• Šumoposjednici
  • 03.11.2016. 10:30

Mijenja li se struktura vlasnika šuma u Europi?

Izravni utjecaj na promjene u strukturi vlasnika šumskih posjeda imaju globalni trendovi kao što su ekonomska profitabilnost poljoprivrednih i šumskih proizvoda, promjene na tržištu rada te rast populacije i pojačana urbanizacija.

Foto: pixabay.com, skeeze
  • 2.743
  • 132
  • 0

Izravni utjecaj na promjene u strukturi vlasnika šumskih posjeda imaju globalni trendovi kao što su ekonomska profitabilnost poljoprivrednih i šumskih proizvoda, promjene na tržištu rada te rast populacije i pojačana urbanizacija.

Ovakve promjene, zajedno s izmijenjenim ekološkim, socio-ekonomskim i tržišnim uvjetima, oblikuju drugačije ciljeve šumoposjednika te mijenjaju njihove stavove kada je u pitanju gospodarenje šumama. Stoga sve veći broj vlasnika kao prioritet navodi ekonomski potencijal sporednih šumskih proizvoda i drugih općekorisnih funkcija šume nasuprot tradicionalnoj proizvodnji drva što postavlja nove izazove šumarskoj praksi.

Dolaze novi trendovi

Diljem Europe mijenja se struktura vlasništva nad šumama i šumskim zemljištem. U nekim područjima raste broj takozvanih novih vlasnika koji posjeduju male parcele te nemaju niti znanja niti interesa baviti se šumarstvom. S druge strane nova društva i zainteresirani privatnici donose nove poglede i mogućnosti korištenja šuma, različite od dosadašnjih tradicionalnih pristupa u kojima je šuma služila samo kao izvor sirovine, bilo trupaca za prodaju ili drva za ogrjev.

Ove promjene prvenstveno su rezultat socioloških i političkih kretanja počevši od strukturnih promjena s kojima se suočava moderna agrikultura zatim promjene u stilu i načinu života modernog društva te konkretnih vlasničkih promjena nastalih zbog povrata oduzete imovine što je posebno izraženo u jugoistočnim zemljama Europe. Upravo ovaj odnos između strukture vlasnika i načina upravljanja šumskim resursima izuzetno je značajan za formiranje politika vezanih uz šume i šumarstvo, no isto tako često i zanemarivan u smislu istraživanja. Stoga je prošle godine izdano izuzetno zanimljivo istraživanje originalnog naziva "Forest land ownership changes in Europe: significance for management and policy", čiji cilj je objediniti sva saznanja i postojeća istraživanja vezana uz ovo područje za 28 zemalja sudionica projekta.

Tko su vlasnici privatnih šuma u Europi i gdje ih ima najviše?

Cilj projekta je analizirati stavove te uvjete i ograničenja s kojima se suočavaju različiti tipovi vlasnika šuma (državni, privatni, lokalna samouprava, udruženja šumoposjednika i sl.), istražiti inovativne pristupe upravljanja šumama posebno za novi tip vlasnika, istražiti djelotvorne zakonodavne instrumente komparativnom analizom među zemljama sudionicama te iz svega istraženog izvući zaključke i preporuke za unapređenje politika vezanih uz šume i gospodarenje šumama.

Poseban fokus stavljen je na takozvane nove vlasnike šuma, pri čemu se izraz ne referira na vremensko trajanje njihovog vlasništva već na novi koncept pristupa gospodarenju šuma koji se odmiče od dosadašnjeg tradicionalnog gospodarenja. Ovaj naziv novi vlasnici obuhvaća pojedince ili organizacije koji nisu do sada upravljali šumskim dobrima, ali i tradicionalne šumoposjednike koji su promijenili motive i ciljeve upravljanja šumom, nove vlasnike šuma u javnom vlasništvu (kroz privatizaciju, dodjelu šuma jedinicama lokalne samouprave i sl.), te naposljetku nove vlasnike šuma koji su to postali povratom oduzete im imovine u bivšim komunističkim zemljama Europe.

Istraživanjem su objedinjeni podaci 22 zemlje članice EU te 6 zemalja ne članica. Iako su istraživanjem obuhvaćeni svi vlasnici šuma, i državni i privatni, fokus je stavljen na privatne vlasnike i njihovu strukturu. Pa, tko su dakle vlasnici privatnih šuma u Europi i gdje ih ima najviše? Odgovor na to pitanje možda ipak nije tako jednostavno dobiti.

Problem starih katastara

Prikupljanjem podataka iz nacionalnih statistika vidi se velika različitost klasifikacije vlasništva pa se tako u nekim zemljama šume čiji su vlasnici jedinice lokalne samouprave smatraju privatnim šumama, dok su u drugim zemljama takve šume javno dobro. Za međusobnu usporedbu vlasništva problem predstavljaju i različite definicije šuma (u Hrvatskoj se šumom smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari).

