Posljednja mukinja u Dubokom dolu: izgubimo li šumske voćkarice, izgubit ćemo estetsku vrijednost šumskog ekosustava

Duboki dol, rodno mjesto svojedobno najjačeg čovjeka na svijetu Ličanina Marijana Matijevića i mjesto pogibije ravnokotarskog harambaše Ilije Smiljanića, prošarano je bojama jeseni. Lišće polako žuti, a na više od 2.000 metara izdužile se livade i ravnice, na kojima je i u ljetnim mjesecima trava zelena. Zato tamo na sezonsko pašarenje svoja goveda dogone stočari iz Bukovice i Ravnih kotara. Među njima i Svetozar Birkić iz Medviđe koji u  sustavu krava-tele ima 40-ak grla blaga.

Poziv na očevid

"Ima trave, u lokvama i bunarima vode. Kud ćeš bolje”, kaže Svetozar. Njegova goveda su tu, na 706 metara nadomorske visine, 30-ak kilometara jugoistočno od Gračaca, praktički na tromeđi Like, BiH i Dalmacije na ispaši do kasne jeseni, sve dok metereolozi ne najave snijeg, kada ih vraća u Bukovicu, u Medviđu, da bi na proljeće opet na pašarenje i klimatsko liječenje u Duboki dol.

“Uvjeti su idealni. Jedini problem je vuk”, govori Svemir, kojemu je upravo ovih dana stradalo tele, iako se on nalazio nedaleko od mjesta napada. “Nije bilo pomoći”, govori Svetozar pa mu je samo preostalo da pozove ovlaštenu vještakinju Ministarstva okoliša i energetike za štete od zaštićenih divljih predatora  mr.sc. Anu Grgas koja će obaviti očevid i popuniti formular kako bi Svemir dobio odštetu za tele nastradalo od vuk(ov)a. Po najnovijem cijeniku naknada za tele do mjesec dana iznosi 1.500, a za tele od mjesec do šest mjeseci starosti 2.500 kuna.

Fotografiranje uz čudesno stablo

Magistrica Grgas, za koju stočari govore da je brža od hitne, stigla je iz Benkovca, gdje stanuje, preko Obrovca i Žegara do izvora Krupe automobilom, a potom pješice, grubim kolnikom, kojega su prije nekoliko godina probile Hrvatske ceste, od Krupe do Dubokog dola. Hodala je brzo, ali kao osvjedočena ljubiteljica prirode, pogledavala je uokolo ne bi li ugledala koje stablo mukinje. Za nedavnog očevida u Žegaru, gdje je otkrila brekinje, o čemu je Agroklub pisao, Ana je pitala je i za mukinje. E, mukinja nema ovdje, rekao je tamošnji stočar Danilo Komazec. “Mukinje rastu u Lici, a ima ih i u Dubokom dolu”, naputio je Danilo magistricu Anu Grgas.  

Vještačila štete od vuka i otkrila zaboravljene brekinje

Stvarno, tek što je stigla i započela očevid, ugledala je, kako kaže, čudesno stablo mukinje. Susosjećajući s oštećenikom zbog gubitka teleta ipak je zamolila Svetozara Birkića da stane uz stablo krcato plodova. “Svetozar me potpuno razumije pa sam ga snimila uz mukinju”, govori Ana i nastavlja:  “A, i tko  ne bi poželio fotografski snimak uz izuzetnu šumsku voćku koja vas mami prekrasnim žarko crvenim plodovima jer možda već sutra  bude kasno, možda je ne će biti, neće postojati”, zabrinuto će magistrica Grgas. 

Ukusni plodovi lijek protiv dezinterije

Kao i brekinja tako je i mukinja srodnik jarebike. Uspijeva na osunčanim planinskim obroncima, u pojasu bukovo-jelovih šuma. Može narasti u visinu od 12 do 15 m, može doživjeti i 200 godina, a često se na najvišim dijelovima areala javlja kao grm. Kora je glatka, tamno sivo smeđa s bijelim pjegama. Listovi su široki, kožasti odozgo sjajni odozdo srebrnasti I gusto dlakavi. Rub lista je dvostruko napiljen. Cvjetovi su dvospolni, bijeli skupljeni u guste krupne gronje. “Plod je crvenkaste boje i sadrži 1-3-sjemenke”, ističe magistrica Grgas. Ova biljka se biljka dosta često sadi u parkovima i vrtovima.

Plodovi mukinje su brašnasti, a tek nakon prvih mrazeva okus im postaje ugodan i slatkast. i od mukinja se miješanjem s drugim jesenskim voćem mogu prirediti ukusni želei, marmelade, kompoti, sirupi te voćna vina i rakije. U pučkoj medicini ovo se šumsko voće koristilo kao sredstvo protiv dizenterije.

Ugrožene šumske voćkarice

Mukinja, kao i ostale šumske voćkarice, ne daju samo ukusne plodove. Kao šumske vrste drveća pridonose očuvanju bioraznolikosti šumskih ekosustava. No, posljednjih godina zbog pretjerane sječe, budući da je drvna masa gotovo svih voćkarica vrlo vrijedna, došlo je do popriličnog smanjenja njihovog udjela u šumskim ekosustavima Hrvatske. Tako je doc. dr. sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šumarstva, zaposlen na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma, koji se ozbiljno posvetio istraživanju šumskih voćkarica (oskoruša, jarebika, brekinja, mukinja i mukinjica) koje su potpuno i nepravedno zapostavljene došao do zabrinjavajućih podataka. Naime,  na cijelom području Hrvatske ukupno je registrirano 77 stabala , od toga 13 stabala mukinje, 14  jarebike , 13 oskoruše I 37 stabala brekinje.  

“Krajnje zabrinjavajuće”, komentira mr. sc. Ana Grgas i zaključuje: Ako izgubimo šumske voćkarice (mukinje, brekinje, oskoruruše, jarebike, divlje kruške, jabuke…), izgubit ćemo estetsku vrijednost šumskog ekosustava. A brojne vrste ptica, divljači i ostalih  šumskih životinja ostat će bez hrane u zimskom periodu što može indirektno dovesti do pada vitalnosti i otpornosti šumskih ekosustava jer ptice i životinje neposredno reguliraju brojno stanje štetnih organizama.