Može li nas agrošumarstvo spasiti od klimatskih promjena?

Već je neko vrijeme jasno koliko je važno očuvati šume radi sprječavanja erozije tla, proizvodnje kisika, povećanja plodnosti tla, očuvanja vode i pohranjivanja CO2, no u nekim zemljama Europe šume sve više dobivaju funkciju održive poljoprivrede, uzgoja hrane kroz brigu o tlu i domaćim životinjama.

Upravo je agrošumarstvo kao potencijal za Hrvatsku bio tema predavanja agronoma dr.sc. Željka Hernera u sklopu projekta “Održiva budućnost – put do zdrave hrane” zadruge Zelenica u Brezovici.

“Neki autori, znanstvenici kažu da je agrošumarstvo bilo prije poljoprivrede jer se u okviru postojećih šuma stoka sklanjala za vrijeme ljetnih mjeseci, viškovi su se prodavali ili mijenjali za druge stvari no postepeno se odijelilo jedno od drugog, pa su pašnjaci i poljoprivredne površine postale jedno, a šume su ostale isključivo šume”, objašnjava Herner.

Agrošumarstvo se danas dijeli na Silvopastoralne sustave - korištenje šume za zaštitu i hranu domaćih životinja i Intercropping ili agrosilvokulturni sustavi – integraciju šumskih i poljoprivrednih kultura, odnosno dizajniranje kombinacijom različitih kultura sađenih s obzirom na potrebe za tlom, suncem, vodom.

Postoji i treća kombinacija drveća, životinja, voćaka i usjeva.

Prostor zaštićen Naturom 2000 zapravo veliki potencijal

"Španjolci primjerice jako potiču sijanje leguminoza u postojećim šumama u sklopu projekta "Pasture management", u Češkoj krave šeću šumama, pasu i gnoje, u Švedskoj se svinje koriste u šumama kako bi potaknule obnovu šuma, u Grčkoj se između maslina sije slanutak, primjera je puno. U Hrvatskoj se šuma tradicionalno koristila samo za ogrjev i za sklanjanje stoke u vrućim ljetnim mjesecima ili se krčila radi oranica“, spominje Herner i ističe kako je u Hrvatskoj prostor zaštićen Naturom 2000 zapravo veliki potencijal za uvođenje inovativnih agrošumarskih sustava koje neke zemlje Europe već naveliko koriste.

Povećanje prinosa i dugoročne prednosti

Profesor Vladimir Ivezić s osječkog Fakulteta agrobiotehničkih znanosti još je 2019. godine radio pokus sa žitaricama zasijanim u voćnjacima oraha.

"Dokazali smo da ratarske kulture mogu rasti među voćnjacima oraha i prinosi su bili 18 posto veći od konvencionalnog uzgoja, ali ono što će poljoprivrednici gledati je da su na hektaru zemljišta izgubili 0,2 hektara na orasima iako dugoročno zapravo imaju dvije kulture i ako jednu godinu jedna ne uspije, uspjet će druga. Ono što je nepobitno je ekološki aspekt i činjenica da se time može oduprijeti klimatskim promjenama koje neće nestati“, kaže profesor Ivezić koji već deset godina predaje Agrošumarstvo kao izborni predmet i svaku godinu u sklopu Erasmus projekta strani studenti dolaze slušati upravo taj predmet.

Pokus je pokazao, spominje, i manje oscilacije u temperaturi i vlazi u odnosu na usjeve izložene suncu. U tijeku je i pokus koji bi trebao pokazati koliko sadnja stabala može popraviti loše tlo.

"Sadili smo kulture kratke ophodnje, vrbe, topole, bagrem prema alleycropping sustavu, znači šest redova drveća, pa 24 metara ratarske kulture, pa opet redovi drveća i ratarska kultura i promatramo utjecaj na tlo, na eroziju, prinose, na kvalitetu tla, koliko ga mogu poboljšati, ne samo koliko ćemo pšenice dobiti, već koliko i biomase“, priča Ivezić i dodaje kako agrošumarstvo nije nikakav novitet, u Africi se oduvijek na taj način bavilo poljoprivredom.

Što drveće znači za tlo lako je zaključiti jednostavnom usporedbom grumena tla iskopanog na otvorenom i onog u šumi. Osim tamnije boje, šumska zemlja je jednostavno rahlija i puna živih organizama i kao takva značajan resurs za uzgoj zdrave hrane.

"Kako se Europa želi pozicionirati kao prvo zeleno područje ili kontinent u svijetu ona razvija sistem sekvestracije ugljika i raznim tehnologijama potiče da se ugljikovodici zamijene nekakvim održivim ili prirodnijim, obnovljivim načinima iskorištavanja energije jer stabla jesu pluća planeta i učinkoviti skupljači ugljikovodika i treba poticati njihovu sadnju i očuvanje“, zaključuje Herner.

Gdje je Hrvatska na europskoj karti agrošumarstva?

Prema neprofitnoj organizaciji “Europska agrošumarska federacija” (EURAF), u Hrvatskoj se najviše primjera silvopastoralnog agrošumarstva moglo naći na obalnim područjima, no od toga se odustalo najviše radi toga što ovce jedu lišće masline i uništavaju ih. Drugi primjer je crna slavonska svinja koja se uzgaja na otvorenom i hrani u šumi, ali cijena njezinog mesa nije bilo dovoljno konkurentna s uvozom da bi se isplatio uzgoj.

Prema Akcijskom planu sadnje dodatnih stabala u Hrvatskoj bi se do 2030. godine trebalo posaditi jedan milijun stabala godišnje na državnim i privatnim zemljištima. U sklopu toga su osigurana i sredstva već od ove godine, ali je upitno koliko su, prije svega vlasnici privatnih posjeda, upućeni u to. Bez educiranja i prenošenja znanja koje očito susjedne zemlje već imaju, agrošumarstvo nema neku sjajnu budućnost.

Za kraj možda samo jedna crtica - prije mjesec dana njemačko je ministarstvo poljoprivrede dalo najveće priznanje agrošumarskom poljoprivredniku Thomasu Dominu koji godinama promovira održivu poljoprivredu na svom imanju i između ostalog je na području dosta uništenom rudnicima, sadnjom topola stvorio zelenu oazu koja štiti od vjetrova, sunca i suša.

Strateški plan ZPP RH prepoznaje agrošumarstvo kao jedan od alata za prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena. Doprinos ostvarivanju ovih ciljeva planiran je kroz dvije intervencije: Neproizvodna ulaganja u poljoprivredi za prirodu i okoliš (73.01.) te Rekonstrukcija (konverzija) degradiranih šuma (73.05.)

Proizvodnju ovog sadržaja sufinancirala je Europska unija. Iznesena mišljenja i stavovi odražavaju isključivo stav autora i ne moraju se podudarati sa stavovima Europske unije. Ni Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje bespovratna sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Pogledajte video prilog: