• Mediteranski potkornjak
  • 04.02.2018. 09:00

Na Marjanu se pojavio štetnik mediteranski potkornjak

Zahvaljujući globalnom zatopljenju koje pogoduje razvoju i u konačnici gradaciji ove vrste uzrokovao je sušenje oko 7.000 stabala alepskog bora.

Foto: marjan-parksuma.hr
  • 857
  • 42
  • 0

U splitskoj park - šumi Marjan pojavio se štetnik mediteranski potkornjak (lat. Orthotomicus erosus Wollaston) koji još donedavno nije prepoznat kao značajan na tome području. Zahvaljujući globalnom zatopljenju koje pogoduje razvoju i u konačnici gradaciji ove vrste uzrokovao je sušenje oko 7.000 stabala alepskog bora (Pinus halepensis Mill.) te je pokrenut program pod nazivom Sušenje borova u park šumi Marjan kojega je voditelj dr. sc. Milan Pernek predstojnik Zavoda za zaštitu šuma i lovnog gospodarenja u Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom.

Mediteranski potkornjak (O. erosus) je kornjaš crvenkasto smeđe boje iz podporodice potkornjaka (Scolytinae). Izgledom i uzorkom hodnika koje buši, nalik je na kod nas puno poznatijeg osmerozubog smrekovog potkornjaka (Ipstypographus L.) samo je puno manjih dimenzija, dužine od 2,7 do 3,5 mm. Daljnje razlike su najizraženije u strukturi ticala, seksualnom dimorfizmu i zakrivljenost pokrovnih krila. Imago mediteranskog potkornjaka zaštićen je hitinskim oklopom. Glava je prekrivena prvim segmentom prsišta koji je kod kornjaša karakteristično zadebljan i naziva se pronotum.

Najizraženija razlika u odnosu na druge potkornjake je da obronak pada i sa svake strane obronka nalazi se po četiri para zubaca, s time da je drugi zubac najširi i pravokutan, a na kraju se spaja s trećim zupcem. Modificirana pokrovna krila štite stražnji, osjetljivi par krila. Noge i krila kukuljica su slobodni u odnosu na tijelo s time da pokrovna krila mogu biti ili naborana ili glatka. Ličinke su bijele i bez nogu, dužine oko 2,7 do 3,5 mm, a izgled se ne mijenja kako rastu. Jajašca su bijele boje, dijelom providna, dužine oko 1 mm.

Štetnik rasprostranjen po čitavoj Europi

Prirodno je rasprostranjen u Europi, na Bliskom istoku, središnjoj Aziji i Kini. Premda je rasprostranjen po čitavoj Europi, štete je do sada radio samo u toplim, mediteranskim predjelima.

Na području Turske, Francuske i Maroka ustanovljene su dvije generacije, tri ili četiri generacije u Tunisu i Južnoafričkoj Republici i tri do pet generacija u Izraelu gdje su imaga aktivni od ožujka do listopada. Kukac se pojavio i u SAD-u. U Hrvatskoj se pojavio na alepskom boru na brdu Marjanu koje zauzima poluotok kod Splita.

Na područjima gdje je prirodno rasprostranjen, mediteranski potkornjak parazitira na raznim vrstama bora (Pinus spp.), a pronađen je i na smreci (Picea spp.), jeli (Abies spp.), čempresu (Cupressus spp.) i cedru (Cedrusspp.). Od alohtonih vrsta za domaćina je pronašao duglaziju (Pseudotsuga spp.). Kod nas je značajan za alepski bor.

U Europi ima najviše dvije generacije godišnje

Imaga su snažni letači, sposobni prijeći područje od nekoliko kilometara u potrazi za pogodnim domaćinom. Najčešće napadaju stabla koja su već fiziološki oslabila te se kao takvi na području svog prirodnog rasprostiranja ubrajaju u sekundarne štetnike, a za razmnožavanje im osobito pogoduju sušna razdoblja. Primijećeno je da u posljednje vrijeme napadaju i zdrava stabla što znanstvenici povezuju s globalnim zatopljenjem. Mužjak najprije kolonizira stablo i stvara bračnu komoru koju potom nastanjuju, obično dvije ženke. Ženke ponekad napuštaju komoru kako bi položile po 26 do 75 jajašaca svako položeno u svoju nišu, u hodnike dužine od 1,27 do 12,7 cm kojih je dva ili tri. Larvalni hodnici su u kori, vijugavi i duži od matičnih.

Nakon što se izlegu, ličinke se hrane floemom i na taj način stvaraju specifični uzorak hodnika. Događa se da hodnici spajaju jedni s drugima. Hraneći se i tako proširujući hodnike ličinke prolaze tri razvojna stadija. U vrijeme kada su ličinke spremne za kukuljenje buše hodnike prema kori, osobito ako je floem deblji. Kada se razviju u odrasle jedinke izlaze iz stabala ostavljajući za sobom malene okrugle izlazne bušotine promjera 1,6 mm. Te mlade odrasle jedinke mogu nanovo kolonizirati ista stabla ili prelaze na druga.

