Koriste se drvenaste biljke ekstremno otporne na sušu u suradnji sa mikorizom kako bi se u narednim desetljećima od pustinje stvorile male oaze u kojima će biti moguć život i proizvodnja hrane.
Nedavno smo se pozabavili tematikom mikorize, koja predstavlja značajan simbiotski odnos u šumskoj eko ravnoteži. Zaključili smo da u rasadnicima šumskog drveća iste, ali i različite vrste izmjenjuju hranjiva putem mikorizne mreže.
Jedan od primjera koji ćemo opisati dolazi iz Kanade. U rasadnicima šumskog drveća je naime zapaženo da, kad bi se odstranile manje komercijalno interesantne sadnice jedne vrste drveta, nastupio bi proces usporavanja rasta i razvoja te čak obolijevanja i sušenja komercijalno isplativijih sadnica drveća koje su ostale.
Velika šumska mreža života ispod zemlje
Nakon istraživanja dokazano je da listopadno drveće ljeti šalje određen količinu vode i hranjiva putem ektomikorizne mreže do crnogoričnog drveća, dok zimi dolazi do određenog povrata usluge kad se smjer kolanja hranjiva i vode mijenja te crnogorica šalje listopadnom drveću određenu količinu hranjiva. Ima tu još nejasnoća svih međusobnih utjecaja i još prostora za istraživanje, ali su ta istraživanja nepobitno dokazala ulogu mikoriznih gljiva kao stimulatora rasta, razvoja i poboljšanog zdravstvenog stanja između više jedinki biljaka, iste i različitih vrsta, koje su uključene u tu mrežu koja se sastoji od micelija gljiva.
I posječena stabla potiču obnovu šume mikoriznom mrežom
Primijećeno je i da sječom pokošena stabla prije nego sasvim kolabiraju preostala hranjiva šalju mikoriznom mrežom u mladice koje niču među odumirućim panjevima i tako podstiču obnovu šume. Mladice iznikle u sjeni ispod ogromnih stabala u šumama nemaju sunčeve svjetlosti dovoljno za napredak i lako bi se osušila da nisu u sustavu mikorize gdje matično drvo ispod kojeg rastu ne šalje dovoljno hrane za opstanak.
Istraživanja u šumama Sjeverne Amerike pokazala su da je ektomikorizna mreža među drvećem u šumama ogromna po prostornoj pokrivenosti i biomasi te predstavlja složen sustav koji potpomaže održanju biološke raznolikosti i preživljavanju, kako drveća kao jedinke tako i šume u cjelini i svog živog svijeta u šumi koji o njoj ovisi. Kaže se da nema gljiva, šume bi se ugušile u vlastitom otpadu. U šumskim tlima ektomikorizne gljive mogu činiti i do 70 % biomase.
Podizanje zelenog pojasa žižula i mletačkog graha u Africi
Došlo se do toga da se ide u subsaharskoj Africi na projekt podizanja zelenog pojasa u pustinji kako bi se usporilo napredovanje pustinje, poboljšalo tlo i mikroklimu kako bi lokalno stanvništvo moglo uzgajati voće i povrće na do tad nepogodnom području. Sade se sadnice žižule (Ziziphus jojoba), na sušu otporne biljke, koja preživljava u ekstremnim sušnim uvjetima klime i oskudnog pješčanog tla. Sadnice se inokuliraju autohtonim sojevima arbuskularno-mikoriznih gljiva u nadi da će povećati preživljavanje u prirodnim uvjetima u Sahari te će se svojim rastom i razvojem uz ljudsku pažnju stvoriti plantažu žižula.
Stvoriti će se mikorizna mreža između tih sadnica drveća koje će djelovati kao sinkronizirani sustav i te će jedna drugu potpomagati i snabdijevati vodom i hranjivima. Zamišljeno je da će sadnice žižule stvarati i svojim dubokim korijenjem potpomognutim micelijem gljiva bolje strukturirati tlo. Naime gljiva putem hifa drži zajedno čestice tla te izlučuje glikoprotein glomalin koji pozitivno utječe na stvaranje strukturnih agregata tla, što doprinosi ukupnoj plodnosti tla, te utječe na rahlost tla, vodni režim, dubinu rasprostranjenosti korijenja i smanjenje erozije.
To znači da će plantaža žižula dovesti do promjene te da će se na temelju uzgoja drvenaste voćke - pionira stvoriti povoljniji uvjeti i za uzgoj između drveća i na sušu otpornog povrća zvanog mletački grah (Vigna unguiculata) koji ljudi koriste za jelo.
Ta mahunarka karakteristična je za zapadnu Afriku i živi u simbiozi sa kvržičnim bakterijama, fiksatorima atmosferskog dušika. Višak fiksiranog dušika razmijenjivati će putem mikorizne mreže sa drvećem žižule te će se stvoriti zatvorena cjelina tlo-drvo-gljiva-povrće-ljudi koja povećava svim članovima napredak i šanse za preživljavanje u surovim pedo-klimatskom uvjetima Sahare.
Nasadi povrća u Kataru
Sličnih primjera upotrebe arbuskularne mikorize ima i na Arapskom poluotoku gdje se na zaslanjenom tlu uspjelo uz pomoć mikorize podići nasade povrća koji inače ne bi bili mogući bez mikoriznih gljiva. Oba primjera iz sušnih pustinjskih područaj planeta potvrđuju učinkovitost endomikorize (arbuskularno-mikoriznih gljiva) kao spone između biljaka na obostranu korist, a koju su ljudi naučili koristiti u svoju korist u sustavu proizvodnje hrane.
Praktično iz navedenih primjera i slika vidljiva je korist i nužnost uspostavljanja simbiotskog odnosa biljaka sa gljivama mikorize, kako u prirodnim sustavima, tako i u sustavu pod kontrolom čovjeka - poljoprivrednoj proizvodnji. Postoje dvije opcije uspostavljanja endo i ektomikorize: primjena mikrobiološkog cjepiva i upotreba biostimulatora mikorize.
Mikrobiološka cjepiva
Praktično, cjepiva je moguće primijeniti tako da se određena količina prilikom sadnje doda pod sjeme, lukovicu ili sadnicu i na taj način omogući da se korijen biljke i gljive povežu i uspostavi se mikoriza.
Endomikorizna cjepiva moguće je nabaviti i koristiti, pitanje je samo cijene, može li određena kultura i način proizvodnje to isplatiti. Prvo je potrebno odabrati prikladan soj gljivica za određenu kulturu, tlo i klimu da bi mikoriza funkcionirala u poljskim uvjetima. Bez obzira na nisku specifičost prema domaćinima, postoji značajna razlika kad se upotrijebi bolje prilagođeniji i učinkovitiji soj. Najisplativija je primjena cjepiva na manjim površinama gdje se u gustom sklopu uzgajaju sadnice (rasadnici).
Primjena mikoriznih cjepiva na većim površinama kod ratarskih kultura (pšenica, ječam, kukuruz, suncokret, mahunarke) je ekonomski neisplativa jer zahtijeva veliku količinu cjepiva što je teško proizvesti i nabaviti. Cijena cjepiva je između 125 i 1.000 Eura na ha.
Tome treba dodati da pokušaji primjene mikoriznog cjepiva na sjeme još ne funkcioniraju, a strojna primjena cjepiva u polju uz sjetvu ratarskih kultura zasad nije usavršena i ne zadovoljava.
Pitanje je i kvalitete cjepiva, garancije uspjeha uspostavljanja mikorize te je li potrebno dodavati mikorizno cjepivo u određeno tlo jer postoje situacije kad nije (visok sadržaj pristupačnog fosfora ili prisutnost autohtonih i učinkovitih endomikoriznih gljiva). Cjepivo se sastoji od spora i dijela korijenčića sa hifama sojeva endomikoriznih gljiva na supstratu i nosaču, najčešće mljevenoj ekspandiranoj glini koja omogućuje duže preživljavanje gljiva u tlu.
Jutro!
Mene zanima kako i kada se primjenjuje mikorize u vocnjaku?
Naime, iskrcio sam oko 5000m² sume isfrezao velikim strojem i zasadio plantazu BADEMA! Sad bi dodao MIKORIZE kako bi poboljsao korjenov sustav i opcenito rast stabala pa me zanima vase misljenje koliko, kako i kada dodati mikorize u zemlju kako bi dobio kvalitetan rezultat?
Unaprijed se zahvaljujem na pomoći!
Ljep pozdrav Jerko Imotski!
Evo jedan dokumentarni film o tematici gljiva i njihove interakcije sa biljkama - drvećem u šumama. Govori injženjerka šumarstva Suzane Simmard, Kanada.
https://www.youtube.com/watch?v=iSGPNm3bFmQ
Agroklub®
koristi internet kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Korištenjem stranica prihvaćate pravila privatnosti o kojima možete više saznati
ovdje
Jerko Majić
prije 5 godina
Jutro! Mene zanima kako i kada se primjenjuje mikorize u vocnjaku? Naime, iskrcio sam oko 5000m² sume isfrezao velikim strojem i zasadio plantazu BADEMA! Sad bi dodao MIKORIZE kako bi poboljsao korjenov sustav i opcenito rast stabala pa me zanima vase misljenje koliko, kako i kada dodati mikorize u zemlju kako bi dobio kvalitetan rezultat? Unaprijed se zahvaljujem na pomoći! Ljep pozdrav Jerko Imotski!
Neregistrirani korisnik
prije 9 godina
Evo jedan dokumentarni film o tematici gljiva i njihove interakcije sa biljkama - drvećem u šumama. Govori injženjerka šumarstva Suzane Simmard, Kanada. https://www.youtube.com/watch?v=iSGPNm3bFmQ