• Lovstvo i kinologija
  • 21.06.2017. 12:00

Sve manje goniča u lovu na zeca i lisicu

Goniči očima stručnjaka: Poslije Domovinskog rata i novog ustanovljenja lovišta u RH, sve manje se goniči koriste za lov na zeca, lisicu i sl. (osim u Istri i Dalmaciji), a sve više za lov na divlje svinje prigonom.

  • 3.712
  • 165
  • 0

Donosimo nastavak priče o goničima koju iznosi međunarodno priznati FCI kinološki sudac i lovac iz Karlovca Dražen Matičić, mag.ing.agr. s portala divljacipsi.

Recite nam nešto o sebi i kako to da ste se orijentirali na istarske kratkodlake goniče?

Ja sam iz tradicionalno lovačko-kinološke obitelji. Lovac sam, lovim aktivno više od 35 godina. Moj otac naučio me da lovim i lovljenje je moja baština. S lovačkim psima sam rastao, a s punoljetnošću sam se našao pred odlukom da nabavim svog lovačkog psa. U odnosu na brdsko lovište i divljač u kojem ću istog koristiti kao svog pomagača odlučio sam se za pasminu Istarskog kratkodlakog goniča.

Istarski kratkodlaki gonič - prvi izbor za brdska lovišta

Zašto? Istarski kratkodlaki gonič ima izrazitu volju i nagon za rad, vrlo je temperamentan pas, brzo pronalazi divljač, goni/slijedi ju na vrlo kratkom rastojanju, vrlo brzo uočava i reagira na promjene oko sebe, a zna biti i brzoplet. Vrlo je dobrog nosa, odnosno njuha, odlično se služi čulima sluha i vida te zbog toga zna biti na tragu divljači uzdignute glave. Glas mu je pri gonjenju od srednjeg do vrlo visokih tonova. U prosjeku divljač goni 10 do 15 minuta, što je vrlo kratko vrijeme.

Za taj interval, iskusni lovci koriste izraz: "satare teren". Neke pasmine bi za ovu akciju potrošile i cijeli sat. Iznimke dakako postoje, posebno ako je pas specijaliziran za lov prigonom na divlje svinje.

Nemju konkurenciju u njuhu

Znamo da je ta pasmina stvarana na krškim terenima Istre, gdje kamen i visoke temperature upijaju mirise tragova divljači odmah poslije njihova prolaska, što znači da je kod Istarskog kratkodlakog goniča stvoreno vrlo visoko osjetilo njuha, pa im tu ne može skoro konkurirati gotovo niti jedna druga pasmina goniča.

U kontaktu sa zvijerima (čagalj, lisica, divlja mačka, kune i dr.) vrlo su oštri i ustrajni te ne prepuštaju inicijativu protivniku. Vrlo dobro se mogu upotrijebiti u skupnom lovu prigonom na divlje svinje uz određenu obuku, ali pod uvjetom da pokazuju interes lova prema ovoj vrsti divljači. Uglavnom se upotrebljavaju za lov na zeca, kunića i lisicu, a to rade vrlo dobro i efektno. Mužjaci znaju biti svojeglavi, tvrdoglaviji i uporniji, a ponekad znaju loviti i za sebe. Ženke su uglavnom privrženije i poslušnije prema vlasniku.

Iskustvo u uzgoju i selekciji pasa

Osim što sam želio loviti s ovom pasminom kroz nadgradnju u svom obrazovanju, prošao sam edukaciju iz kolegija genetike, anatomije i fiziologije sisavaca i dr. koja mi je "otvorila" put prema kinologiji. A to znači da sam osamdesetih godina prošlog stoljeća prihvatio baviti se uzgojem, selekcijom i odgojem navedene pasmine pasa. Prijavio sam FCI uzgajačnicu pasa pod nazivom "ČIČAK".

Izlagao sam Istarske kratkodlake goniče na mnogim Nacionalnim, Međunarodnim, Europskim i Svjetskim izložbama pasa. Najznačajnije su bile u Belgiji, Mađarskoj, Puerto Ricu - USA, Danskoj, Italiji, Austriji, Švicarskoj i dr., na kojima sam sa psima iz svog uzgoja osvajao titule Šampiona Europe i Svijeta.

