Šumske voćkarice: Čuvajmo ih, pazimo ih, jer stvarno ih je premalo

Za sve je šumske voćkarice značajno da nose jestive plodove pa su zbog toga značajne za prehranu brojnih šumskih vrsta sisavaca i ptica. Vitamini u plodovima značajno pomažu životinjama u hladnim mjesecima. Također, zajednička je značajka voćkarica da dolaze kao primiješane i pojedinačne vrste u šumskim sastojinama, rjeđe u manjim grupama. Šumske voćkarice doprinose bioraznolikosti šumskih ekosustava.

Među najznačajnije šumske voćkarice spadaju pripadnice porodice ružovki (lat. Rosaceae) divlja jabuka, divlja kruška, divlja trešnja, mukinja, jarebika, oskoruša i brekinja. Kod nas su regulirane Pravilnikom o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda gdje su u članku 2. navedeni šumski plodovi. Način branja plodova mora biti takav da se ne oštećuje matična plodonosna biljka. U čl. 12 navedeno je: Najstrože se zabranjuje orezivanje grana, bilo kakvo oštećivanje dijela stabala, tresenje ili rušenje stabala u svrhu sakupljanja plodova istih. U važećoj Šumskogospodarskoj osnovi područja postoji rješenje kojim se određuju Uvjeti zaštite prirode, gdje je pod rednim brojem 2 navedeno: Kod gospodarenja (sječe) potrebno je ravnomjerno ostavljati 2-3 suha stabla sa dupljama, kao i stabla voćkarica.

Naučite više o našim najznačajnijim šumskim voćkaricama

Divlja jabuka ili šumska (lat. Malus sylvestris) pojavljuje se pojedinačno ili u malim grupama Može rasti kao grm, visine od 3 do 5 m ili stabalce visine do 10 m. Kora je sive boje. Lišće je jajoliko, sitno nazubljenih ili narovašenih rubova, dužine od 4 do 8 cm. Cvjetovi su bijeli s nešto ružičastog obojenja ili ružičasti. Plodovi su okrugli i žutozelene boje, promjera od 2 do 4 cm. Prilično su kiseli, a sjeme sadrži spoj amigdalin koji je blago otrovan. Dobra je medonosna biljka i značajna kao privlačna pticama za gniježđenje. Pomaže očuvati zdravlje životinja koje konzumiraju plodove, a koji su vrlo korisni i za ljudsko zdravlje. Od drveta se mogu izrađivati manji predmeti i odlično je gorivo, a kora se može upotrijebiti za bojanje vune u crvenkastožutu. 
Divlja kruška (lat. Pyrus pyraster) dolazi kao pojedinačna vrsta u šumi. Poput divlje jabuke, isto je tako manjeg rasta, pa raste kao grm visine od 3 do 4 m ili stabalce visine od 15 do 20 m. Za razliku od kultivara grane divlje kruške su trnovite. Lišće je jajoliko okruglo. Cvjetovi su bijele boje u malocvjetnim gronjama. Plodovi su okrugli ili kruškoliki, promjera oko 4 cm i žutozelene boje. Zdrave su i korisne i za životinje i za ljude. Od drveta divlje kruške isto se tako mogu izrađivati manji predmeti, npr. žlice.  

Divlja trešnja (lat. Prunus avium) je voćkarica čiji znanstveni naziv upućuje na činjenicu da se ptice rado hrane njezinim plodovima. Uglavnom dolazi pojedinačno. U Šumarskom listu istaknuta je kao najznačajnija predstavnica porodice ružovki u Europi. Naraste oko 20 m u visinu. Kora je u mladosti glatka smeđkastocrvena s uočljivim sivosmeđim lenticelama, s vremenom deblja, smeđi i raspucava. Lišće je obrnuto jajolko, izduženo jajoliko ili eliptično, ušiljenog vrha i dužine oko 12 cm. Cvjetovi su bijele boje, dvospolni i na dugim peteljkama. Plodovi su okrugle, tamnocrvene trešnje mesnatog usplođa i ubrajaju se u niskokalorične. Poznata je kao narodni lijek Njezino lijepo i iznimno kvalitetno drvo koje poprima boju meda nakon izlaganja zraku, koristi se u proizvodnji namještaja. Hrvatske šume d.o.o. osnovale su 2001. godine klonsku plantažni nasad divlje trešnje na 1,3 ha, a njime gospodari Šumarija Kutina koja djeluje u sastavu Uprave šuma Podružnice Zagreb.

