Kako u Segetu tako i u Šestanovcu, tamošnji lovci muku muče sa sovama. Brojna populacija desetkovala je zečju populaciju, a tragovi njihovih (ne)djela vidljivi su na svakom koraku.
Nagli porast zečje populacije u lovištu na području Segeta kod Trogira, osim početnog zadovoljstva, donio je i svojevrsne probleme. Štetu na divljači, koja se prije prepisivala kuni, čagljevima i lisici, zapravo su u najvećem dijelu pričinile sove ušare?
Tragovi njihovih (ne)djela vidljive su diljem lovišta, kazuju tamošnji lovci, potkrepljujući to činjenicama o pronalascima i desetak zečjih lubanja na jednom mjestu.
Adekvatnog načina borbe protiv te vrste predatora, zapravo nema. Ušara je zakonom zaštićena, a sovama u Segetu pogoduje i stara Kava koja je jednim dijelom zatvorena, a time i idealna za gniježđenje odnosno njihovo stanište. Međutim, Kava nije jedino stanište. Ima ih još na nekoliko lokacija.
Ističu njihovu veliku rasprostranjenost posebno na dijelu lovišta Vlaška, svojevrsnog prirodnog rezervata u kojem vlada trajna zabrana lova. Upravo mjere koje se provode u tim zaštičenim područjima, mir, tišina i obilje hrane, rezultirale su povratkom zeca, a posebno jarebice odnosno njihove autohtone divljači čiji je broj u jednom periodu bio gotova pa prepolovljen. Dakako, to je privuklo i brojne predatore sove, kune i lisice.
Stručni voditelj Javne ustanove "More i Krš“ Gvido Piasevoli tijekom našeg zadnjeg razgovora smatra da brojnost sova i njihovo razmnožavanje uglavnom prati količinu hrane u određenom staništu.
"Zečja populacija očito je na tom prostoru u znatnom porastu, pa samim time i broj sova. Čim pojedini resursi hrane budu ograničeni i brojnost letećih predatora će stagnirati", objasnio je tada dodajući da bi se možda trebalo obratiti Ministarstvu gospodarstva, odsjeku za zaštitu prirode pa razmotriti mogućnost formiranja određene komisije.
"Do tada, tamošnji lovci zečeve će morati dijeliti s predatorima, a oni su u prvom redu lisice i sada sove ušare", rekao nam je tada Piasevoli.
Lovci tog kraja također nisu zato da se sove istrijebe i poremeti prirodna ravnoteža, no isto tako predlažu da se oformi nekakvo povjerenstvo, kao što je to bio slučaj s vukom, i odredi odstrelna kvota.
Iako u prirodi svaka vrsta ima svoju izuzetno značajnu ulogu u ekološkim lancima prehrane ipak, teško da se može naći vrsta koja za čovjeka pravi veću korist od sove. Naoružana krupnim očima, izoštrenim čulom sluha i fenomenom bešumnog letenja, sove predstavljaju savršene grabljivice za miševe, voluharice i druge sitne sisavce koji poljoprivredi i čovjeku prave velike štete. Samo jedna porodica sova tijekom jedne godine uništi preko deset tisuća glodavaca koji pojedu količinu hrane dovoljnu da se prehrani jedno govedo.
Međutim, dok pomažu poljoprivrednicima, ove krupne ptice iz "noćne smjene“, štete lovcima. One nastanjuju otvorene predjele i upravo su kamenjarski pašnjaci idealna lovišta ove vrste. Obično se gnijezde na stijenama, u špiljama, većim pukotinama ili na samom tlu. Upravo u vrijeme odrastanja mladih, na tapetu su glodavci samim time i zečevi, koji su u slučaju segetske lovačke udruge, dobrano prorjeđeni.
Jednake muke sa segetskim lovcima dijele i njihove kolege iz Šestanovca. Njihovo stanište u kanjonu rijeke Cetine i okolnim špiljama, kao i u sjevernom graničnom području prema južnim obroncima Imotske krajine, ujedno je područje gdje te leteće "zvijerke“ čine i najveću štetu. Često biraju mjesta za glasanje ili svojevrsno hranilište kojeg karakterizira prisutnost izmeta, perja ili ostatke lovine.
Najviše lovi od sumraka do zore - tvrde šestanovački lovci. Let im je bešuman, s mekim zamasima krila, a plijen hvataju na tlu ili u punom letu. Također, mogu loviti u šumi, ali više vole na otvorenim prostorima, polju ili voćnjaku gdje predstavljaju pravu opasnost za zeca koji ima jako malu šansu da joj u noći izbjegne i preživi napad.
Prostor šestanovačkog kraja podneblje je s vrlo razgranatom visokonaponskom mrežom, a samim time i jedinim pravim neprijateljem sova ušara. Uglavnom stradavaju od strujnog udara pri sudaru s električnim vodovima gdje bi ih lovci pronašli ispod žica dalekovoda.
Od Segeta do Šestanovca populacija im je u uzlaznoj putanji. Od gotovo istrijebljene vrste pod zaštitom resornog ministarstva, ubrzo se popela visoko na top listi predatora u Dalmatinskoj zagori.
Uz vuka i lisicu, ušare zauzimaju treće mjesto što je, po mnogima, do prije koju godinu bilo nezamislivo.
Tagovi
Autor
Bogović: Alepski bor nakon velikih požara je nužno zlo
Imate šumu, a ne znate ni gdje je? Bogović objašnjava zašto propada 29% hrvatskog šumskog blaga
Zbog afričke svinjske kuge obustavljeno izdavanje dozvola za sakupljanje nedrvnih šumskih proizvoda
Balegari su kod nas ugroženi, a njihova aktivnost izravno utječe na plodnost tla i zdravlje stoke
Bogović: Alepski bor nakon velikih požara je nužno zlo
Važnost dabra u ekosustavu i ublažavanju klimatskih ekstrema
Balegari su kod nas ugroženi, a njihova aktivnost izravno utječe na plodnost tla i zdravlje stoke
U 17 godina naraslo 54.000 ha novih šuma: Kako gubimo stotine milijuna eura na zarasloj zemlji
Damir Senjan
prije 2 tjedna
Mirela Benko Za svoje godine ja sam ti jako neozbiljan, i kada ima problema nekako to volim kroz šalu provesti. Omak ne se meni i na AgroKlubu koja Više [+]
Damir Senjan
prije 2 tjedna
Mirela Benko Da sam ja gospodin sad bi sjedio na Havajima 🤣🤣🤣🤣 i lovio cure🙊. Ma u svakome selu ima problema, ovo sa domačim svinjama itd..zakazali Više [+]