Danas manje izlažem pse na izložbama jer sam više angažiran kao kinološki sudac za oblik i rad lovačkih pasmina pasa HKS-FCI, na istima u zemlji i inozemstvu, ali ih koristim u lovištu.

Autohtone pasmine goniča u vrhu svjetske kinologije

Možete li nam malo usporediti rad pasmina goniča najčešće korištenih u našim krajevima?

Kada kompariramo u radu autohtone pasmine goniča (Istarski kratkodlaki gonič, Istarski oštrodlaki gonič i Posavski gonič) sa ostalim goničima VI-FCI grupe, tu smatram da su naši psi/pasmine u samom vrhu Svjetske lovne kinologije i po obliku i po radnim karakteristikama. Vrlo atraktivne i kvalitetne lovne pasmine goniča u našem bližem okruženju su: Srpski gonič (Balkanski gonič), Srpski trobojni gonič (Jugoslavenski trobojni gonič), Bosanski oštrodlaki gonič - Barak te Crnogorski gonič (Jugoslavenski planinski gonič).

Od drugih stranih pasmina goniča dopadaju mi se po obliku i radu: Austrijski Brandlbracke, Njemački trobojni gonič, Slovački kopov i Ariješki gonič.

U Hrvatskoj najzastupljeniji Alspki brak jazavčar

U RH najzastupljenija lovna pasmina pasa niskonogih goniča je Alpski brak jazavčar. Ta austrijska pasmina odaje robusnog radnog psa, otpornog na sve moguće vremenske prilike i uporabivosti kao goniča i tragača za nastrijeljenom krupnom divljači.

No, pasmina dosta varira u svom fenotipu odnosno odskače od zacrtanog Standarda 254/18.06.1996., što nam pokazuje da su "zatajili" vođe uzgoja u Kinološkim društvima jer se ne vodi briga o izboru jedinki za daljnju reprodukciju/uzgoj. Vrlo malo ovih pasa se izlaže na izložbama i dovodi na utakmice u radu.

Najveći razlog za neizlaganje je visina grebena koji ne smije biti manji od 34 cm i ne viši od 42 cm. Lovci se u praksi služe u lovu tzv. “povišenim“ jedinkama što je kinološki nedopustivo jer pas/kuja nije tada u tipu pasmine i ne može dobiti pozitivnu ocjenu oblika, odnosno pravo uporabe (za višeg psa/kuje od 42 cm). Treba ozbiljniji pristup u uzgoju ove pasmine pasa.

Utjecaj terena na kvalitetu rada goniča

Što ima važnu ulogu kod rada goniča?

Vrlo važan je utjecaj terena na kvalitetu rada goniča, odnosno lovnu uporabu.

Tereni/lovišta za goniča mogu biti:

  • Ravničarski predjeli s gustim naseljima i putovima
  • Brdsko-gorski predjeli šuma ispresijecani livadama, čistinama i naseljima
  • Brdsko-gorski predjeli obrasli velikim kompleksima šuma i
  • Krški predjeli su idealni tereni za rad goniča, a i za lovca koji ga rabi pod uvjetom da poznaje teren/lovište.

Lov na divlje svinje

Kakvo je trenutno stanje što se tiče lovne divljači i uporabe goniča na istu?

Poslije Domovinskog rata i novog ustanovljenja lovišta u RH, sve manje se goniči koriste za lov na zeca, lisicu i sl. (osim u Istri i Dalmaciji), a sve više za lov na divlje svinje prigonom.

Brojnost zeca u brdskim i gorskim lovištima RH je na biološkom minimumu. Razlozi su razni, od nebrige za staništima istog, velikim prisustvom dlakavih i pernatih predatora, pesticidi i herbicidi na bazi žive i nepravovaljanog tretiranja u poljoprivredi s istima.

Kako je u većini brdskih i gorskih lovišta divlja svinja bonitirana, s istom se počelo intenzivnije gospodariti, a samim time i intenzivnije loviti tehnikom prigona s psima goničima.

Vrlo brzo su naši psi "zečari" prihvatili lov na divlje svinje. Takovi lovovi su atraktivni, trofejni i s divljačinom bogatiji. Kako su se lovci preorijentirali zbog nedostatka zeca, sa svojim goničima u lov na divlje svinje sve više se na raznim destinacijama u RH organiziraju Utakmice pasa glasnog gona na divlju svinju u gateru (1 ha). Osim lova razvija se i takmičarski duh.

Istrijani i Dalmatinci ustrajni u lovu na zeca

Ustrajni u uporabi za lov na zeca s goničima ostali su Istrijani i Dalmatinci te u tome imaju i zavidnih uspjeha. Svake godine održavaju se Državna prvenstva u radu pasa goniča na zeca Tu se uvijek nađu vrhunske jedinke autohtonih goniča u radu na zeca. Te s takovom praksom takmičenja treba i dalje nastaviti.

Nepoželjni u nizinskim lovištima

Recite nam nešto i o konkretonoj uporabi goniča vezano za tip lovišta?

U našim uvjetima uporaba autohtonih goniča i drugih pasmina goniča nije toliko upitna za brdska i gorska lovišta te lovišta na kršu, dok su u nizinskim lovištima nepoželjni (osim u skupnim lovovima na divlje svinje i lisice, pod uvjetom da su obučeni za isto). Nepoželjni su radi svojeg instinkta i ustrajnosti u radu te mogu u nizinskom lovištu nanijeti znatne štete ostaloj krupnoj divljači.

Čujne zapovijedi

Lov s autohtonim goničima i ostalim goničima prilično se razlikuje od lova sa pasminama ptičara. Uvijek su se goniči koristili da rade u čoporu, tako da jedan pas nikad nije dobivao onu pozornost i uvježbanost /obučenost koju imaju pasmine pasa ptičara. Ove pasmine pasa teško mogu učiti zapovjedi izdane pokretima tijela čovjeka jer drže glavu-njušku na tlu, te ponekad i ne pogledaju vlasnika/vodiča. Zbog toga je kod njih bolje rabiti čujne zapovjedi znak- glas koji daje vlasnik/ vodič.

Bez obuke, pasmine pasa-goniča, gotovo ih je nemoguće obuzdati. Iz tog razloga treba biti dosljedan izdanim zapovijedima i zahtjevima. Slijed istih uvijek treba biti: Zapovijed-ispravak-pohvala. Tako ćemo psa stalno podsjećati na ljudski zvuk kao pouzdaniji znak i način dobivanja nagrade od slučajnih asocijacija koje on stvara tijekom svakodnevnih aktivnosti u svojoj okolini.

Izgledno je da će pas uvijek imati veliki utjecaj na lovca za uporabom u lovu i općenito životu. Stoga, onaj tko se odluči za neku od autohtonih pasmina pasa ili neku drugu vrstu/pasminu goniča da mu bude lovni pomagač morati će ga uklopiti u stil svog života, a kao vlasnik morati će naučiti živjeti s njime jer u prosjeku živi duže od 10 godina. Pas može promijeniti život svog vlasnika pri čemu će se pojaviti mnoga pitanja na koja će vlasnik morati naći odgovor.

Samo obučeni i radno ispitani goniči imaju budućnost i moći će opstati u sadašnjim trendovima hrvatskog lovstva kao pomagač u lovu (ZOL-u i Pravilnik).

Narodno naslijeđe jedne zemlje čine sva njegova naslijeđena, stečena i sačuvana kulturna, materijalna i prirodna dobra. Među ta dobra ubrajaju se i autohtone pasmine pasa koje čine Nacionalnu baštinu (1719. godine prvi zapisi o autohtonim pasminama pasa biskupa Petra Bakića).

Autor: Dražen Matičić, mag. ing. agr.


Tagovi

Goniči Divljač Lovstvo Dražen Matičić

Izdvojeni tekstovi

Izdvojen oglas

KLUB

Eko vina Kabola Na istarskom imanju Kabola u Kanedolu pored Momjana završena je još jedna berba. Ber... Pročitaj cijelu bilješku »