Nevjerojatni um Viktora Schaubergera

Viktor Schauberger rođen je 30. lipnja 1885. godine u Holzschlagu u Gornjoj Austriji. Njegov otac, djed, pradjed i čukundjed zarađivali su za život radeći u šumi. Premda je šumarska tradicija u njegovoj obitelji dosegla preko četristo godina, njegov ju je otac kanio prekinuti. Zato je puno uložio u fakultetsko obrazovanje svojih sinova.

Jedini koji je odbio ponudu za daljnje školovanje bio je njegov najmlađi sin Viktor. Mladića, Viktora Schaubergera sasvim je ispunjavalo vrijeme provedeno u šumi. On je želio učiti promatrajući prirodu na licu mjesta. Ta njegova žudnja se ostvarila tek nakon što je završio Prvi svjetski rat (1914. - 1918. god.) iz kojeg se vratio ranjen.

Znanja iz prirode

Princ Adolf Schauberg-Lippe ga je zaposlio u svojoj, gotovo netaknutoj šumi od 21.000 ha, smještenoj u Gornjoj Austriji. Tu je stekao prve spoznaje o kretanju i energiji vode ili bolje rečeno, doživio prosvjetljenje. Noću je, vrebajući krivolovce na pastrve, došao do spoznaje kako voda u rijeci ima veću snagu noću nego danju i kako je tok najjači za punog Mjeseca. Pitao se kako brzi vodeni tok ne sprječava pastrve u lakom iskakanju i to u suprotnom smjeru. Nakon desetljeća promatranja i razmišljanja došao je do zaključka da prirodni vodeni tok ima način nadogradnje energije. Ta nadogradnja, odnosno sinergija odnosi se na smjer suprotan od tijeka vode, a pastrva koristi upravo nju.

Uz pomoć te energije pastrva biva usisana i odaslana uvis, u spiralnom kretanju koje izgleda poput vira koji se stvara iznad vode. Potvrdu za svoju, tada još pretpostavku, pronašao je u kamenju nošenom vodenim tokovima.

Shvatio je da za prijenos tereta nije bitna njegova masa, već oblik, doba dana i mjesečeve mijene.

Promatrao je kako se jajoliki kamen veličine ljudske glave giba kružno poput pastrve za punog mjeseca. Otkrio je da priroda često koristi oblik hiperbolične spirale unutar koje djeluje centripetalna sila, a na taj način se kreće tekućina u koritu rijeke ili potoka, sok u drvu i krv u žilama. Za centripetalno gibanje kroz hiperboličnu spiralu karakteristični su simptomatično opadanje temperature i kontrakcije te konstantni razvoj, pročišćavanje i rast te proces implozije. Suprotnu, centrifugalnu silu koja se kreće pravocrtno, priroda koristi kada nešto slabi i razgrađuje. Dakle, kod razgradnje mrtvih organizama. Nju karakteriziraju podizanje temperature, širenje i eksplozija. U prirodi se ova dva gibanja konstantno izmjenjuju. Te su mu spoznaje kasnije omogućile dizajniranje izuma koji su imitirali prirodne tokove rasta i razvoja.

Žestoki protivnik kanaliziranja rijeka

Njegova su zapažanja odgovarala onome što su ga učili otac i stric, a to je da rijeka, sve pa i najmasivnije trupce najbrže prenese za hladnih i jasnih noći. Njegove spoznaje i znanja načinile su ga poznatim pa je njegove pokuse najprije sponzorirala Austrijska vlada, a kasnije jedno korporativno poduzeće. Potreba za učinkovitijim prijevozom trupaca odvela ga je na rijeku Mürz u Donju Austriju. Tamo je 1926. godine postavio svoju prvu instalaciju u vidu vodenog kanala. Kanal je sadržavao spiralne tračnice, a temperatura vode u njemu je bila strogo kontrolirana. Pokazalo se da se Schaubergerovim kanalima trupci mogu prenositi na iznimno velike udaljenosti i s daleko većim kapacitetom nosivosti nego što je do tada bilo. Ti kanali nisu bili postavljani na način da trupac od početne do krajnje točke prevaljuje najkraći put, već su pratili sve riječne meandre.

Bio je žestoki protivnik kanaliziranja rijeka i stoga je uporno, no uzaludno pokušavao doprijeti do njemačkih vlasti pišući pisma i članke. Odmah je spoznao kakve sve opasnosti to donosi te je oštro kritizirao njemačke metode. Do njegovog izrazito negativnog stava došlo je za posjete Njemačkoj, gdje je imao priliku promatrati rijeku Rajnu. Nakon što je šuma oko rijeke posječena, odnosno devastirana, a Rajna kanalizirana, nivo vode je pao i ona se zamutila.

Prije toga, voda je bila kristalno čista i kroz nju se vidjelo nekoliko metara. Izravnavanje je dovelo do jačanja toka, a mulj je stao čepiti korito. Kapacitet korita postao je premalen za jače padaline pa je voda stala otjecati u okoliš i oštećivati vegetaciju, tlo i kamenje uz obale. To je dovelo do potrebe betoniranja obala i jaružanja korita. Sve je to za Schaubergera bilo alarmantno, a genijalni je lugar imao rješenje za nastale probleme. Njegovo je rješenje uključivalo spuštanje nivoa rijeke i regulaciju temperature vode, a isključivalo jaružanje. Ukazivao je kako je jedan slučaj poplave dovoljan da se, iako izjaružano, korito ponovo prepuni. Vlasti nisu prihvatile njegovu ideju, već se diljem Europe i danas provode metode vodnog gospodarenja koje su u potpunosti u suprotnosti s prirodom.

Haberova sinteza amonijaka povela u masovnu proizvodnju - hrane!

Schauberger se potom posvetio konstruiranju brojnih izuma koji su bili namijenjeni sprečavanju katastrofa koje je donijela industrijalizacija. Zaključio je da u tehnologiji koja daje loše rezultate i uzrokuje velike negativne prevrate u prirodi, moraju postojati greške. Ondašnja i današnja tehnologija rade na principu centrifugalne sile kod koje čestice medija bivaju najprije oslabljene pa zatim rastavljene i na kraju rastopljene. Smatrao je kako treba prekinuti s proizvodnjom koja radi na principu eksplozije i početi proizvoditi naprave i strojeve koji rade na principu implozije. Među njegovim brojnim izumima, još jedan koji je moguće primijeniti u šumarstvu, konkretno, u rasadničkoj proizvodnji, bio je specijalno izrađen plug.

Naime, još jedan moderan patent kojem se Schauberger izričito protivio bila su umjetna gnojiva. Povijest masovne proizvodnje tog sredstva za prihranu seže u doba Prvog svjetskog rata, a glavni akter je kemičar - nobelovac Fritz Haber. On je prvi sintetizirao amonijak na način na koji ga je i danas moguće isplativo masovno proizvoditi.

To je omogućilo proizvodnju umjetnih gnojiva i time masovnu proizvodnju hrane!

Znanstvenici njegova vremena znali su da je za rast biljaka nužan dušik, da ga rijetke vrste mogu vezati iz zraka, kao i da zemlja ima ograničen kapacitet. Dotadašnji je uzgoj usjeva bio vrlo spor, a Fritz Haber je to radikalno promijenio, ali njegov motiv nije bio samo humanitarnog karaktera. To što je od tada bilo moguće brzo i masovno nahraniti Njemačku za njega je značilo vjeru u prevlast na frontu.

Riješio je tada aktualan problem nemogućnosti uvoza salitre iz Čilea zbog britanske pomorske blokade. Natrijev nitrat ili salitra (NaNO₃) je prirodni izvor sirovine za gnojiva, a Čile ga je gotovo sam proizvodio. Nakon svega nekoliko godina masovne upotrebe pokazalo se da se tlo tretirano umjetnim gnojivom pretvora u zagađeno. Schauberger se dao u potragu za rješenjem i pronašao ga.

Schauberger pronašao rješenje za zagađena tla

Svojim je pažljivim promatranjem otkrio da upotrebom željeznog pluga dolazi do oslobađanja topline zbog čega se omekšava njegov vanjski sloj. To je uzrokovalo padanje željezne prašine na tlo. Te željezne čestice bi se ubrzo pretvarale u hrđu koja uzrokuje električno pražnjenje između vlažnog tla i atmosfere čime se isušuje zemlja i tako smanjuje njezin potencijal. Znajući da tlo bogato bakrom dobro zadržava zemljanu vlagu, Schauberger je odlučio izvesti pokus u kojem će obogatiti tlo tim elementom. To je učinio tako da je željezni plug prelio bakrom. Pokus koji je izveden takvim plugom bio je više nego zadovoljavajući. Urod na jednoj farmi blizu Salzburga se povećao za 50 %. Vremenom su takvi pokusi pokazali i dodatne velike prednosti.

Bilje koje je uzgajano na zemlji oranoj i drljanoj bakrenim plugom pokazalo se otpornijim na štetnike i imalo je manje potrebe za prihranu dušikom. Kasnije je, nakon što je prostudirao pokrete krtice, dizajnirao plug s centripetalnim kretanjem. Tlo takvom plugu nije pružalo gotovo nikakav otpor pa su izostali pritisak, trenje i zagrijavanje koji vode gubitku vlage u tlu. Masovnoj proizvodnji takvih plugova ispriječila se industrijska proizvodnja umjetnih gnojiva. Razdoblje koje je prethodilo radu na bakrenom plugu, Drugi svjetski rat, bilo je osobito loše za Schaubergera. Nacisti su se osobito zainteresirali za njegovu ideju o zračnoj turbini koja se podiže uz pomoć tekućina i plinova. Zatočili su ga u koncentracijskom logoru Mauthausen-Gusen na sjeveru Austrije i dodijelili mu više od dvadeset tehnički obrazovanih logoraša.

Schaubergerova tehnologija u krivim rukama

Pod kraj rata su motore u obliku diskova koje je patentirao za naciste konfiscirali Amerikanci i Rusi. Kasnih pedesetih godina 20. stoljeća Viktor Schauberger i njegov sin Walter posjetili su SAD. Originalni disk motori potpali su u ruke Rusa te su se Amerikanci uplašili kako će se Schaubergerova tehnologija jednoga dana pojaviti iznad američkog tla u vidu ratnog zrakoplovstva na nuklearni pogon. Poziv Amerikanaca bila je manipulacija i Schauberger je bio prisiljen potpisati ustupanje patenta američkom konzorciju.

Ugovor je sadržavao izjavu prema kojoj sav njegov rad i saznanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pa čak i misli smije dijeliti isključivo s izvjesnim Robertom Donnerom, šefom teksaškog konzorcija.

Nakon što su dozvolili ocu i sinu vratiti se u rodnu Austriju, čarobnjak vode, kako su ga zvali, bio je potpuno devastiran. Starac oslabljenog srca neprestano je ponavljao: uzeli su mi sve, ja čak nemam ni sebe. Agonija najvećeg uma šumarstva je kratko trajala, umro je 25. rujna 1958. u Linzu, pet dana nakon povratka iz Amerike.