Nadalje uočeni su i različiti faktori koji mogu utjecati na manjkave ili netočne podatke o vlasničkoj strukturi. Hrvatska očito nije jedina zemlja koja ima problem sa starim i pogrešnim katastrima. U Portugalu su katastarski podaci za šumska područja vrlo limitirana, a katastarskom izmjerom obuhvaćeno je svega 40% lokalnih samouprava i 50% nacionalnog teritorija.

Nepotpuna slika stvarnog vlasništva

Dugotrajan postupak povrata zemljišta u zemljama jugoistočne Europe također je razlog nepotpune slike stvarnog vlasništva nad šumskim zemljištem. Razlozi mogu biti i sasvim specifični, kao na primjer Everyman’s Rights odnosno sloboda javnog pristupa svim dijelovima prirode ili na primjer problematika vlasništva nad zemljom naroda Sami na sjeveru Laponije (ILO konvencija br. 169 o domorodačkim i plemenskim narodima koja nije ratificirana u Finskoj i Švedskoj).

Prodaja zemljišta negdje i zabranjena

Ono što je također uočeno kroz ovu studiju jesu i razlike među zemljama kada je u pitanju prodaja šumskog zemljišta te ograničavanje usitnjavanja posjeda. U Austriji nije dozvoljena prodaja dijelova posjeda ako takva fragmentacija rezultira u konačnici veličinom posjeda koji je premalen da bi bio profitabilan. U Slovačkoj je zakonom zabranjeno usitnjavanje šume na parcele manje od 0,5 ha. U nekim zemljama provodi se pravo prvokupa te se šuma prvo mora ponuditi susjedu na otkup, dok neke druge zemlje propisuju i dodatne kriterije kao što su znanje i iskustvo u upravljanju šumskim resursima (Austrija, Estonija).

Restrikcije prodaje državnih šuma

Ipak ono što je zajedničko gotovo svim zemljama Europe jesu restrikcije kada je u pitanju prodaja državnih šuma. Kako bi se spriječilo cjepkanje šumskih posjeda u nekim zemljama postoje i pravila o nasljeđivanju. U Austriji tradicionalne farme odnosno obiteljska gospodarstva (Erbhöfe) prilikom nasljeđivanja ne dijele se među svim nasljednicima već ostavljaju samo jednom kako bi se sačuvala njegova svrsishodnost.

U Slovačkoj se postojeće šumske sastojine, kada je u pitanju nasljeđivanje, mogu međusobno dijeliti, no u koliko je nova površina manja od 2 hektara platit ćete naknadu u iznosu od 10% vrijednosti zemljišta. U slučaju da je površina manja od 1 hektar naknada će iznositi 20%. Prilično demotivirajuće za buduće nasljednike. Istraživanjem je obuhvaćena i vlasnička struktura po spolu, usporedbe su napravljene tamo gdje takvi podaci uopće postoje.

Žene vlasnice šuma

Postotak ženskih vlasnica šuma kreće se u opsegu od 3% u BiH do gotovo 52% u Litvi ili 48% u Sloveniji. Zbog promjena u donedavnom običaju po kojemu se zemlja ostavlja isključivo muškim nasljednicima ali i zbog drugih socioloških promjena modernog društva, broj žena vlasnica malih šumskih posjeda porastao je diljem Europe do 30% u ukupnom vlasništvu. Sve veći broj privatnih šumoposjednika rezultat je novih društvenih trendova. Izravni utjecaj na promjene u strukturi vlasnika šumskih posjeda imaju globalni trendovi kao što su ekonomska profitabilnost poljoprivrednih i šumskih proizvoda, promjene na tržištu rada te rast populacije i pojačana urbanizacija.

Ovakve promjene, zajedno s izmijenjenim ekološkim, socio-ekonomskim i tržišnim uvjetima, oblikuju drugačije ciljeve šumoposjednika te mijenjaju njihove stavove kada je u pitanju gospodarenje šumama. Stoga sve veći broj vlasnika kao prioritet navodi ekonomski potencijal sporednih šumskih proizvoda i drugih općekorisnih funkcija šume nasuprot tradicionalnoj proizvodnji drva što postavlja nove izazove šumarskoj praksi.

Trendovi promjene vlasništva

Ipak, jedan od primarnih ciljeva ovog istraživanja bio je dobiti što bolji uvid u postojeće trendove promjene vlasništva nad šumskim područjima diljem Europe. Uočena su četiri glavna razloga promjene postojećeg vlasništva. U zemljama istočne i jugoistočne Europe to je u prvom redu povrat konfisciranog zemljišta.

Proces koji je započeo početkom 90-tih godina prošlog stoljeća traje i danas te se vlasnička struktura u tim zemljama podosta izmijenila. Privatizacija je također jedan od važnijih razloga promjene vlasničke strukture, a posebno je prisutna u nekim dijelovima Ujedinjenog Kraljevstva te u Norveškoj i Švedskoj. Trend promjene vlasništva nad šumskih površinama (kupoprodaja privatnih površina) izražen je u Estoniji gdje strani investitori kupuju šume od privatnih šumoposjednika. Ovakva vrsta kupoprodaje zabilježena je kao značajni trend i u Rumunjskoj te Latviji gdje su glavni kupci šuma investicijski fondovi.

Pošumljavanje poljoprivrednih površina

Pošumljavanje također dovodi do promjena u vlasništvu. Nekada poljoprivrede površine pošumljavaju se šumskim kulturama i konvertiraju u šume, a taj trend prisutan je u Irskoj, Poljskoj, Velikoj Britaniji, Norveškoj i Latviji. Promjene u načinu života mijenjaju motivaciju i stavove vlasnika prema gospodarenju šumama, posebice u zapadnim i sjevernim dijelovima Europe. Sve starije stanovništvo, sve manje prisutno poljodjelstvo, odlazak mladih iz ruralnih područja doveli su do novih ciljeva u gospodarenju privatnim šumama pri čemu se sve više cijene općekorisne blagodati koje one donose.

U svim zemljama sudionicama uočen je porast međusobnog povezivanja privatnih šumoposjednika u neki oblik organizacije, društva ili kooperacije. Zabilježena je i signifikantna promjena kod pristupa silvikulturi. Sve više se primjenjuje održivi način gospodarenja šumama te se koriste isključivo autohtone vrste za podizanje novih nasada odnosno unose u postojeće sastojine kako bi šumski kompleksi bili što otporniji.

Održivo gospodarenje šumama

Sve zemlje obuhvaćene ovim istraživanjem vide perspektivu u daljnjem razvoju šumarstva kroz različite sektore, od jačanja energetike i obnovljivih izvora energije kroz podizanje nasada za biomasu (priliku u tome vide Belgija, Hrvatska, Češka, Estonija, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, V. Britanija), uspostavljanja određenih vrsta udruženja privatnih šumoposjednika (Belgija, Hrvatska, Estonija, Njemačka, Mađarska, Litva, Rumunjska), plaćanja općekorisnih funkcija šume (Belgija, Estonija, Francuska, Mađarska, Irska, Slovačka, Španjolska), jačanja stručnih i savjetodavnih tijela za što bolju izobrazbu privatnih šumoposjednika (Bugarska, Hrvatska, Mađarska, Irska, Rumunjska, Srbija, Švedska), do stavljanja većeg fokusa na korištenje sporednih šumskih proizvoda (Belgija, Srbija, Češka, Estonija, Grčka).

Glavne prepreke razvoju šumarstva brojne su i često specifične za svaku pojedinu zemlju, no ipak se određeni problemi mogu svesti pod zajednički nazivnik, a jedan od njih je svakako slabo obrazovanje i nedostatak stručnosti kod većine privatnih šumoposjednika. Na drugom mjestu, pomalo neočekivano, nalazi se problem potkapacitiranih, ali i ne dovoljno stručnih savjetodavnih tijela koji bi trebali biti na usluzi privatnicima. Kao glavni nedostatak stručnih osoba educiranih za ovo područje navodi se njihov vrlo tradicionalan pristup šumarstvu koji često nekorespondira sa željama novih vlasnika.

Broj šumoposjednika raste, a površina se smanjuje

Nadalje, nedostatak poduzetničkog razmišljanja prepoznat je u mnogim zemljama kao prepreka jačem razvoju šumarstva kod privatnih šumoposjednika. Kada je Hrvatska u pitanju, pristup šumi navodi se kao jedan od ključnih problema šumoposjednika, problematično zakonodavstvo na drugom je mjestu, a tu su još i manjak tržišta, loš katastar te loša šumska infrastruktura.

Objedinjeno izvješće daje prilično iscrpan uvid u trenutno stanje šumarstva svake pojedine zemlje. Izazovi i prilike s kojima se suočavaju, novi trendovi koji se javljaju te mogućnosti daljnjeg unaprijeđena šumarstva u svakom smislu, od onog stručnog do onog zakonodavnog. Različitosti su poprilične, no svakako se, diljem Europe, uočava trend promjene vlasničke strukture šumoposjednika. Uglavnom se njihov broj povećava, a površine smanjuju (fragmentiraju) što postavlja nove izazove na koje će šumarska struka, ali i političke elite morati dati odgovore.

Autor: Irena Devčić, Foto: pixabay.com, skeeze


Izvori

Časopis HŠ


Tagovi

Šumoposjednici Struktura vlasništva

Izdvojeni tekstovi

Izdvojeni oglasi