• Boris Giperborejsky
  • 24.06.2017. 16:30

Ruski šumar na hrvatskom tlu

Zanimljivo je kako se malo toga na internetu može naći o hrvatskom šumarskom stručnjaku ruskog porijekla Borisu Giperborejskom.

  • 2.311
  • 179
  • 0

Zanimljivo je kako se malo toga na internetu može naći o hrvatskom šumarskom stručnjaku ruskog porijekla Borisu Giperborejskom. Ipak, ostavio je dubok trag u šumarstvu južne Hrvatske stoga je potrebno upoznati širu javnost o njegovom djelovanju. Grad Imotski posebno ima razloga slaviti njegovo ime.

Dipl. ing. šumarstva Boris Giperborejsky rođen je 27. srpnja 1896. godine u Kosiku, Rusija, a umro je 03. veljače 1963. godine u Splitu.

U Hrvatsku je Giperborejsky stigao kao izbjeglica iz carske Rusije nakon Oktobarske revolucije. Iako među podacima nije točno navedeno kada je došao, poznato je kako se nakon završenog Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Beogradu zaposlio kao profesor u Gimnaziji u Gackom da bi u mjesecu svibnju 1929. godine započeo s radom u šumarskoj struci kojoj je ostao vjeran do smrti.

Od imotske park šume napravio perivoj

Kao šumar započeo je raditi 1929. godine na mjestu šumarskog referenta u Imotskom gdje ostaje do 1942. godine.

Dipl. ing. šumarstva Boris Giperborejsky nakon što je došao 1929. godine službom u Imotski odlučio je imotsku park šumu Gaj pretvoriti u perivoj. Nastavio je pošumljavanje Gaja započeto 1896. godine, pošumljavanog kao arboretum u vrijeme Austro Ugarske monarhije, izgradio je šetnice, vodoskok, četiri velike čatrnje sa zalihama vode i terasasti rasadnik koji se navodnjavao iz čatrnja.

Tako uređen Gaj, još sa malim igralištem i kavanom, u prošlim vremenima kao jedini uređeni perivoj na širem području privukao je Imoćane i okolno stanovništvo kao mjesto odmora, zabava, izleta i šetnja.

Pošumljavanje Gaja

U Gaj su osobito rado dolazili učenici i studenti, jer su organizirane zabave, plesovi uz tada Općinsku glazbu (danas poznata glazbena škola Imotski) kao i razna takmičenja. Osim toga, nastavio je s pošumljavanjem Gaja, te je obnovio šumarsku kuću ( danas objekt šumarije Imotski), a plodovi njegova šumarskoga rada vidljivi su i danas.

Dipl. ing. šumarstva Boris Giperborejsky zadužio je Imotski, jer je u razdoblju od samo nekoliko godina gradić dobio prekrasan perivoj kakvog nisu imali ni okolni veći gradovi, a koji nažalost Imoćani nisu znali sačuvati te je nakon domovinskog rata sama šuma uređena skupa s objektom današnje zgrade šumarije, a staze perivoja, klupe, fontana, čatrnje (gustirne) za vodu ostale su zanemarene od strane grada kao gradski perivoj.

Prvi uzgojio meksički avokado

Godine 1942. u jeku II. Svjetskog rata, Giperborejski dobiva premještaj u Dubrovnik gdje ostaje sve do završetka rata. Od 1945. radi u Odjelu za šumarstvo Oblasnog NO-a za Dalmaciju.

Za profesora Srednje šumarske škole za krš u Splitu postavljen je 1948. godine, gdje je ostao na dužnosti do odlaska u mirovinu. Kao profesor osnovao je rasadnik kojeg je vremenom pretvorio u Arboretum Šumarske škole za krš u Splitu, gdje je uzgojio više od 500 vrsta drveća, grmlja, trajnica, sukulenata i drugih biljnih vrsta. Posebno se bavio agrumima, akacijama, a uzgojio je i meksički avokado, prvi u Hrvatskoj. Ispitivao je i utjecaj umjetnog zakiseljavanja tla na suplutnjak (Querens rubor). Napisao je i objavio nekoliko udžbenika, skripata i stručnih članaka.

Ljuti krš i kako ga pošumiti

Fokus njegovog rada bio je ljuti krš i kako ga pošumiti. Smatrao je kako vrsta Pistacia vera može itekako biti pogodna za pošumljavanje ljutog dalmatinskog krša, a tim povodom uspostavio je suradnju s arboretumom u Turkmenskoj SSSR. Također je proučavao i vrste eukaliptusa, a svoja istraživanja temeljio je na prethodnim istraživanjima talijanskih kolega. Objavio je i rad gdje je prema zapažanjima iz prakse opisao doprinos svake pojedine vrste prilikom pošumljavanja. Njegov doprinos proučavanju metoda pošumljavanja krša temelj je brojnim kasnijim radovima hrvatskih šumarskih znanstvenika.

Boris Giperborejsky koji je najveći dio života posvetio unapređenju šumarske struke umro je 03. veljače 1963. godine, a u njegovom nekrologu napisano je "Djela njegovog neumornog rada, mnoge dijelove gologa krša presvukle su u zeleno ruho" (Ante Tomašević).

Tekst: Goran Vincenc


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Boris Giperborejsky Ruski šumar