• Godspodarenje šumama
  • 23.03.2015. 10:30

Prekomjerna sječa šuma?!

Upravo sječom starih stabala daje se prostor i svjetlo za rast i razvoj novoj, mladoj šumi. Konkretno, na području Parka prirode Medvednica bilježeno od 1966., 1976., 1987., 1997. do 2007. godine zabilježeno je konstantno povećanje drvne zalihe u državnim šumama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o.

Foto: depositphotos.com,
  • 1.429
  • 46
  • 0

Čitajući napise novina i portala u posljednjih nekoliko mjeseci, pobojala sam se da je Hrvatska ostala bez šuma, samim time moje poduzeće, a i ja bez posla. Oblio me hladan znoj, ali onda sam još jedan puta u nevjerici morala provjeriti podatke koje doduše znam napamet i u snu, a to je da šume u Hrvatskoj zauzimaju 2,688.687 ha što je 47 % kopnene površine države.

Uf, dobro je, još nismo out off business što bi se u slengu reklo. Ali zašto onda iz novina i portala vrište naslovi tipa "Prekomjerna sječa šuma" i "Ugrožena pluća grada" ili "Šumari opet napadaju...". Optužuju nas da šumu kljaštrimo, uništavamo, pustošimo, ogoljujemo, uspoređuju nas s Mlečanima, iako kad malo bolje razmislim, nakon svih usporedbi, Mlečani su u usporedbi s nama čisti pozitivci.

Šumarstvo i ekologija u jednom

Da se predstavim, ja sam šumarica po struci, ekološka aktivistica po uvjerenju i planinarka vikendima. Iz ljubavi prema prirodi i šumi upisala sam Šumarski fakultet sveučilišta u Zagrebu i tamo puno naučila o načinima gospodarenja šumom, zaštiti i ekologiji, eksploataciji i ekonomiji. Od kolega iz europskih zemalja čula sam da nam zavide na prirodnosti i očuvanosti naših šuma, a ja sam znala da je za to zaslužna dugogodišnja tradicija šumarske struke, edukacija na fakultetu i zagrebačka škola uzgajanja koju su prošli svi studenti šumarskog fakulteta. Potrajno gospodarenje osnovni je pojam koji smo morali usvojiti. Uzgajanje šuma kao predmet bilo je sito i rešeto za studente, predmet nakon kojega se ostajalo ili odustajalo od studiranja.

Oni koji su ostali, završili i imali sreće zaposliti se u jedinom javnom poduzeću koje gospodari hrvatskim šumama, svoje su znanje pretakali u svakodnevni posao upravljanja šumskim bogatstvom. Zahvaljujući šumarima i potrajnom gospodarenju unazad 200 godina, približno 95% naših šuma danas je još uvijek prirodno. U svome članku pod naslovom Zagrebačka škola uzgajanja i gospodarenje nizinskim šumama, akademik Igor Anić osvrnuo se također na ovaj problem te tekst započeo sljedećim riječima:

Što to rade šumari?

"Često se prigovara šumarima kako svojim postupcima krče šumu, uništavaju stabla, ne postupaju ekološki, traži se zaštita šuma od šumara. Pri tome se zaboravlja činjenica da je Hrvatska jedna od najbogatijih europskih zemalja po prirodnim šumama. Prirodan način njihova postanka, prirodnost strukture, stupanj biološke raznolikosti, ekološka i socijalna vrijednost tome također govore u prilog. Postavlja se pitanje kako je moguća takva slika naših šuma kad znamo da su većinom gospodarskoga karaktera. Istodobno, kako je moguće da je površina šuma u Hrvatskoj i unatoč gospodarenju ostala gotovo nepromijenjena u posljednjih stotinjak godina? Odgovori su sažeti u činjenici da je šumarstvo u Hrvatskoj tradicionalno ustrojeno prema načelima prirodnoga pristupa šumskom ekosustavu".

