plodova može se napraviti brašno i nekada su se mogli kupiti i na tržnicama velikih europskih gradova. Lišće brekinje vole jesti srne i jeleni, a plodove i ptice, miševi, puhovi i vjeverice. Smatra se da kora ove voćkarice ima ljekovita svojstva u liječenju šećerne bolesti.
• deblo divlje jabuke (Malus sylvestris (L.) Mill.) se slabo koristi u drvnoj industriji. Voćkarica cvate u svibnju i lipnju. Plod zrije u rujnu i veličine je oraha, uglavnom zelene boje s crvenim ili žutim nijansama. Njime se uglavnom hrane divlje životinje, dok ga ljudi slabije konzumiraju. No koristi se u voćarstvu kao podloga za cijepljenje odnosno kalemljenje plemenitih sorti jabuka. Plodovi se koriste i za pripremu octa, za kojeg se smatra da pomaže u liječenju mnogih bolesti. Divlja jabuka se, primjerice u Istri može naći po obroncima Ćićarije, uz puteve, po šumama te kraškim poljima.

Vrijednost voćkarica zbog kvalitetnog drveta i jestivih plodova, od kojih mnogi imaju i ljekovita svojstva, prepoznali su i rasadničari, pa se sadnice nekih ovdje spomenutih biljaka mogu kupiti i u sve većem broju rasadnika.

Foto: zagorje-priroda.hr