Sve vrste roda Sorbus L. u Republici Hrvatskoj, kao i u većini europskih zemalja, su rijetke i ugrožene - napominje grupa autora, znanstvenika sa Šumarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu 

Mukinja (lat. Sorbus aria) raste kao spororastući grm ili stabalce visine od 10 do 15 m. Lišće je okruglo ili okruglo - eliptično, dvostruko napiljenih rubova, kožasto, tamnozeleno s gornje strane i bjelkasto s donje, dužine od 6 do 12 cm. Cvjetovi su bijeli, krupni i skupljeni u gronjama. Plodovi su crvenonarančasti, okruglo - jajoliki i vrlo privlačni pticama, ali i medvjedima, jestivi su za ljude, ali trpki. Mukinja je poznata kao narodni lijek.  
Jarebika (lat. Sorbus aucuparia) je omanje stablo visine od 15 do 20 m. Kora zrelih stabala je glatka, sjajna, svijetlo sivosmeđe boje ili žutosmeđe. Lišće je dužine do 20 cm, neparno perasto sastavljeno od 7 do 15 usko eliptičnih listića, s gornje strane tamnozelenih, s donje bjeličastih i koji ujesen poprimaju tamnožutu, narančastu ili svijetlocrvenu boju. Cvjetovi su mnogobrojni, bijele boje, sabrani u gronje i neugodna mirisa. Plodovi su okrugli, narančastocrvene boje, širine oko 1 cm. Kao i plodovi mukinje privlačni su pticama, dok se ljudima preporuča kuhanje u vreloj vodi. Koristi se kao narodni lijek. Zbog lijepih narančastih listova u jesen i crvenih plodova vrlo je cijenjena u vrtlarstvu.     

Oskoruša (lat. Sorbus domestica) spororastuće je stabalce visine 15 do 20 m, rjeđe 30 i promjera debla do 1m. Kora mladog drveća je smeđa i glatka, a sa starenjem tamni i uzdužno raspuca. Lišće je dužine od 15 do 25 cm, neparno perasto sastavljeni od 13 do 21 listića, dužine od oko 5 cm, duguljasto ovalnih ili ovalno okruglasti, svijetlozeleni s gornje strane, s donje strane plavkastozeleni, a u jesen žuti ili žutonarančasti. Cvjetovi su bijeli, promjera od 13 do 18 mm. Plodovi su duljine od 2 do 3 cm, žutozelene boje, često jarkocrveni na osunčanoj strani. Hrana je pticama, divljači i glodavcima. Nekoć se upotrebljavala kao narodni lijek, namirnica za hranu i u stolariji i glazbalarstvu budući da joj je drvo i čvrsto, a elastično i dekorativno.

Brekinja (lat. Sorbus torminalis) je stablo visine do 25 m, obično do 12 m. Kora je siva, starenjem tamni i nepravilno raspuca. Lišće je dužine do 18 cm i širine do 10 cm, s 3 do 5 lapova te podsjeća na javorovo, tamnije zelene boje s gornje strane i svjetlije s donje strane. Cvjetići su promjera od 6 do 8 mm s bijelim laticama i sakupljeni u gronjama. Plodovi su okrugli ili jajoliki, promjera od 8 do 12 mm smeđežute ili crvenožute boje i s bijelim točkicama, a sadrže od 1 do 3 sjemenke. Ptice i divljač vrlo rado jedu plodove, a jelenska divljač sklona je brštenju lišća. Poznata je kao ljekovita biljka. Drvo brekinje je vrlo cijenjeno u glazbalarstvu.  

Doc.dr.sc. Damir Drvodelić sa Šumarskog fakulteta bavi se šumskim voćkaricama roda Sorbus već nekoliko godina te je vršio terenska istraživanja koja uključuju popisivanje istih. Drodelić za jedan intervju objavljen krajem prošle godine tvrdi kako su voćkarice slabo zastupljene u našim šumama, a među njima je najmanje oskoruše. 

Od ostalih rodova u vidu šumskih voćkarica javljaju se Prunus, Corylus i Castanea s time da se predstavnik roda Castanea, pitomi kesten ne smatra se u potpunosti šumskom voćkaricom (izvor Šumarski list), a na to upućuje naziv pitomi. Plodivi pitomog kestena su izuzetno korisni za ljude i šumske životinje, a to se može reći i za lješnjake s time da lijeska (lat. Coryllus avellana) za razliku od drugih voćkarica nije ugrožena. Iz tih rodova korisno je upoznati rašeljku.

Rašeljka (lat. Prunus mahaleb) je krupniji grm ili omanje stablo visine do 12 m. Kora je tamnosiva i specifičnog mirisa. Lišće je gotovo okruglo sitno nazubljenih rubova, s gornje strane sjajno i tamnije zeleno i svjetlije s žućkastim tonom na donjoj strani, dužine 9 cm. Cvjetići su bijeli, sakupljeni  u gronje dužine do 7 cm. Sočni plodovi promjera su 1 cm, okrugli, najprije žuti, s vremenom crvene, a kad sazriju poprimaju crnu boju. Plodovi su jestivi, slatkasto gorki, a koštice u njima otrovne. Ptice se vrlo rado goste ovim plodovima. Drvo je tvrdo i pogodno za izradu manjih predmeta.    

Šumskim voćkaricama bi trebalo posvetiti veliku pažnju, čuvati ih i uzgajati. Njihovi plodovi su hrana i lijek, a njihovi domaćini vrijedni su članovi šumskih ekosustava.

Autorica: Marija Glavaš