Ova vrsta ima u Europi najviše dvije generacije godišnje, a vezano uz klimatske promjene na Mediteranu, ustanovljeno je kako se sada pojavljuju od dva do sedam puta godišnje. Navedeno je predviđeno na 5. izvješću IPCC u UN-u 2014. godine. Prema autorima, znanstvenicima Battisti&Larson klimatske promjene djeluju na kukce na njihovo preživljavanje, reprodukciju, voltinizam (broj mladih jedinki svake godine kod kukaca) i prostorno širenje. Te promjene djeluju povoljno na sve navedeno u slučaju mediteranskog potkornjaka, a zbog čega je došlo do veće reprodukcije i većeg broja generacija.

Kako prepoznati da li je stablo napadnuto?

Dosta se teško determinira prije nego što napadne stablo, odnosno prije pojave ulaznih bušotina s piljevinom. Skidanjem kore sa suhih napadnutih stabala lako se uočava gusta mreža hodnika. Imaga mogu ostaviti mreže hodnika karakterističnog uzorka u floemu. Samo jedna generacija mediteranskog potkornjaka izazvat će sušenje živih stabala što se očituje promjenom boje iglica iz zelene u žutu i crvenkasto smeđu.

Prva istraživanja provedena prije jakog sušenja na Marjanu pokazala su da nije prisutan potkornjak vrste Tomicus destruens (Wollaston), kao ni opasna karantenska bolest koju uzrokuje nematoda vrste Bursaphelenchus xylophilus (Steiner&Buhrer) Nickle. No nakon nekog vremenaevidentirano oko 7.000 suhih ili borova što predstavlja 13%, a kao uzročnik determiniran meditera nski potkornjak. Zbog takvog, neuobičajeno jakog sušenja pokrenut projekt naziva Sušenje borova u park šumi Marjan. Projekt vodi dr.sc. Milan Pernek voditelj odjela u Zavodu za zaštitu šuma i lovno gospodarenje u Hrvatskom šumarskom institutu u Jastrebarskom.

Velik utjecaj klimatskih promjena

Početkom godine u Splitu je održana javna prezentacija s ciljem informiranja o dosadašnjim rezultatima. Utvrđeno je da je najveći broj stabala starosti od 60 do 70 godine života i promjera oko 25 cm što je dokaz da uzrok sušenja nije velika starost stabala. Kao uzroci navedeni su: prisutnost monokulture, klimatske promjene i vezano uz to klimatski ekstremi, potkornjaci kao sekundarni štetni organizmi koji napadaju domaćine koji su fiziološki oslabljeni i potkornjaci kao primarni štetni organizmi. Dr. sc. Milan Pernek naglašava utjecaj klimatskih promjena. Poznato je kako povećanje temperature može djelovati na interakciju štetni organizam - domaćin na način da su štete povećane (Bentzetal. 2010, Carniceretal. 2011, Pernek etal. 2012, Kramsetal. 2012, Sanguesa-Barreda 2015). Dr. sc. Pernek pojasnio je kako u budućnosti treba istraživati nepoznate segmente vezane s biologijom mediteranskog potkornjaka i interakcijom te vrste s gljivom iz razreda Ophistostomatoidae i dendro patogenim nematodama kakve su otkrivene u Tunisu i Izraelu, a što je iznimno važno za daljnja istraživanja.

Monitoring feromonskim klopkama

Kazao je kako će se potkornjak na Marjanu suzbijati integriranom (sveobuhvatnom) zaštitom šuma, koja uključuje intenzivan monitoring feromonskim klopkama, pravovremenim otkrivanjem i doznakom napadnutih stabala tj. još zelenih borova tijekom ožujka uz praćenje generacija i stabala požutjelih krošanja tijekom cijele godine, potom pravovremenim sječama i izradom doznačenih stabala te primjenom insekticidne mreže. Planira se provesti i zamjenska sadnja autohtonom vegetacijom, odnosno hrastom crnikom (Quercus ilex L.).

Prema autorima, entomolozima Jana C. Lee, Sheri L. Smith i Steven J. Seybold kukac ima nekoliko prirodnih neprijatelja. U Izraelu je primijećeno kako se mediteranskim potkornjakom hrani sirijski djetlić (Dendrocopos syriacus Ehrenberg). U Južnoafričkoj Republici pronađeno je nekoliko vrsta osa koje uzrokuju paralizu ličinki i nekoliko vrsta kornjaša koji se hrane njima. U SAD-u, u saveznoj državi Kaliforniji u nekoliko hodnika su pronađeni parazitska ličinka i kornjaš. Determinirani parazitoidi uključuju opnokrilce iz porodica Braconidae, Eurytomidae i Pteromalidae no valja ukazati kako učinkovitost još nije poznata. Poznato je kako drže populaciju mediteranskog potkornjaka pod kontrolom sve dok ne dođe do nepovoljnih vremenskih uvjeta i u okolnostima kod kojih im je na raspolaganju obilje materijala na kojem parazitiraju.

Autorica: Marija Glavaš, Foto: marjan-parksuma.hr; Marta Matek


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Alepski bor Štetnik Šumarstvo Klimatske promjene Globalno zatopljenje Mediteranski potkornjak Milan Pernek


Partner

Hrvatske Šume d.o.o.

Ulica Farkaša Vukotinovića 2, 10000 Zagreb, Hrvatska
tel: +385 1 4804 174, e-mail: [email protected] web: http://www.hrsume.hr/