Našički šumari se snašli pa posadili 5 ha lješnjaka

Našice su oduvijek bile poznate kao kraj bogat šumom. Ipak, šumari šumarije Našice traže se u drugim djelatnostima koje su usko vezane sa šumarstvom, ali ne spadaju u klasično šumarstvo. Razlog tomu su velike šumske površine koje su denacionalizacijom vraćene prvotnim vlasnicima svevši današnju površinu šumarije na trećinu nekadašnje. No, optimizma ne nedostaje jer su šumari svoju djelatnost preusmjerili u nešto što im odlično ide - proizvodnju lješnjaka.

Već prvi pogled prema prostorijama šumarije Našice, odaje dojam gradske šumarije. Naime, uredi šumarije smješteni su u stambenoj zgradi u središtu grada, što definitivno odilazi od stereotipne vizije zgrade šumarije kao samostojećeg objekta okruženog visokim raslinjem i velikom drvenom tablom s natpisom Hrvatskih šuma.

Našički šumari ostali bez golemog dijela drvne zalihe

U šumariji nas je dočekao upravitelj Darko Mikičić s revirnicima Zlatkom Katrušom i Josipom Domaćinovićem.

"Nije to jedina stvar koja odudara od stereotipa. Pođite s nama na teren pa ćemo vam pokazati jedan drugi vid šumarstva", složili su se u glas.

Šumarija Našice nalazi se na sjevernim obroncima Krndije, jedne od gora u sklopu slavonskog gorskog vijenca. Na sjeverozapadu se nalazi šumarija Đurđenovac, na sjeveroistoku je šumarija Koška. Zapadno je šumarija Kutjevo, jugozapadno šumarija Čaglin, obje iz sastava UŠP Požega dok je jugoistočno šumarija Đakovo iz sastava UŠP Osijek. Zanimljivo, Našice na svojoj najjužnijoj točki dijele dodirnu točku s još tri šumarije (Đakovo, Levanjska Varoš i Čaglin) što je prava rijetkost u administrativnoj podijeli. Primjerice, na političkoj karti svijeta postoji samo jedna takva točka i nalazi se na jugu Afrike, dok se u strogo geometrijski odijeljenim državama u sastavu SAD-a taj primjer može naći također samo u jednoj točki.

Šumarija se sastoji od dvije gospodarske jedinice, Krndija seonska površine 474,37 ha i Krndija našička površine 2.836,80 ha, ukupno 3.311,17 ha. Treba napomenuti kako je do prije nekoliko godina šumarija imala 6.037,44 ha koje su denacionalizacijom vraćene prvotnim vlasnicima. Problem je što je riječ o najkvalitetnijim kitnjakovim šumama zbog čega su našički šumari ostali bez golemog dijela drvne zalihe i etata.

Žele da svih 44 zaposlenika imaju posla

"Površina šumarije smanjila se za gotovo polovinu. Današnja drvna zaliha od 788.557 kubika i prirast od 21.709 kubika ne dopušta nam etat veći od dvadesetak tisuća kubika godišnje stoga moramo razmišljati i o drugim djelatnostima jer želimo da svih 44 zaposlenika šumarije ima posla", kaže nam upravitelj Mikičić.

Šumarija se stoga podigla nasad lijeske i pokrenula proizvodnju lješnjaka. Na ideju je došao današnji upravitelj Mikičić još za vrijeme dok je obnašao funkciju voditelja našičke podružnice. Naime, na tom području su trebali saditi vinograde, ali Mikičić je zaključio kako je vinarstvo područje koje bolje odgovara agronomima dok bi lješnjaci predstavljali plantažni uzgoj koji bi na neki način predstavio šumarsku struku. Stoga su prije 7-8 godina posadili 5 ha lješnjaka na zemljištu koje spada pod šumsko, ali zbog specifičnih karakteristika tla, šuma se teško obnavlja.

Sadnja je rađena u razmacima 4x5 i prilagođena je postojećoj mehanizaciji što olakšava poslove međuredne obrade, košnje, orezivanja i zaštite atomizerima. Osim toga, posla je manje nego u vinogradu što smanjuje troškove proizvodnje, a plod je jako tražen na tržištu i lakše ga je skladištiti od grožđa tj. vina o kojem se treba brinuti i nakon berbe. Plantaža lješnjaka također ostavlja mogućnost zapošljavanja invalida rada, pogotovo sjekača kojima je zabranjen rad na motornoj pili.

Urod je već sada zadovoljavajući stoga se planira posaditi još 10 ha, a razmišlja se i o sadnji drugih "šumskih" vrsta poput oraha kojem tržišna cijena također raste. Sadilo bi se na površinama na kojima je tlo izgubilo karakteristike šumskog tla te je struka procijenila kako bi podizanje šume bilo preskupo. Upravo takvog tla ima dosta na području gdje se nalazi postojeća plantaža što bi racionaliziralo postojeću proizvodnju.

Planovi su stvoriti edukativni centar

Našički šumari razmišljaju i o revitalizaciji ugašenog rasadnika Gajić jer trenutno na nivou cijele podružnice nema niti jednog aktivnog rasadnika. Postojeća infrastruktura postoji na ukupnoj površinio d 7,5 ha od kojih je 5,95 proizvodnog karaktera. Tu je bazen za navodnjavanje, skladište za kemikalije, lijehe za kontejnerski uzgoj i matičnjak. Rasadnik je nekoć bio priznat po uzgoju kitnjakovih sadnica a 2012. godine obnovljena je i zgrada unutar rasadnika, no nerazumijevanje prošle Uprave društva dovelo je do njegova zatvaranja.

Obnovljena zgrada danas služi za potrebe edukacije i projekta Škola u šumi te za sastanke našičke podružnice. Veliki potencijal leži upravo u edukativnoj funkciji ovog objekta. Naime, planovi su opremiti ovaj objekt sa primjerenim edukativnim sadržajem iz područja šumarstva te bi stvorili edukativni centar po uzoru na mađarske edukativne centre koje su njihovi šumari izgradili sredstvima iz EU fondova, među kojima je bio i Nature No1, prvi EU projekt u kojem su sudjelovale Hrvatske šume a koji su realizirale upravo UŠP Našice.

Kada govorimo o rasadniku, treba napomenuti kako se u njegovom jugozapadnom krilu nalazi prva klonska sjemenska plantaža u Hrvatskoj. Riječ je o kitnjakovoj klonskoj sjemenskoj plantaži zasađenoj 1991. godine na 1 ha koju su djelatnici UŠP Našice sadili u suradnji s akademikom Mirkom Vidakovićem a koja je poslužila za stjecanje iskustava za zadnju svih ostalih klonskih sjemenskih plantaža u Hrvatskoj. Danas se tamo nalazi 36 stabala o kojima brine dipl. ing. Katruša.

Zaposlili četiri nova radnika

U šumariji postoji i platforma za orezivanje grana koja je idealna za održavanje drvoreda u urbanim sredinama, a nabavljena je za potrebe rasadnika. Kako na području našičke podružnice postoji veliki broj naselja s drvoredima tipičnim za slavonska mjesta, šumarija održava parkove i drvorede u okruženju.

Našički šumari pokazuju kako se upornošću i radom može uspjeti u teškim uvjetima, samo je potrebno uložiti puno truda i izaći iz područja šumarske "komfor-zone". Kao rezultat, nedavno je zaposleno četiri nova radnika, što znači kako će četiri obitelji manje iseliti iz ekonomski uništene Slavonije. Dokaz je to kako se unatoč svim lošim pokazateljima može i mora opstati.

Autor: Goran Vincenc/časopis Hrvatske šume, foto: talitha/bigstockphoto.com