Poduzeće Hrvatske šume d.o.o., gospodari šumama u državnom vlasništvu. Zaštićene šume kojima se ne gospodari nalaze se pod brigom nacionalnih parkova. Šume kojima se gospodari donose gospodarsku dobit, u najčešćem slučaju. Sve šume kojima Hrvatske šume gospodare podijeljene su u gospodarske jedinice, a one u odjele i odsjeke. Plan gospodarenja za neku gospodarsku jedinicu naziva se Osnova gospodarenja i donosi se za razdoblje 10 godina. Tako se i sva mjerenja i sva planiranja u šumarstvu provode svakih deset godina pa je i ažurnost prikazanih informacija nužno na toj istoj razini. Osnova gospodarenja za nas šumare je kao Biblija ili Ustav za tu jedinicu. Na jednom od javnih uvida prilikom sječe stabala na području šuma Medvednice, kolega iz UŠP Zagreb vrlo je zgodno primijetio,

Princip održivosti šuma

"Nije da se šumari svako jutro nađu na kavici pa dogovaraju - danas ćemo sjeći ovo, sutra ono. Postupak je kompliciran. Svako stablo bira se u suradnji s djelatnicima Parka prirode. Nakon doznake, na teren izlaze djelatnici Ministarstva zaštite prirode, pregledavaju doznake i tek kada odobre koje se stablo treba, a koje ne treba maknuti, radi se zahtjev za sječu". Hrvatske šume već stoljećima primjenjuju u svom gospodarenju princip potrajnosti (održivosti) i stoga iz šume uzimaju znatno manje drva nego što ga priraste, a kako pri izuzimanju uglavnom odabiru lošija stabla, izlazi da su naše šume sve ljepše što se njima više gospodari.

Pod najstrožim okom javnosti nalaze se šume u blizini većih gradova. Medvednica je svakako jedna od njih. Šumari, biolozi, planinari, učenici, studenti, građani, vole i posjećuju ovaj prostor, štite ga i čuvaju svatko na svoj način. No, ljubav prema prirodi nije dovoljna za njezinu zaštitu ako se radi u neznanju, a poznata je i stara poslovica koja kaže "put do pakla popločen je dobrim namjerama". U želji da pomognu i zaštite šumu, građani često okupljeni u razne zelene i ekološke udruge zapravo čine suprotno ili možda, ’ajmo reći, od stabala ne vide šumu. Jer šuma nije sastavljena samo od 100- godišnjih stabala, već i od podmladka. Upravo sječom starih stabala daje se prostor i svjetlo za rast i razvoj novoj, mladoj šumi. Konkretno, na području Parka prirode Medvednica bilježeno od 1966., 1976., 1987., 1997. do 2007. godine zabilježeno je konstantno povećanje drvne zalihe u državnim šumama kojima gospodare Hrvatske šume d.o.o.

FSC certifikati za gospodarenje šumama

Svih tih godina, a i sada (za cca 1/3) sječa je manja od prirasta šume i praćena ulaganjima; uzgojnim radovima, zaštitom i čuvanjem šuma. Vrlo važna činjenica jest i to što su Hrvatske šume od 2002. godine nositelji FSC certifikata za gospodarenje šumama. FSC certifikacija znači da se šumom gospodari prema strogim ekološkim, socijalnim i ekonomskim standardima. Prema novim trendovima, u Europi sve se više ulaže u tzv. zeleno gospodarstvo. Jedna od važnijih grana je i gradnja prirodnim materijalima odnosno drvom. FSC certifikat koji garantira porijeklo drvnog materijala te način njegovog dobivanja (iz potrajnih šumskih ekosustava) temeljni je preduvjet za plasiranje proizvoda na zahtjevno europsko tržište. Zelena ekonomija, održivo stanovanje, čista energija, sve se to može dobiti iz šume pametnim i potrajnim gospodarenjem. Vjerujem da nam je svima želja, i šumarima i ekolozima i planinarima kupovati visokokvalitetne drvne proizvode iz naših, hrvatskih šuma.

Jasno nam je svima da u tom slučaju ne možemo dozvoliti da stabla istrunu od starosti već u propisanom dobu potrebno ih je posjeći. Bilo bi licemjerno od nas zabranjivati sječu i izradu drveta u našim šumama, a kupovati drvnu građu uzgojenu u monokulturama posađenim radi što brže zarade i profita, potpuno zanemarujući zaštitu prirode i biološke raznolikosti. U konačnici vjerujem da smo svi na istoj strani, no ponekad se možda samo ne razumijemo dovoljno. Šumarstvo nije samo zaštita šuma već i gospodarska grana koja u okvirima novih trendova ima mogućnost postati pokretač ekonomskih promjena u našoj zemlji.

Foto: depositphotos.com, @jowka23


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Sječa šuma Hrvatske šume Zaštita šuma Ekolozi Biolozi Gospodarenje šumom Šumarska tradicija Igor Anić Bioraznolikost Struktura šuma Zahtjev za sječu Medvednica Održivost šuma FSC certifikati Zelena ekonomija Monokulture

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi