• Bolesti kestena
  • 02.07.2020. 14:00

Tintna bolest prijeti pitomom kestenu, što učiniti?

Jedna je od najvažnijih razarajućih bolesti na pitomom kestenu u Europi i Americi. Uzrokuje trulež korijena, vrata korijena i trulež odraslih stabala i sadnica u rasadnicima, plantažama i šumama.

Foto: Bekir Dolić
  • 224
  • 16
  • 0

Pitomi kesten (Cestanea sativa) možemo naći na gotovo svim kontinentima, a smatra se da je njegova pradomovina Mala Azija. 

U posljednjih nekoliko desetljeća, značajno je ugrožen i strada od raka kestenove kore (Cryphonectria parasitica/Murr./ Barr.) koji uzrokuje sušenje i propadanje stabala. Novi invazivni, karantenski štetnik koji prijeti biologiji ove vrste je kestenova osa šiškarica (Dryocosmus kuriphilus Yasumatsu). Porijeklom je iz iz Kine, a prvi put je izvan svog prirodnog areala otkrivena u Japanu 1941. (Moriya i sur., 2003) i na korejskom poluotoku 1961. godine (Rieske, 2007). U Hrvatskoj je prvi put pronađena 2010. godine (Matošević i sur., 2010), a u Bosni i Hercegovini 2015. (Delalić i suradnici 2016). U Europi se nalazi na listi karantenskih štetnika (EPPO, 2011). Novija istraživanja pokazuju da bi se rak kore kestena mogao intenzivnije pojaviti poslije napada ose šiškarice (Prospero i Forster 2011).

Prekomjerna sječa kestenovih šuma također dovodi do smanjenja populacije i ugrožava njegovu egzistenciju. 

Plantažni uzgoj i mogućnost pojave tintne bolesti

Inače, tijekom 2018. godine je u Hrvatskoj i BiH pokrenut prekogranični projekat: "Zaštita i promocija kestena", putem kojeg su se u prethodne tri godine sistemski, znanstveno i planski provodile mjere predviđene u zaštiti, a zatim i promociji kestena kao resursa.

Planski provoditi mjere u zaštiti kestena

Kroz navedeni projekt obavljene su sljedeće aktivnosti: izrada GIS baze podataka, procjena zdravstvenog stanja stabala, edukacije, prezentacije problema. Projektom je obavljena i sadnja trajnih nasada kestena u Velikoj Kladuši, Bužimu i Vojniću u BiH, te revitalizacija aleje ove šumske vrste u Karlovcu, kao i izrada plana zaštite s procjenom održivog ekološkog i ekonomskog potencijala vrste na cijelom području koje je obuhvaćeno istraživanjem.

Nakon što su plantaže podignute, stručnjaci su savjetovali civilnom stanovništvu, vlasnicima, da podižu nasade kestena i time iskoriste svoje zapuštene parcele. To podrazumijeva uzgoj sorti otpornih na aktualne patogene i štetnike. Najaktualnije sorte su: Bouche de Betizac, Maraval i Marsol.

Uzgoj kestena u plantažama znači i intenzivna agrotehnika, pomotehnika i ishrana biljaka. Ovakvi uvjeti kultivacije mogu povećati prinose i označiti daleko profitabilniju proizvodnju u odnosu na klasično prikupljanje plodova u šumskim postojbinama. Međutim, intenzivna ishrana i uzgoj, također, mogu dovesti i do pojave određenih bolesti koje moramo na vrijeme spriječiti različitim kemijskim, mehaničkim i ostalim mjerama.

Jedna od čestih bolesti na plantažama je takozvana tintna bolest.

Uzročnike bolesti nalazimo u zemljištu

Na svim kontinentima gdje se kesten uzgaja na ovakav način, dobro je poznata "ink disease" ili tintna bolest čiji su uzročnici gljivice iz roda Phytophtora, a to su:  P. megasperma, P. cryptogea, P. syringae, P. cambivora, P. citricola, P. cactorum i P. cinnamomi.

Predstavlja jednu od najvažnijih razarajućih bolesti na pitomom kestenu u Europi i Americi. Uzrokuje trulež korijena, vrata korijena i trulež odraslih stabala i sadnica u rasadnicima, plantažama i prirodnim staništima, šumama.

Uzročnici bolesti egzistiraju u tlu. Napadaju stabla preko korijena, zatim oslabljena stabla, a kod unesenih vrsta koje su bez otpornosti, napadaju i zdravo drveće. Za širenje tintne bolesti neophodna je optimalna količine vode u tlu. Na odraslim stablima, simptomi oboljenja manifestiraju se na listovima koji budu klorotični i sitniji, krošnja je prorijeđena, a nezreli plodovi ostaju visjeti na drvetu nakon otpadanja listova.

Koristiti samo zdrav sadni materijal

Poslije skidanje kore jasno su uočljive tamne nekroze na vratu korijena i stabla. Izgledaju kao da ih je spržio plamen. Najviše je zaraženo glavno korijenje.

Bolesti uzrokovane pseudogljivama iz roda Phythopthora velika su opasnost za kestenove šume. O opasnostima koje uzrokuju gljivice, puno govori već i sami naziv koji dolazi iz grčkog jezika, a znači - "razarač biljaka". Zaražena stabla tijekom proljeća i jeseni proizvode crni eksudat čije su mrlje vidljive po oklonom tlu.

Na mladim stablima s glatkom korom nekroze su vidljive i bez skidanje kore, kao utonule, slabo raspucane zone na bazi stabljike. Na zaraženim sadnicama u rasadnicima ili nasadima dolazi do bržeg ili postepenog venuća listova. Na glavnom korijenu razvije se velika nekroza koja se proteže i na bočno korijenje sve do na nekoliko centimetara od stabljike.

Osim 7 pseudogljiva roda Phytophtora, uzročnika tintne bolesti, pojavila se još jedna bolest nazvana: Sudden Oak Death ili naglo odumiranje hrastova čiji je uzročnik još jedna fitoftora - Phytophtora ramorum. Bolest dovodi do ugibanja hrasta, ali i drugih vrsta drveća, poput kestena, na kojima parazitira. Tipični simptomi javljaju se u vidu smeđe crnih rakastih tvorevina na deblu, iz kojih izlazi tamno crveni iscjedak i sušenja listova što u mnogim slučajevima dovodi do ugibanja stabla. Od studenog 2002. poduzete su hitne mjere od država članica EU kako bi se izbjeglo unošenje i širenje P. ramorum te je svrstana na listu karantenskih bolesti u Europi. (Studija ekoloških i gospodarskih potencijala kestena, Centar za šljivu i kesten Petrinja, Project "Chestnut").

Kako preventivno djelovati?

Tintna bolest je druga najzastupljenija bolest u plantažnom uzgoju kestena i zbog toga treba posvetiti pažnju prevenciji i shvatiti ovog patogena kao značajnog i vrlo mogućeg problema u našem nasadu.

Uzročnici oboljenja napadaju stabla preko korijena jer žive u zemljištu te se šire vodom. Iz tog razloga treba izbjegavati podizanje nasada na teškim i nepropusnim tlima s manjim postotkom poroziteta (šupljikavosti).

Agrotehničke mjere poput održavanja rahlog tla u neposrednoj blizini korijena su obavezne u borbi protiv ove zaraze. Ukoliko je nasad ipak podignut na teškim tlima, pogotovo ako je na ravnim terenima na kojima se voda zadržava, treba pristupiti izradi kanala oko posjeda ili čak drenažnih kanala kraj redova u voćnjaku. Redovno godišnje kultiviranje tla je obavezno.

Agrotehnika i pravilna obrada - najbolja preventiva

Prilikom podizanja plantaža, obavezno je dubinsko oranje ili rigolanje. Treba paziti da se kultivirano tlo ne isitni previše sa roto branama na male čestice. Ukoliko uhvatimo pravi trenutak, bolje je odraditi drljanje (tanjuranje) nego frezanje s roto branom. Na taj način nećemo previše usitniti zemlju na manje granule jer to kasnije može dovesti do sabijanja i stvaranja pogodne sredine za širenje ove bolesti koje se odvija zoosporama.

Prilikom odabira sortimenta, treba se odlučiti za sorte koje su tolerantnije na ovu bolest i na teže uvjete uzgoja.

Što se tiče kemijskih mjera, najveći efekt preventivnog i kurativnog tretmana pokazao se kod primjene fungicida na bazi aktivnih tvari metalaksil, mankozeb, fenamidon, azoksistrobin, famoksadon, cimoksanil i sl. Tretman fungicidima treba obaviti već u travnju jer još tada je aktualno klijanje spora ove destruktivne gljive u tlu, a zbog učestalosti proljetnih kiša, u tlu je dovoljno vode da se gljiva zoosporama širi i tako naseljava svaki sljedeći korijenov sustav biljaka kestena.


Tagovi

Uzgoj kestena Pitomi kesten Šumske vrste Rak kestenove kore Kestenova osa šiškarica Kestenove šume Plantažni uzgoj Tintna bolest


Autor

Bekir Dolić

Bekir je diplomirani inžinjer opće poljoprivrede, radi na terenu BiH, zaljubljenik u voćarstvo i hortikulturu. Zanima se za autohtonu genetiku svih biljnih vrsta.