U Europi umrežena petina teritorija

Natura 2000 je najveća koordinirana mreža zaštićenih područja u svijetu. Obuhvaća područja Europske unije važna za očuvanje biljnih i životinjskih vrsta te stanišnih tipova s osnovnim ciljem zaštite bioraznolikosti za buduće naraštaje. U prosjeku po zemlji Europske unije to iznosi od 10 do 17 posto teritorija.

Primjerice Velika Britanija i Danska odredile su 10 posto svog teritorija, čak 17 članica EU 20 posto teritorija (Francuska, Belgija, Njemačka, Italija, Rumunjska, Češka), Austrija 15 posto, Mađarska 22 posto, Bugarska 33 posto, Slovenija 35 posto. Ukupno ekološka mreža Natura 2000 obuhvaća u Europi oko 30.000 područja odnosno petinu teritorija.

Kao 28. članica Europske unije i naša zemlja obvezala se dio svog teritorija ustupiti mreži Natura 2000. U našoj zemlji utvrđeno je oko 1000 takvih područja. Obuhvaćena područja pomogla bi spašavanju od propadanja 250 biljnih i životinjskih vrsta te 70 stanišnih tipova. Ekološkom mrežom Natura 2000 bilo bi u Hrvatskoj obuhvaćeno oko 37 posto površine, odnosno najviše u Europi. Odabir takvih područja u Hrvatskoj izvršio je Državni Zavod za zaštitu prirode, sukladno zakonskim kriterijima koji su primjenjivani dosad za sve zemlje članice Europske unije. Ovaj prijedlog naših područja bit će poslan na odobrenje vladi RH, te kao takav dostavljen Europskoj komisiji u Bruxellesu.

No na ovaj prijedlog gdje bi se u toj mreži našla i cjelokupna područja poput Gorskog kotara, izazvao je niz reakcija. Jedna od takvih pristigla je iz redova Hrvatske komore inženjera građevinarstva, ali neslužbeno i iz nekih javnih poduzeća, koji smatraju da će se ulaskom 37 posto teritorija u ekološku mrežu Natura 2000 spriječiti gospodarski rast Hrvatske u skorije vrijeme. Ovo svoje upozorenje temelje na članku 244. Zakona o zaštiti prirode koji kaže: „nije moguće pokrenuti postupak utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa i kompenzacijskih uvjeta za projekt koji ima utjecaja na mrežu, sve dok predloženu ekološku mrežu ne potvrdi Europska komisija“. To znači da će svaki investicijski zahvat koji može imati utjecaja na okoliš, morati ići na ocjenjivanje. Ukoliko se pokaže da je njegov utjecaj na okoliš znakovit, morat će se pronaći alternativno rješenje. Ako ga ne bude, zahvat će biti moguć jedino uz uvjet da se proglasi nacionalnim javnim interesom.

No da bi se i onda nešto pokrenulo Europska komisija mora verificirati našu ekološku mrežu. Sudeći prema iskustvima Slovenije i Češke taj proces može potrajati i nekoliko godina, jer ove zemlje i poslije devet godina nisu dobile konačnu verifikaciju svojih ekoloških mreža.

Dakle ovim načinom odlučivanja dovodi se u budućnosti u pitanje realizacija infrastrukturnih projekata na gotovo trećini teritorija Hrvatske.

Iz Ministarstva zaštite okoliša u više je navrata istaknuto kako se granice ekološke mreže utvrđuju isključivo na temelju znanstvenih kriterija, a socio - ekonomski kriterij primjenjuje se u kasnijoj fazi. U slučaju velikih infrastrukturnih projekata od nacionalnog interesa pokreće se mehanizam utvrđivanja prevladavajućeg javnog interesa, a ni to neće biti moguće dok naša ekološka mreža ne bude verificirana od strane Europske komisije.

Što se tiče uključivanja lokaliteta pod šumama u ekološku mrežu Natura 2000 te načinima njihovog upravljanja, navodimo primjere nekoliko zemalja u Europi u kojima to dobro funkcionira. Pristup Nature 2000 je da je čovjek sastavni dio prirode, i kao takav najbolje funkcionira u partnerstvu s njom. Cilj joj nije zaustavljanje aktivnosti na određenom području, već naprotiv poticanje u smislu očuvanja ugroženih biljaka, životinja i staništa.

Tako u Finskoj područja u kojima se obavljaju šumski radovi, a nalaze se u sklopu ekološke mreže - postoji razvijen sustav krajobraznog ekološkog upravljanja koji je ugrađen u šumsko gospodarske planove. U Danskoj se primjenjuje Strategija za prirodne šume i druge vrste šuma visokih zaštitnih vrijednosti iz 1992.

U Njemačkoj se na područjima koja se nalaze u sklopu Nature 2000 forsira prirodna obnova, kontrolira se uporaba šumske mehanizacije prigodom izvođenja radova u šumi, ograničavaju se čiste sječe na najmanjim površinama, održavaju se optimalne populacije divljači, ograničava se uporaba pesticida, herbicida i kemijskih sredstava pri zaštiti drva, određuju se minimalne ophodnje.

U Sloveniji se šumsko-gospodarski planovi temelje na principima upravljanja određenim područjima bliskim prirodi. To znači da su preporuke usmjerene na odabiranja najpovoljnijeg stanja zaštite staništa i vrsta (biljnih i životinjskih) na pojedinim lokalitetima. Zakonom o zaštiti prirode Slovenije Državni Zavod za zaštitu prirode ima pravo spriječiti odobrenje šumsko - gospodarskog plana ako nije usklađena s gore spomenutim odredbama.

Slično kao i u Sloveniji, u Hrvatskoj se mjere zaštite prirode ugrađuju u šumsko - gospodarske planove već više godina, stoga je ulaskom naše zemlje u Europsku uniju, gospodarenje lokalitetima pod šumom u sklopu Nature 2000 navodno - olakšano.

Foto: RGBStock.com