Prva gljiva astronaut

Baršunasta ili zimska panjevčica, lat. Flammulina velutipes prva je vrsta gljive koja je napustila zemljinu orbitu. Američki znanstvenici htjeli su doznati kako gljive rastu u okolini lišenoj gravitacije pa su u Space Shuttleu Columbia 1993. godine lansirali i komad drveta sa sporama panjčevice. Kako nije bilo čvrstog tla na koje bi padale spore, gljive su se razrasle u svim smjerovima.

Prvobitno ju je u rod Agaricus svrstao engleski botaničar i entomolog William Curtis koji je djelovao u 18. stoljeću nadjenuvši joj i ime vrste velutipes. U rod Flammulina svrstao ju je njemački mikolog Rolf Singer 1947. godine. Singera je narančasta boja klobuka očito asocirala na vatru jer ime roda u prijevodu znači plamičak.

Stanište na panjevima

Ime vrste u prijevodu znači baršunaste noge pa oba naziva dobro upotpunjuju izgled ove stapčare. Baršunasta panjevčica nije neka vrhunska delikatesa, ali je jedna od rijetkih gljiva koje priroda zimi nudi kao jestive. U snijegu se tada poput malenog Sunca ističe svojom narančastom bojom.

Rasprostranjene su u umjerenom pojasu Europe i sjeverne Amerike (SAD), krajnjem istoku Kine, Japan, sjeveru Afrike. Stanište je ove saprofitske gljive na panjevima, korijenju, drvetu ili živom drveću pri čemu bira ona oboljela. Događa se da je drvo ukopano pa tada izgleda kao da panjevčice rastu iz tla. Osobito voli vrbe, zatim bukovo drvo - kao i brijestovo na kojem se rjeđe nalazi budući da ga je poharala holandska bolest brijesta. Raste u klasterima. Vrijeme sabiranja je potkraj jeseni i tijekom zime.

Uzgajane gljive izgledaju sasvim drugačije

Kod primjeraka koji rastu u prirodi, klobuk je dosta velik u odnosu na stapku, širine od jednog do sedam cm. Boja varira od narančastosmeđe do žućkastosmeđe i narančastocrvene, u središtu je tamniji, često blijedi kako gljiva doseže zrelost. Konveksnog je oblika, s vremenom se izravnava. Za vlažnog vremena je sluzav, a sjajan i suh za suhog vremena.

Stapka je bez prstena, žilava, visine od 2 do 11 cm, širine od 3 do 10 mm, baza može i ne mora biti proširena, povijena je kao i kod mnogih drugih stapčara. Od klobuka prema bazi prelazi iz bijele u sve tamniju, smeđu boju. Prekrivena je baršunastom opnom koja je to izraženija što je gljiva starija. Listići su široki, isprva bijeli, a kako gljiva postaje zrelija poprimaju svijetlo žutu boju. Meso je bjelkasto do žućkasto i tanko. Spore su glatke, više ili manje eliptične. Ostavljaju bijeli otisak.

Uzgajane gljive izgledaju sasvim drugačije. Rastom su vidljivo manje od onih u prirodi, a budući da se uzgajaju na tamnim i hladnim mjestima i klobuk i stapka su izrazito svijetli, tj. bijele su boje. Klobuci su im izrazito konveksni i kada gljiva dosegne zrelost, a stapke vrlo izdužene i nježne. Oštar i neugodan miris po kemikalijama se gubi kuhanjem. Okus je blag i pomalo vuče na voće.

Antibakterijska i antivirusna svojstva

Svježe gljive su izvor kalorijski siromašnih bjelančevina i složenih ugljikohidrata te vitamina B komplekasa. U maloj mjeri sadrže minerale kalij i fosfor i elemente u tragovima željezo, bakar, cink i selenij. Sadrže još fitokemikalije, točnije neke antioksidativne sastojke poput beta glukana.

Najpoznatije su kao sredstvo koje suzbija rak i njegovo širenje. Dokazano je da je među žiteljima okruga Nagano u Japanu, koje predstavlja središte uzgoja ovih gljiva, izrazito mali broj osoba oboljelih od tumora. Povezanost je otkrio epidemiolog dr. Tetsuro Ikekawa, a istraživanja provedena na Univerzitetu u Singapuru 2005. godine dokazala su da bjelančevine u baršunastim panjevčicama pomažu u jačanju imunosustava. Aktivni sastojci u ovim gljivama, točnije lecitin i beta D glukan imaju antibakterijska i antivirusna svojstva. Dugotrajnom konzumacijom liječe se peptički čir, bolesti jetre i zlatni stafilokok i Alzheimerova bolest. Osim toga gljiva sadrži bjelančevinu koja zaustavlja astmu, alergijski rinitis i razvoj ekcema. Kontraindikacije nisu pronađene.

Načini pripreme

Kod nas manje poznata, tradicionalna je namirnica japanske, kineske i korejske kuhinje. Jedu se samo klobuci jer su stručci isuviše žilavi. Najbolje ih je blago kuhati jer se time oslobađaju korisni nutrijenti i to na način da se u povrće dodaju pred kraj budući su delikatne. Dobro upotpunjuju salate ili sendviče, mogu se dodavati omletima, rižotima, gulašima, a ukusne su i u kombinaciji s govedinom, ribom ili morskim plodovima. Odlične su pržene u woku s povrćem i rezancima.

Slična je gljivama iz roda Collybia od kojih su neke jestive, ali ne osobito ukusne, a neke otrovne pa se treba povoditi za činjenicom da klobuk panjevčice izgleda kao da je preliven ljepilom i sjaji se. Eventualno je moguća zamjena s uvjetno jestivom sivolisnom panjevčicom, lat. Hyphloma capnoides kod koje je najuočljivija razlika u boji, budući da ima okeržuti ili svjelosmeđkast klobuk i sive listiće i raste na crnogorici. Može se zamijeniti i s otrovnom rebrastom patuljaricom Galerina marginata koja se razlikuje po smeđem otisku spora.

Autor: Marija Glavaš