Pogonsko gorivo letećih sobova Djeda Mraza

Zvali ga Djed Mraz ili Djed Božićnjak, dragi djedica ima jedinstven zadatak podijeliti sve poklone po čitavom svijetu u samo jednoj noći. Postoji vjerovanje da legenda o letećim sobovima koje koristi u tu svrhu i brojni božićni ukrasi u obliku muhara, korijene vuku u stvarnim činjenicama.

Njima mogu svjedočiti Laponci na sjeveru Skandinavskih zemalja i narodi koji obitavaju u Sibiru koji imaju priliku svakodnevno promatrati ponašanje sobova. Te su udomaćene životinje vrlo sklone konzumiranju muhara, a budući da ove sadrže psihoaktivne spojeve, sobovi se nakon toga počinju ponašati opijeno i počinju se propinjati, baš kao da se spremaju poletjeti.

Muharu često konzumiraju sobovi i druge životinje

Latinski naziv muhari Agaricus muscarinus dao je švedski botaničar Carl Linné 1753. godine, a današnji naziv Amanita muscaria, francuski prirodoslovac Jean-Baptiste Lamarck 1783. godine. Pretpostavlja se da je ime roda odabrao misleći na planinu koju su Stari Grci nazivali Amanus (danas turska planina Nur). Ime vrste Linné je dao prema latinskoj riječi musca, što znači letjeti.

Nedavna istraživanja ukazuju da muhara potječe iz Sibira i s područja Beringovog prolaza. Rasprostranjena je na područjima borealne i umjerene klime sjeverne hemisfere. Stanovnik je Europe, Amerike i Afrike. Prenesena je u Australiju, na Novi Zeland te u južne brazilske pokrajine.

Raste po mješovitim šumama, na sunčanim proplancima gdje ponekad tvori vilina kola. Kao ektomikorizalna gljiva stvara simbiotske veze s mnogim vrstama drveća, poput breze, borova, smreke i jele. Pojavljuje se od lipnja do kasne jeseni.

Muhara se može naći u mješovitim šumama

Razvijena muhara je vrlo lako uočljiva stapčara, što zbog svoje veličine, budući da doseže od 10 do 18 cm u visinu, a klobuk od sedam do 15 cm u širinu, a što zbog izrazite crvene boje klobuka. Osim crvene, klobuk može biti grimizne ili što je rijetko narančaste boje. Zrelošću i za kišnog vremena mijenja boju u narančastožutu. Isprva muhara ima oblik jajeta i prekrivena je bijelom koprenom, a kako vrijeme prolazi postepeno se širi sve dok zreli klobuk ne poprimi konveksan do ravan oblik.

Rub klobuka je izbrazdan, a na površini se nalaze vidljiva, bijela ispupčenja koje se s godinama ili kišama mogu izgubiti. Listići su bijeli, slobodni i gusto poredani. Stapka je visine od 10 do 12 cm, cilindričnog oblika, s ljuskama koje predstavljaju ostatke koprene iz faze jajeta, proširene baze i s dobro razvijenim bijelim prstenom koji može imati žuti rub. Spore su široko elipsoidne ili gotovo okrugle i glatke; ostavljaju bijeli otisak.

Letalna doza oko 15 klobuka

Najvažniji spojevi su muscimol, ibotenička kiselina i muskarin. Muscimol je psihoaktivni alkaloid jako topiv u vodi. Nastaje dekarboksilacijom ili sušenjem iboteničke kiseline. Psihoaktivnim postaje kod doze od 10 do 15 mg kada uzrokuje mučninu, znojenje, suzenje i slinjenje. Kao i muscimol, uzrokuje povraćanje, pospanost i smušenost.

Toksični alkaloid muskarin prvi je puta izoliran upravo iz muhare, iako ova vrsta sadrži vrlo mali udio u suhoj tvari. Više ga je u gljivama iz roda Inocybe i Clytocybe. Muskarin uzrokuje snažno aktiviranje perifernog parasimpatičkog živčanog sustava, što može dovesti do konvulzija i smrti zbog prestanka disanja. Stručnjaci su izračunali da je letalna doza konzumacija 15 klobuka. Otrovanje nastupa u roku od pola do dva sata, a dođe li osoba do liječnika u kratkom vremenu pomoći će jednostavna terapija aktivnim ugljenom. Lijekovi iz grupe benzodiazepina daju se za psihičko i umirenje mišića, a u teškim stanjima kao što su nesvjestica ili koma primjenjuju se intrubacija i umjetno disanje. Medicinske intervencije su uspješne u većini slučajeva.

Ljekovita svojstva

Na brojnim internetskim stranicama stoji kako se toksini mogu razgraditi dugotrajnim kuhanjem u velikoj količini vode, a nakon čega gljiva postaje jestiva. Također navodi se kako se u svrhu konzumacije može sušiti i kako su tako činili sibirski šamani. Slijedi napomena kako redakciji nisu poznati slučajevi takve konzumacije u praksi i s naglaskom na činjenicu da antidot još ne postoji.

Britansko homeopatsko društvo i neki distributeri homeopatskih pripravaka ističu muhare kao lijek širokog spektra. Navode pripravke kao lijek kod: promrzlina, epilepsije, trzavica, drhtavice i dr. nevoljnih pokreta, svrbeži, delirium tremensa i senilne demencije. Tvrde da pomaže kod: tifusne groznice, apopleksije, oftalmoloških stanja, dijabetesa, visoke temperature, hepatitisa, visokih razina kolesterola u krvi, kožnih bolesti, čireva i prekomjerne tjelesne mase. U posljednjih nekoliko godina muhara se počela smatrati sredstvom za borbu protiv raznih vrsta tumora, točnije tumora dojki, pluća, želuca, jetre, debelog crijeva, anusa, prostate i leukemije.

Korištenje muhare u svrhu liječenja nikako se ne preporučuje djeci, trudnicama, dojiljama i osobama koje pate od teških oboljenja jetre i bubrega. Ne smije se kombinirati s drugim lijekovima, ni alkoholom.

Autor: Marija Glavaš, Foto: hamidsardarphoto.com