Pretraga tekstova
U zimskim je danima obveza lovaca prihrana divljači u za to postavljenim hranilištima. Lovačko društvo Šljuka Bistra osigurava im kukuruz, ječam, sol i voće. Lovostaj za divljač kažu počinje 15. siječnja!
Ovih dana lovci imaju pune ruke posla jer zima je pokazala svoje zube, a temperature ispod ništice prijetnja su i divljim životinjama. Iako ih tijekom godine love, u zimskim se mjesecima lovci o divljači itekako brinu.
Čine to i u Lovačkom društvu "Šljuka", koje obuhvaća granice Općine Bistra odnosno uvršteno je u to područje Parka prirode Medvednica (nizinski dijelovi sve do rijeke Krapine s tamošnjim i općinama). Lovna je površina tog lovišta 3.640 hektara. Prema riječima predsjednika društva Franje Novosela lovne aktivnosti kod njih završavaju krajem tekuće godine, odnosno u skladu su sa lovnim kalendarom Zakona o lovu, ali i onim kojeg donosi njihovo lovačko društvo.
U siječnju i veljači organizira se kaže obavezni lov na grabežljivce, a nemalo je riječ o lisicama, kojih u tamošnjem kraju podno Medvednice ima značajan broj.
Suočeni su lovci i s problemom pojave čagljeva koji traje već dvije godine, a prvi je to put u povijesti njihovog lovišta da im se ta životinja ukazuje na terenu. U Hrvatskoj se uglavnom radi o zlatnom čaglju, podvrsti te životinje iz porodice pasa koje ponajviše ima na poluotoku Pelješcu, susreće se u Slavoniji ali, ispostavilo se, i u drugim dijelovima zemlje.
Čagljevi su poznati strvinari koji u potrazi za hranom dolaze nadomak naseljenih mjesta gdje ih ljudi nerijetko miješaju s lisicama (parenje im počinje u siječnju ).
Kako ističe naš sugovornik, upravo 15.siječnja, u skladu sa Zakonom o lovu odnosno lovnom kalendaru Lovačkog društva Šljuka, počinje lovostaj za srne, vepra, krmaču, nazime, fazana, šljuku, divlju patku, zeca. Izuzetak je lov na divlje svinje s tim da meta lovaca nisu krmače, jer su kaže one u to vrijeme već oplođene.
Unazad 10 godina doznajemo, stanje sa divljim svinjama sve je složenije, jer im je broj u porastu. Čine velike štete usjevima - a u potrazi za hranom divlja je svinja gotovo u jedan dan u stanju uništiti omanju njivu.
Jedan od rastućih problema su i česti naleti vozila na divljač usprkos znakovima upozorenja, kažu nam lovci Šljuke kojih je u društvu 74. Ističu kako im je u ovim snježnim zimskim danima, obveza divljač i hraniti. U hranilišta tako donose kukuruz, ječam, zob odnosno sijeno i veće količine soli. Upravo je ona potrebna za srneću divljač, za koju nije zgorega oboriti i (po)koje stablo mekih listova.
Divljači, ako je obilniji snijeg treba napraviti prtine kako bi se mogla lakše kretati do hrane. Valja joj osigurati i sočnije plodove poput jabuka, mrkve, ali i repe. Lovci Šljuke u jesenskim danima među ostalim, upriličuju radove na njivama, kako bi zimi mogli osigurati hranu divljači. Ako je zima duga, s puno vlage i niskim temperaturama, a zdravlje životinja narušeno osigurava im se i pomoć veterinara.
Tagovi
Lovci Divljač Snijeg Prihrana Žitarice Lovačko Društvo Šljuka Čagalj Medvednica Briga Životinje Lov
Autorica
Više [+]
Snježana ima bogato novinarsko iskustvo rada za razne medije. Fascinirana je eko proizvodnjom i zanimaju ju teme alternativnih kultura.
Trenutno nema komentara. Budi prvi i komentiraj!
Tradicionalnu europsku hranu ugrožavaju kukci, biljne alternative i meso iz laboratorija?
Mađarsko predsjedavanje Vijećem EU započelo je 1. srpnja i odmah se uhvatilo u koštac obrane europske kulinarske tradicije. Na inicijativu Budimpešte, danas će 27 minista...
Maja Celing Celić
prije 1 tjedan
Sanja, ali nitko nikoga ničime ne pritišće. Ta hrana je na tržištu kao i sve drugo. Hoćeš kupiti ili ne, stvar je kupca, odnosno ponude i potražnje. Više [+] Niti jedna hrana se ne zabranjuje, ne miče s polica, iako je loša za zdravlje. Uzmi samo gazirana pića, slatkiše, ultraprerađenu hranu (i životinjsku i biljnu), toliko toga je i dalje tu. Pa više je to ugrozilo tradicionalnu proizvodnju nego ovi noviteti. Pa danas će ljudi prije kupiti neku salamu u kojoj ima tko zna čega, nego šunku, kulen. Prije će kupiti kekse nego, ne znam, gužvaru od nekog domaćeg proizvođača. Prije će kupiti bogtepitakakav sirni namaz nego neki domaći sir iz svog kraja. Tako da, nema smisla od etiketiranja ove hrane. Umjesto da se energija i vrijeme troši na zabrane i prozivanje, treba smišljati načine kako pomoći domaćim proizvođačima, kako im olakšati proizvodnju, da dođu na tržište, da cijene budu prihvatljive kupcima. Ljudi će sigurno radije i dalje jesti čvarke umjesto crvčaka ako će ti čvarci biti po prihvatljivoj cijeni.
Agroklub® koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati ovdje