Standardi za drvne sortimente u EU

Prisutnost drvnih sortimenata na europskom tržištu zahtijeva prihvaćanje međunarodne norme proizvoda, u skladu s međunarodnim propisima i pravilima. Budući da se sadržaji europskih normi razlikuju od važećih hrvatskih normi, njihovo će prihvaćanje utjecati na promjenu načina rada u šumarskoj operativi.

Promjene će nastati u radovima prikrajanja, preuzimanja i evidencije šumskih proizvoda te u trgovini drvom. Stoga je prijeko potrebno što prije obrazovati šumarske i drvnoprerađivačke stručnjake za organizaciju poslovanja prilagođenu novom sustavu normi. Šumarstvo i drvna industrija kao partneri, nerijetko suprotnih interesa, očekuju buduće promjene oprezno i s nepovjerenjem zbog možebitnih poremećaja u vlastitom poslovanju. To se opravdava činjenicom da se promjene ne odnose samo na zakonsku regulativu već i na slobodno i transparentno, često ćudljivo i nepredvidivo tržište. Šumarstvo se već na početku suočava s problemom nepostojanja dovoljno kvalitetnih sortimentnih tablica, a drvna industrija nema podatke o mogućem korištenju tehničke oblovine razvrstane prema novim hrvatskim normama.

Na jedinstveno europsko tržište s europskim normama

Stare hrvatske norme razvrstavaju tehničku oblovinu prema njezinoj namjeni, a nove prema kakvoći, ne prejudicirajući njezinu buduću namjenu. Iz toga nije teško zaključiti da nedostatak ili potpuni izostanak tržišta šumskih drvnih sortimenata u Republici Hrvatskoj predstavlja glavnu prepreku prihvaćanju međunarodnih normi od operativnoga šumarstva i drvne industrije. Nove hrvatske (europske) norme nastale su i razvijale se u uvjetima tržišnoga gospodarstva drugih država te oblo drvo razvrstavaju u manji broj razreda kakvoće bez naznaka njihove buduće uporabe.

Nove hrvatske norme odnosno njihove strane inačice nisu uvijek obvezatne u primjeni ni u zemljama u kojima su nastale jer su trgovački odnosi šumoposjednika i drvoprerađivača regulirani ugovorima koji se ne moraju nužno pozivati na normu. Takvi postupci ugovaranja podrazumijevaju dvije istinski tržišno zainteresirane strane. Stoga je usporedba ovih dvaju sustava normi, u smislu strukture drvnih sortimenata, poput obične bukve, vrlo teška. To je moguće samo za najkvalitetnije (F-A) i najmanje kvalitetne (II-C i III-D) razrede kakvoće, a u velikom području primjene (L-I-B) usporedba postaje nemoguća.

Bitno je istaknuti kako je novi sustav hrvatskih normi usvojen i važeći i za šumarstvo i za drvoprerađivački sektor i za sve ostale, ali njegova primjena nije obvezujuća jer se trgovačkim ugovorima mogu ugovoriti drugačiji načini trgovine drvnim sortimentima. Stoga su ugovori sklopljeni između prodavatelja i kupca obvezujući. Najveće promjene dogodit će se tijekom planiranja sortimentne strukture (sortimentne tablice), proizvodnje te u komercijalnom segmentu.

Neki od problema primjene novih normi odnose se na njihovu dostupnost i kupovinu, promjene, edukaciju i operativno prihvaćanje te rokove (srpanj 2013.), a rješavanje problematike zasniva se na širem konsenzusu kojim smo prihvatili propise Europske zajednice. Naime, zbog specifičnosti šumarstva i drvne industrije, ovaj problem izlazi iz ovlasti Hrvatskih šuma ili Hrvatske komore inženjera šumarstva i drvne tehnologije.

Šumari moraju izraditi priručnik s uputama na hrvatskome jeziku, nove sortimentne tablice, softvere i druge alate potrebne terenskom osoblju u obnavljanju procesa edukacije i dr. Novi sustav normi jednostavniji je za primjenu, no postojat će stalna potreba za pojedinim korekcijama. Radi se o velikom i kontinuiranom procesu odnosno poslu koji nikada neće biti završen, ali je njegovo zanemarivanje nedopustivo - istaknuo je dr. sc. Marinko Prka (Hrvatske šume).

Foto: RGBStock.com